Analiza izbora u Sandžaku
Piše: Almir MEHONIĆ
Sandžačka politička scena nakon novih izbora, čini se, neće pretrpjeti značajnije promjene. Prema preliminarnim rezultatima za sandžačke općine i grad Novi Pazar, struktura vlasti i koalicije ostat će najvjerovatnije približno iste. U Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici vlast bi trebala nastaviti funkcionirati po Sporazumu o strateškom partnerstvu između Sandžačke demokratske partije i Stranke demokratske akcije Sandžaka, koja je još na snazi. Eventualna iznimka mogla bi se desiti u Prijepolju, gdje bi Stranka pravde i pomirenja Muamera Zukorlića mogla otići u opozicione klupe, a na njeno mjesto doći Sandžačka demokratska partija Rasima Ljajića u koaliciji s grupacijom koja je predvođena Srpskom naprednom strankom.
{module Oglas 1 – 2020}
Prijepolje je, inače, bila jedina općina u Sandžaku u kojoj je Zukorlić imao učešće u vlasti, izuzme li se Priboj, gdje je njihovo učešće bilo zanemarljivo zajedno sa SDP i SDA. Zukorlić bi poslije ovih izbora mogao završiti u dubokoj opoziciji u Sandžaku i s dva narodna poslanika u Parlamentu Srbije, koliko je uzela i Stranka demokratske akcije Sandžaka. No, što se tiče državnog Parlamenta, Zukorlić bi mogao, kao i do sada, podržavati vladu naprednjaka, dok bi poslanici SDA Sandžaka u nekoj kombinatorici mogli biti možda jedina opoziciona stranka u Skupštini Srbije, zajedno s Albancima iz Preševske doline.
NOVI PAZAR
U centralnom sandžačkom gradu Novom Pazaru uvjerljivu pobjedu odnijela je Sandžačka demokratska partija s 18.653 glasa, odnosno 21 odbornički mandat. Za drugoplasiranu Stranku pravde i pomirenja glasalo je 9.742 birača, što je 11 odbornika, dok će lista “SDA Sandžaka – dr Sulejman Ugljanin” imati devet odbornika u Skupštini grada, s osvojenih 7.716 glasova. Lista “Aleksandar Vučić, Ivica Dačić – Za našu decu” osvojila je šest odborničkih mjesta, odnosno 5.317 glasova. Na lokalnim izborima u ovom gradu bilo je ukupno 87.589 građana s pravom glasa, od kojih je svoje pravo iskoristilo 42.360 ili 47,27 posto. Skupština grada Novog Pazara ima 47 odbornika, a za vladajuću većinu potrebno je 24. Prema informacijama do kojih je došla naša redakcija, vlast bi trebala biti konstituirana od strane SDP-a, SDA i SNS-a.
TUTIN
Nekad neosvojivo uporište SDA Sandžaka općina Tutin i dalje je ostala vjerna najstarijoj bošnjačkoj stranci, no ovaj put s nešto manje od 50 posto glasova. Stranka demokratske akcije Sandžaka osvojila je 18 odborničkih mandata i nedostaje joj još jedan mandat do natpolovične većine u skupštinskim klupama. Slijedi Zukorlićeva SPP s 11 i grupa građana bivšeg poslanika SDA Bajra Gegića s pet mandata. Sandžačka demokratska partija imat će dva, a Srpska napredna stranka jedan, od ukupno 37 odborničkih mjesta u Skupštini Tutina. Iako su u izbornoj noći, nakon saopštavanja informacije da SDA nema natpolovičnu većinu u ovom sandžačkom gradu, Zukorlićeve i Gegićeve pristalice zajednički slavile pobjedu, ipak, informacije do kojih smo uspjeli doći govore da je izvjesna koalicija između SDA – SDP i SNS. Lista Bajre Gegića formirala se okupljajući one koji su nezadovoljni radom SDA, no najave o velikom uspjehu ove grupacije nisu se obistinile te je vjerovatnije da će do narednih izbora iščeznuti s političke scene Sandžaka. Očito da za četvrtu političku opciju među Bošnjacima Sandžaka definitivno nema mjesta.
{module Oglas 0 – 2020}
SJENICA
I u Sjenici je prvoplasirana SDA Sandžaka s osvojenih 25,3 posto, Stranka pravde i pomirenja ima 21,7 posto, dok je na trećem mjestu Ljajićeva Sandžačka demokratska partija (SDP) sa 17 posto osvojenih glasova. Slijede “Aleksandar Vučić – Za našu decu” s 13,9 posto, GG “Bez diskriminacije” s 11,8 posto i “Ivica Dačić – SPS” sa 6,4 posto osvojenih glasova birača. I ovdje je vrlo moguća koalicija SDA – SDP – SNS, uz eventualno proširivanje koalicije sa SPS-om i GG “Bez diskriminacije”.
PRIJEPOLJE
U Prijepolju je koalicija predvođena Srpskom naprednom strankom, u kojoj su i sve značajnije srpske stranke, osvojila 6.631 glas, što će im donijeti 16 mandata u Skupštini opštine Prijepolje. Odmah iza njih slijedi Sandžačka demokratska partija s 4.391 glasom, odnosno 11 mandata. Treća po snazi jeste Stranka pravde i pomirenja s 3.209 glasova, što im donosi 8 mjesta u Skupštini. Slijedi Demokratska partija Sandžaka s 3 mandata, a po jedan mandat dobili su Grupa građana “Za bolje Prijepolje – Lutka”, SDA Sandžaka i Građanski pokret “Za čisto Prijepolje”.
Zanimljivo je da je u Prijepolju u prošlom periodu na vlasti bila šira koalicija čiju je okosnicu činila SNS i Zukorlićeva SPP, a Ljajićeva SDP bila je u opoziciji. No nakon promjena u vrhu prijepoljskih naprednjaka i niza afera koje su pratile Zukorlićevu SPP, sasvim je očigledno da će novu vlast činiti SNS i SDP. Na marginama izbora u ovoj sandžačkoj općini na Limu primjetno je da već treći put, u zbiru, bošnjačke stranke uzimaju više glasova od srpskih partija. To se dešava iako prema zvaničnom popisu stanovništva u Prijepolju ima skoro 53 posto Srba i 44 posto Bošnjaka. Zbog toga mnogi iznose sumnju u vjerodostojnost ovog popisa. Kako sada stvari stoje, u skupštinskim klupama u Prijepolju bit će 17 odbornika biranih na dvije srpske liste i 24 odbornika biranih na 5 bošnjačkih lista koje su učestvovale na ovim izborima.
U Priboju i Novoj Varoši uvjerljivu pobjedu odnijela je koalicija okupljena oko SNS-a Aleksandra Vučića. S tim što je u Priboju među Bošnjacima najviše glasova uzeo SDP – 7,71 posto, zatim SDA Sandžaka – 5,76 posto i SPP s 5,68 posto.
{module Oglas 2 – 2020}
POBIJEDIO PRAGMATIZAM
Što kombinatorikom koja bi se mogla desiti, što izbornim rezultatima, za najvećeg dobitnika ovih izbora mogla bi se proglasiti Ljajićeva SDP. Ljajić će najvjerovatnije s minimalnih dva odbornika u Tutinu imati značajnu vlast u ovoj općini jer je “jezičak na vagi”. U isto vrijeme on bi ovu podršku Stranci demokratske akcije u Tutinu mogao kapitalizirati u Sjenici možda čak i u vidu predsjednika općine, iako je tek treći po zbiru glasova u Sjenici. Naravno, Ljajiću je SDA potrebna i u Novom Pazaru, iako sa SNS ima natpolovičnu većinu, jer time smanjuje ucjenjivački potencijal SNS.
Analizom izbornih rezultata može se primijetiti tendencija jačanja SDP-a i slabljenja SDA Sandžaka, naročito u Novom Pazaru i Prijepolju kao u dva najveća sandžačka grada. Poslije ovih izbora može se reći da se SDP u potpunosti učvrstila na vlasti u Novom Pazaru. Mnogi tumače da je to prije svega zbog evidentnih pomaka u infrastrukturi i pojedinim kapitalnim investicijama. I u ovoj su kampanji SDP i Rasim Ljajić govorili o životnim temama građana, o komunalnoj infrastrukturi i svemu onome što otežava ili olakšava običan život građana. Nije tu bilo mjesta za neke velike nacionalne i državne teme, kojih su, izgleda, građani i zasićeni.
Iako ovoj stranci nedostaje jedna vrsta prepoznatljive nacionalne identifikacije – sandžački Bošnjaci većinski su podržali ovakvu politiku. Može se zaključiti da se radi o jednoj vrsti pragmatizma kod bošnjačkog biračkog tijela koje je osjetilo ko mu u konkretnom smislu, u onim životnim problemima, može najviše pomoći. A to je prije svega asfaltiranje ulica, izgradnja škola, kanalizacije, rasvjete i sl. Nije to podrška Vučićevom načinu vladavine i vlasti, kako su mnogi spremni protumačiti. Prije je to političko sazrijevanje i spoznaja u kakvoj se državi i sistemu živi i koji je to najlakši put da se od Beograda i srbijanskog režima dobiju određeni ustupci. Očito je prošlo vrijeme kada su se izbori u Sandžaku dobijali na emocije i velike riječi.
Nasuprot njima, SDA Sandžaka u potpunosti je u drugi plan stavila pitanja ekonomije i infrastrukture i isključivo potencirala pitanje specijalnog statusa za Sandžak i vraćanju Bošnjacima statusa naroda u Republici Srbiji. Velike teme i već viđene parole u posljednjih 30 godina izgledale su anahrono. Nažalost, možda je i to najveća zamjerka prema SDA Sandžaka, koja nije sve ove godine uspjela da se iz jednog svebošnjačkog nacionalnog pokreta transformira u modernu nacionalnu stranku. Nedostaje tu i novi nacionalni program, ali i jedna vrsta kadrovskog refreširanja.
Istini za volju, SDA Sandžaka možda i najviše od svih sandžačkih stranaka pokazuje interes za uključivanje mlađeg kadra u rukovodeće stranačke strukture. Možda tu leži i najveća snaga SDA Sandžaka i nada u jednu programsku i strukturalnu reformu koju bi mlađi kadrovi mogli izvesti. Već nekoliko godina u SDA Sandžaka osjeća se takozvani “zamor materijala”, ali u istom momentu i neophodnost postojanja ove stranke za sandžačke Bošnjake. Sandžački Bošnjaci vole ovu stranku, ali ona mora u narednom periodu iznaći modus kako da im se približi, a u isto vrijeme napravi jednu vrstu otklona od povezivanja s tzv. projektom albanizacije sandžačkih Bošnjaka za koje se optužuju pojedine strukture s Kosova koje su bliske nekim funkcionerima SDA Sandžaka. U svemu ovome neophodno bi bilo definirati jednu nacionalnu realpolitiku, odnosno modernu nacionalnu politiku primjerenu 21. stoljeću, lišene velikih i nerealnih ciljeva i parola. Ako se to, pak, ne desi, postoji bojazan da će se s ovom strankom na duže staze desiti ono što se desilo sa SDA Crne Gore.
Između ove dva politička pola koje predstavljaju SDA i SDP stoji Zukorlićev SPP, koji pokušava imati dobre konekcije s beogradskim režimom, a u isto vrijeme predstavljati se kao jedina autentična bošnjačka i muslimanska opcija. Pored očigledne medijske podrške u Beogradu, Zukorlić i SPP na sandžačkom terenu maksimalno koriste i resurse Islamske zajednice u Srbiji. Primjetno je da je na ovim izborima zabilježen blagi rast rejtinga SPP, koji ipak nije u direktnoj proporciji uloženom medijskom prostoru i sredstvima. Stječe se utisak kao da je srbijanskom režimu stalo da od SPP pravi neki vrstu alternative Stranci demokratske akcije Sandžaka, ali alternative koja bi bila lojalna vlastima u Beogradu. No, ono što je frustrirajuće za Zukorlića i njegovu SPP jeste taj manjak koalicionog potencijala na nivou Sandžaka i ostajanje u opoziciji iz jednog izbornog procesa u drugi.
Izvor: Stav
