R. Dedeić OTKRIVA kako je nehotice UBIO M. Murića u Ulcinju
U posljednjih nekoliko dana, incident u kojem je stradao Mustafa Murić potresao je stanovnike Tutina, Rožaja i širu javnost Sandžaka. Redža Dedeić, penzioner i dugogodišnji stanovnik ovog grada, našao se u centru ove tragedije, nakon što je, prema vlastitim riječima, bio primoran da se brani od nasilnog napada. Dedeić, poznat po svom ugledu u zajednici, odlučio je da ispriča svoju verziju događaja, otkrivajući detalje koji do sada nisu bili poznati javnosti.
U emotivnom razgovoru, Dedeić je govorio o okolnostima koje su ga dovele do ove situacije, o svom životu prije događaja, kao i o osjećajima koji ga preplavljuju sada kada se suočava s posljedicama. Ističe da mu je najteže to što u poznim godinama mora ostaviti ovakav problem svojoj djeci, iako je godinama živio kao ugledan građanin, trenirao karate, i proveo značajan dio svog života u Njemačkoj.
Ovaj intervju pruža priliku da se čuje i druga strana priče, u trenutku kada se čekaju dalji postupci pravosudnih organa.
- Redža Dedeić ekskluzivno za Sandžak Danas: “Istina o incidentu koji me doveo u bijeg”
Gospodine Dedeiću, hvala vam što ste pristali na ovaj intervju u ovim teškim okolnostima. Možete li nam ispričati šta se tačno dogodilo te kobne večeri?
Redža Dedeić: Hvala vama na prilici da iznesem svoju stranu priče. Kao prvo, želim da pojasnim da se incident nije dogodio zbog saobraćaja, kao što su neki mediji tvrdili. Nema to veze sa saobraćajem. Sve se desilo ispred moje kuće, kad sam se vraćao iz grada. Dok sam se okretao na putu ispred kuće, primijetio sam svjetla automobila, ali nisam obraćao pažnju da li taj auto stoji ili ide. Stao sam sa strane da mogu kamioni da prođu, kao što bi svaki normalan čovjek uradio.
Kako je došlo do sukoba između vas i Mustafe Murića?
Redža Dedeić: Kad sam izašao iz auta, vidio sam da su svjetla još uvijek upaljena. Prišao mi je čovjek, Mustafa Murić, kojeg prije toga nisam poznavao. Počeo je da se bahato ponaša, psuje, i čak pljuje u mom pravcu. Takvo ponašanje nikad u životu nisam vidio kod čovjeka. Nisam mu se zamjerio, niti sam ikad imao problem sa njim. Pokušao sam da smirim situaciju, ali on je nastavio da me vrijeđa i prijeti.
Da li je tačno da je Mustafa Murić napao prvi?
Redža Dedeić: Da, istina je. Tada je prišao moj komšija Sinanović iz Biševa i pokušao da smiri situaciju. Obratio se Mustafi i rekao mu da produži i ne nastavlja sa problemom. Međutim, Mustafa se poizmakao, a zatim se uhvatio za torbicu na svom ramenu. U tom trenutku sam reagovao, bio sam uvjeren da će izvaditi nešto iz torbice i uplašio sam se za svoj život. Udario sam ga dva puta, u samoodbrani. Sve se desilo jako brzo, to je bila refleksna reakcija. Nisam imao namjeru da ga povrijedim, već sam samo želio da se zaštitim.
Šta se desilo poslije tih udaraca?
Redža Dedeić: Nakon što sam ga udario, vidjelo se da je u teškom stanju. Sinanović je pritrčao i pokušao da mu pomogne. Otišao sam do auta da donesem vodu, ali sam ubrzo shvatio da situacija postaje sve ozbiljnija. Nisam znao šta dalje da radim, bio sam prestravljen. Mustafa je ležao, a ja sam pokušavao da shvatim šta se dogodilo.
Kako ste se odlučili da pobjegnete?
Redža Dedeić: Kada sam vidio da se situacija izmiče kontroli, u panici sam se odlučio da odem. Nisam htio dodatno da zakomplikujem stvari i samo sam želio da se udaljim iz te situacije. Znam da to možda nije bila najbolja odluka, ali sam se plašio za svoj život i nisam znao šta da radim.
Možete li nam reći nešto više o sebi, vašem životu prije ovog događaja?
Redža Dedeić: Dugo godina sam trenirao karate, što me naučilo disciplini i poštovanju prema drugima. Živio sam dosta vremena u Njemačkoj, gdje sam radio i stvarao. Sada, u penzionerskim danima, vratio sam se u Tutin, gdje provodim većinu svog vremena. Kupio sam tri kuće u Ulcinju, gdje često odlazim. Uvijek sam se trudio da budem uzoran građanin i doprinosim zajednici. Najteže mi pada što u ovim godinama moram da ostavljam ovakav problem svojoj djeci. Ali moram da naglasim da je rahmetli Mustafa Murić više puta osuđivan za razne napade, što se može provjeriti na internetu.
Imate li neku poruku za javnost ili za porodicu Murić?
Redža Dedeić: Duboko žalim zbog onoga što se dogodilo i želim da naglasim da nikada nisam imao namjeru da povrijedim Mustafu. Osjećam ogromnu tugu i žaljenje zbog ove tragedije. Nadam se da će istina izaći na vidjelo i da će pravda biti zadovoljena. Također želim da izrazim saučešće porodici Murić i nadam se da će jednog dana shvatiti da ovo nije bila namjerna akcija s moje strane.
Hvala vam na vremenu i iskrenim odgovorima, gospodine Dedeiću.
Redža Dedeić: Hvala vama što ste mi dali priliku da kažem svoju stranu priče.
sandzak danas
Rastao sam sa Redžom Dedeićem i ovo što želim da kažem nije navijački nego istina,to mi mogu potvrditi svi koji poznaju Redžu.Izuzetno dobar,miran,korektan,realan,čovek koji je u svakom trenutku bio spreman da pomogne svakom.Poštovao je svakog,od najmlaɗeg do najstarijeg,od roɗaka do komšija,Znanog i neznanog je poštovao i cijenio.Svako se pored njega osećao kao pored bližnjeg svog.Uvijek je gledao da smiri konfliktne situacije drugih,nikada se nije zamerao s nisakim.Verujem da ljudi iz cijelog Sandžaka i šire mogu da potvrde moju priču.Žao mi je za nemili dogaḍaj kao i svima u našem bratstvu i šire.
Rijetko dobar i plemenit čovjek.
Ako ga je Muric bas napao Dedeic je imao pravo da se brani. Pitao je ashab r.a Bozijeg Poslanika Muhammeda s. a. v. s “kako da postupam kada mene nevinog neko napane? Rekao mu je Poslanik ti se brani! A ako me odmah drugi napane? Rece Poslanik opet se brani! A ako me onda i treci napane? Rece Poslanik ti se brani! I sve tako. “
Svjedoci,koji su bili tu i sve gledali,potvrđuju Redžine riječi.A ako je kad trenirao karate,to je radio da bi se mogao od napasnika braniti.Znam čovjeka dugo,mnogo puta sjedeli zajedno i nisam znao da je trenirao karate.Nikada to pomenuo nije,eto koliko je nasilan.Svako ima pravo da se brani.Žao mi je stradalog i njegovu porodicu,unesrećeni su i jedni i drugi.
Naravno da se moraš branit, ako je situacija neizbježna.Ali nemaš pravo da ubiješ.
Protivnika možeš da ,,onesposobiš” bez da ga teže povrediš. Ali nažalost su naši ljudi bahati,a posebno ovi dijasporci s parama i kućama pa misle da mogu svašta da rade.
Redza je retko miran i dobar covek, znam ga preko 15 godina. Radio sam u Tutin kao konobar dugo godina i znam da covek nije mrava zgazio. Ne opravdavam ubistva naravno, ali sta je trebao dopustit da ga neko obruka i ubije. Zalosno je da covek pogine tako ali od sudbine se ne moze pobec. Da Allah da sabura porodicama Jer je svima tesko u ovakvoj situaciji.
Kako iz NEHOTICE a zadao mu DVA karate udarca??? Umjesto da kao čovjek prizna namjerno ubistvo,on se sad nešto ispravdava…
A ovi što ga poznaju,sad neke hvalospjeve laprdaju.
Svaki konflikt pa i najveći,može da se izbjegne,ali nekog tako ,,podmuklo”udarit i to višestruko da ĉovjek umre ? U normalnom svijetu nema nikakvog opravdanja… ,, Ko ubije jednog čovjeka,je kao da je ubio cio svijet, ako spasi jednog čovjeka,je kao da je spasio cio svijet”.
Ajmo pravosuđe,radite svoj posao!
Laprdas ti kurcu jedan,takvi izazivaju i vređaju pa kad dobiju pi njuŝki posle im đavo kriv.Ukapi više smradu jedan !!!
Jedi govna pički.ce usmrdela.isto si govno ko i ovaj što se sad kukavički opravdava… i nemoj da se ,,igraš” po tastaturi da ti nebi pozlilo.
Nije mesto da se ovde raspravljamo,prvi si počeo da vređaš izrode,bagro !
Ja prvi počeo? E sve ti roknem!
Ti burko treba da ideš bar 15 godina u spuž,hvališ se da si karataŝ,a zna se da su sve borilačke veštine vrsta ,,smrtonosnog oružja” za normalne ljude,i ti si ih ovde ciljano upotrebio (jer dobro poznaješ smrtonosne tačke),i krivac si ti… A to što si pobego s mesta zločina dokazuje kakav si
(ne)čovjek…Prema tvom govoru ovde,da se videt da se nimalo iskreno ne kaješ za ubistvo,nego se više hvališ svojim karateom iz njemačke i tri kuće u ulcinju. Zapamt da su Murići iz Rožajskog kraja vrlo ponosni i tvrdi ljudi…