SVE DOK NE UMREŠ LJUDI ZA TEBE NEMAJU VREMENA
Čudan je vakat nastupio. U većini slučajeva u kolotečini svakodnevnih obaveza jedni za druge ne možemo odvojiti vremena. Roditelji nemaju vremena za dijete, dijete nema vremena za roditelje, rodbina se ne posjećuje, prijetelji rijetko zajedno popiju kahvu.
Tako to sve ide dok nam ne jave da je neko od rodbine, prijetelja, poznanika otišao sa dunjaluka / umro, tada se odmah organizujemo, i odmah to uklopimo u svakodnevne obaveze, i odemo da mu klanjamao dženazu.
Tu na dženazi vidimo mnoge koje nismo vidjeli dugo.
Pa su dženaze postale ujedno i mjesto gdje možete vidjeti rodbinu, prijatelje, poznanike.
Isti je slučaj i sa težim oboljenjima. Mnogi ne možemo naći vakta za roditelje, prijatelje, poznanike, sve dok nam neko ne javi da je ‘zaglavio’ u bolnicu, tada se organizujemo i posjetimo ga u bolnici, kada njemu više i nije do te posjete niti osjeti slasta toga.
Kamo sreće da smo ga posjetili dok je mogao osjetiti slast međusobnih posjeta, dok je bio živ i zdrav.
Žalosno !!!
(Tvoj iskreni brat: Pezić Elvedin)
