”Ako su oni fašisti, a ti si u koaliciji sa njima, kako onda tebe da nazovem”
Piše: Esad Rahić
{module Oglas 1 – 2020}
Juče na konstitutivnoj sjednici nove gradske skupštine u Novom Pazaru, jedna od glavnih tema pri međusobnom verbalnom prepucavanju, kako sa govornice, a još više sa mjesta gdje su odbornici sjedeli, bilo je dobacivanje, prebacivaje i prekoravanje većinskoj bošnjačkoj stranci za saradnju sa SNS-om i za podanički odnos prema njoj, od strane druge dvije sandžačke bošnjačke stranke.
Pri tom je prozivan i Nikola Jolović, predsjednik odbora SNS za Novi Pazar i republički poslanik, u smislu da iako ima srpska lista samo 5 odbornika, da su oni pravi i istinski šefovi i gazde, a ne pobjednička bošnjačka stranka u Novom Pazaru. Gospodin Jolović se na sve to samo smijao, što je bio ujedno i odgovor na dobacivanja upućena njemu.
{module Oglas 0 – 2020}
Kao da im je tim osmjehom htio reći, pa i vi ste sa nama u koaliciji u Tutinu i u Sjenici, i potpuno su i ta dva grada, a ne samo Novi Pazar, pod našom kontrolom.
Što bi rekao naš narod: “Sjela ruga pored puta, pa se drugom ruga”.
Svi smo svjesni da se sa svakom srbijanskom vlašću, ne samo sa ovom mora sarađivati. To je normalno i neophodno. Ne živimo u Tunguziji, već u Republici Srbiji.
Ne možemo vlast nazivati fašistima, a potom ulaziti u kolaboraciju sa tim istim navodnim fašistima. Ako su oni fašisti, a ti si u koaliciji sa njima, onda kako tebe da nazovem i definišem.
Naravno da aktuelna vlast u Srbiji nije fašistička. Ona jeste apsolutistička. Sve druge stranke u Srbiji u odnosu na SNS su potpuno inferiorne i minorne. SNS je potpuni politički gospodar ove zemlje, pa i Sandžaka.
Ma kako mi Bošnjaci glasali, za ili protiv, o tome ko će vladati Srbijom, ipak odlučuje većinski narod.
Ali, ma koliko mi kao narod i brojčano i kao politički faktor bili slabiji u odnosu na većinski narod i njihove partije, ipak ta saradnja i dijalog koji su naravno uvijek neophodni, sa svakom vlašću u Beogradu, mora se odvijati uz određenu količinu dostojanstva i samopoštovanja. Možda nam u tom pogledu kao uzor mogu poslužiti Mađari i njihovi političari.
Naravno, nacionalno dostojanstvo se ne pokazuje glupim i kontraproduktivnim prkosom, neodgovornim i neodmjerenim izjavama, i kontinuiranim provociranjem i izazivanjem jačeg od sebe, a sve u cilju postizanja populističkog efekta, a bez ikakve političke koristi za svoj narod, već vođenjem racionalne i pametne politike u kojoj je ipak očuvan vlastiti stav i dostojanstvo, ali koja istovremeno drži otvorena vrata za dijalog i saradnju sa vlašću u Beogradu.
{module Oglas 2 – 2020}
Treba nam politika koja je stabilna i stamena i istovremeno realna, i koja ne mjenja stavove kako puhnu vjetrovi. Ne trebaju nam politički vjetropiri, političke vetrenjače i vrtuške.
Prije izbora jedna od stranaka je neprestano kao politički koncept nudila priču o specijalnom statusu Sandžaka. Ja samo jedno pitam: da li se tako krupan cilj može postići sa našim postojećim političkim i demografskim kapacitetom, da li mi za takvo nešto imamo podršku međunarodne zajednice i da li se tako nešto može ostvariti bez proljevanja krvi.
Mislim da odgovori na sva ova pitanja su nažalost po nas nepovoljni.
Naša perspektiva je nešto drugo. Najprije rehabilitacija i ozdravljenje međunacionalnih i međupolitičkih odnosa, kreiranje politike međusobnog povjerenja sa strankama većinskog naroda, promoviranje politike demokratskog decentraliziranja Srbije za dobro ne samo nas, već i svih drugih naroda koji žive u Srbiji, i formiranje u saglasju da centralnom vlašću u Beogradu i sa našim komšijama u Sandžaku regije Sandžak sa određenim nivoom lokalne samouprave, koja neće svojim postojanjem ni najmanje ugrožavati teritorijalni integritet i politički suverenitet Republike Srbije. Naravno sve to mora biti propraćeno stalnim ekonomskim, obrazovnim i kulturnim uzdizanjem Sandžaka.
Sve drugo je irealno, obični politički marketing i neostvarivo. Jer nije pitanje šta želimo, već šta možemo.
Ovo nije cilj koji se može ostvariti za heftu dana. Ovo vjerovatno neće ostvariti ova garnitura političara. Ali može bar nekim konstruktivnim i realnim pristupom pitanju Sandžaka i sandžačkih Bošnjaka pomoći da neka nova generacija sandžačkih političara to lakše ostvari.
