Hazbija Kalač: Nova vlada je samo osiromašena varijanta prethodne

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja Hazbija Kalač je u razgovoru za Standard rekao da je prošlo dovoljno da se podvuče crta i vidi šta se to novo desilo u Crnoj Gori dolaskom nove vladajuće većine, većine koja je “prvi put imala i ima šansu da napravi suštinske promjene u Crnoj Gori”.

On smatra da je na vlasti heterogena i fragmentirana vladajuća koalicija sa svim svojim prednostima i nedostacima koji su vidljivi svakom. Prema Kalačevom mišljenju prednosti su to što je konačno poslata poruka prosječnom građaninu da nije nastala anarhija i haos ako je napokon promijenjena vlast u CG. Prednost je i to, kaže on, da je svaki građanin prepoznao da je moć njegovog glasa značajna i da nju treba koristiti kao oružje protiv svake vrste zanemarivanja od strane političara.

“Možemo reći da novom vlašću imamo novi doživljaj političkog života u Crnoj Gori. Imamo veliko negodovanje pojedinaca koji su koristili povlastice i bili privilegovani od strane prethodne vlasti. Sa druge strane, imamo negodovanje čitavog jednog naroda, bošnjačkog, koji je prethodna vlast uspjela da lažno prikaže privilegovanim i uvaženim, što je daleko od istine, i za šta svjedoči statistika koja govori da je bošnjački narod tokom vladavine DPS-a bio najugroženiji i najzapostavljeniji, gdje je rezultat svega toga masovno raseljavanje mladih ljudi iz sredina u kojima žive.

Dakle, da ponovim, bošnjački narod je lažno optužen od strane nove vlasti da je bio povlašten kod prethodne, te za rezultat imamo pokušaj isključivanja iz političkog života i protjeravanja sa pozicija vlasti, gdje su se tražili eksperti iz drugih naroda, zanemarujući činjenicu da bošnjački narod ima eksperte kojima je teško parirati u stručnosti i spremnosti”, kaže Kalač.

Šta je izgubila Crna Gora činjenicom da Bošnjaka nema u strukturama vlasti?

– U mnogim različitim oblastima društvenog djelovanja, kada su u pitanju razne profesije, znanja i iskustva, bošnjački narod ima bar po jednog Šerba. Dakle, oni koji su spremni da to prepoznaju i uvaže spremni su da zemlju povedu u prosperitet i napredak, oni koji nisu na to spremni, srljaju i teško da će moći donijeti dugo očekivani napredak. Isključivanje bošnjačkog naroda iz svih procesa vlasti, Crna Gora rizikuje da naši pojedinci afirmaciju potraže u drugim državama, što sigurno ide i na štetu Crne Gore. Može se zaključiti da nova vlast nastavlja tamo gdje je stao DPS, nastavlja da potcjenjuje i omalovažava Bošnjake.

Osim jednog mjesta u Fondu Za manjine, SPP-a nema na funkcijama. Mislite da je to realno, s obzirom na to da ste u koaliciju Crno na bijelo unijeli dosta toga, pa možda čak i odlučujući glas?

– SPP je kao partija koja je, slobodno se može reći, suštinski donijela dugo očekivane promjene Crnoj Gori, jedina ostala na margini uticaja, gdje smo simbolično dobili par pozicija u Upravi za dijasporu, što tumačimo kao istovjetno tretiranje SPP-a kao i tretiranje čitavog naroda – lažno optuženog za povlašćenost od strane prethodnih vlasti koje su bile  samo uzurpatori prava našeg naroda.

Ko je kriv za ovoliku nacionalnu netrpeljivost u Crnoj Gori?

– Obični građani nemaju kondicije za dugo držanje međunacionalnih tenzija, koje su, svjedočimo, u porastu. Bez dileme, odgovonost pada na političke elite, a pri tom, treba se prisjetiti da je prethodna vlast pripremala i vodila ratove devedesetih godina prošlog vijekla upravo na sličnom scenariju proizvodnje međuetničkih podjela i netrpjeljivosti. Ta vlast je mijenjala metode ali nikada nije odustala od podjela na kojima se najbolje snalazi i pomoću kojih najlakše vlada. Nova vlada nije uspjela, a kao da nije ni željela da prekine sa tom praksom i da se okrene stvaranju realnih uslova pomirenja naroda u Crnoj Gori. Stiče se utisak da je nova vlada u smislu rješavanja nagomilanih međuetničkih problema, samo osiromašena varijanta prethodne vlade.

Kako do suštinskog razumijevanja i na koji način ubijediti sve da je CG komotna država za sve njene narode?

– Razumijevanje, a to znači i uvažavanje različitosti među građanima i narodima u Crnoj Gori, suština je promjena, i bez podizanja pravno-političkog nivoa u sistemu vlasti, u svim granama vlasti, upravo na tom planu, što je da podsjetim i ustavna obaveza, teško da možemo reći da je došlo do kvalitativnih promjena. Ne postoji neka specijalna formula, osim one koju nosimo u svojoj ljudskoj prirodi da svako od nas zna šta je pravo i šta je pošteno, i da to pretočimo u propise i da te i takve propise sa svih nivoa vlasti provedemo do kraja. Ako uspijemo da Crnu Goru gradimo na osjećanju uzajamne brige i odgovornosti, to je već dovoljno da se iz ove zemlje prestane odlaziti a to znači da ćemo veliki ljudski potencijal usmjeriti prema svojoj zemlji a ne prema bijelom svijetu, kako je nažalost trenutno stanje.

Da li nedavno potpisani Memorandum o sradanji može biti model za buduću vladu i način vladanja u Crnoj Gori?

– SPP je podržala ovu inicijativu iz jednostavnog razloga jer čvrsto stojimo na stanovištu da je politika pomirenja najveći pravno-politički resurs cijelog regiona, a posebno Crne Gore koja zbog svoje veličine teško da  može izdržati razorne sile podjela. Svakako da su ostali principi pomenutog memoranduma dobar putokaz za Crnu Goru. Izgradnja građanske države, poštovanje Ustava, depolitizacija institucija, izgradnja socijalne države i države vladavine prava, zaštita i unapređenju prava manjina i njihovoj integraciji u institucije, uspostavljanju ekološke države, sve su to važna pitanja na kojim i SPP insistira. Nažalost, moram ovdje konstatovati jednu poražavajuću činjenicu da je u parlamentu od strane jedne vladajuće – Demokratske CG,  i jedne opozicione – DPS pokrenuta inicijativa za koju Crna Gora nema konsenzus, što je već loš primjer da se odmah nakon potpisanog Memoranduma udaljavamo od suštinskog pomirenja, a posebno od uvažavanja prava manjinskih naroda. Riječ je o inicijativi da se 13 novembar, dan Rođenja Njegoša proglasi za državni praznik. Takve inicijative nas sigurno ne mogu pomiriti, i nisu dobar znak da donešene rezolucije, memorandume i slična dokumenta želimo stvarno poštovati.

Zašto u SPP nije bila potpisnik sporazuma?

– Nismo pozvani od strane nosilaca ove inicijative. Izgovor da su potpisnice samo partije sa parlamentarnim statusom ipak nije održiv jer SPP je gradivni nosilac poslaničkog kluba Crno na Bijelo, te indirektno ima ovaj status. Naravno, jasni su nam razlozi zašto nismo pozvati, kao što nam je jasno da politika često mjeri neizbaždarenim mjernim instrumentima, te ne mjeri uvijek pravo.

Šta je realno rješenje poltičke krize u Crnoj Gori?

– Podsjetit ću da politička kriza traje još od parlamentarnih izbora 2016.godine. Nisu realna očekivanja da građani imaju kratko pamćenje i da će zaboraviti uzroke političke krize. Mora se jednom za svagda naučiti lekcija da nema demokratije bez promjenjivosti vlasti. Crna Gora je tek nakon posljednjih parlamentarnih izbora zakoračila u realnu demokratiju, i stabilizaciju političkih prilika treba očekivati nakon nekoliko izbornih ciklusa i promjena vlasti.

Šta ste zapamtili iz ove godine, a šta ne želite da pamtite?

– Godina koja je već odbrojila posljednje dane, za mene, a vjerujem i za većinu pripadnika muslimanske zajednice na Balkanu biće zapamćena po velikom gubitku, iznenadnoj smrti akademika Muftije Muamera Zukorlića.

Zapamtili smo i scene nasilja i fašističkih prijetnji prema zajednici muslimana u Crnoj Gori, koje bi bilo dobro za sve nas, za sve narode i građane, za sve vjerske zajednice, da se više nikada ne ponove i da ih arhiviramo kao ružnu prošlost i primjer političkih zloupotreba osjetljivih pitanja koje mogu ubiti i svaku nadu o potrebama izgradnje međuetničkog i međuvjerskog povjerenja.

Izvor: Standard

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala