Dino Rađa: Zabolje me k…. za četnike i ustaše, biramo da živimo kao psi
“Zabolje me više k…. za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude ograničene pameti koji nam ne dopuštaju da živimo normalno. Zabolje me ko je prvi počeo, ko je više pogriješio. Odbijam da učestvujem u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze
Dino Rađa, legendarni košarkaš, u intervjuu za novi broj Nedeljnika kazao je da ljudi na prostorima bivše Jugoslavije umjesto normalnog života biraju da žive kao psi.
Rađa, slavni Splićanin, govorio je otvoreno o tome da je konačno došlo vrijeme da se prošlost zaboravi.
“Zabolje me više k…. za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude ograničene pameti koji nam ne dopuštaju da živimo normalno. Zabolje me ko je prvi počeo, ko je više pogriješio. Odbijam da učestvujem u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze”, rekao je Rađa pa dodao:
“Da mi je vidjeti da se ljudi puste da normalno žive. Sjećam se kao da je bilo juče, sedamdesetih godina je malo dražih gostiju bilo od Njemaca. Ej, Njemci s kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina od rata, ljudi i dalje hrane svoje duše tim pričama. Biramo da živimo kao psi, a ne kao ljudi. I to me ubija. Zato neću više govoriti o tome.”
Neizbježna tema je bila “imaginarna” reprezentacija bivše države – Rađa smatra da bi Jugoslavija bila vječni evropski prvak.
“Znači, od 1989. do 2225. godine nam ne bi niko prismrdio. Ali, utakmica s drim timom iz 1992, mislim da bismo to izgubili. Mi smo u toj utakmici bili tanki za još pet-šest igrača koji bi mogli da se isprse i suprotstave, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili taj tim. A sve ostale američke timove poslije, mislim da bi bilo na jednu loptu i da bi često odlazila na našu stranu.”
Prisjetio se Jugoplastike i jedne anegdote.
“Tokom snimanja čuvene serije ‘La casa de papel’ nešto ne ide kako treba i direktor fotografije okuplja ekipu. Drži govor i kaže: ‘Ljudi, moramo biti malo kao Jugoplastika.’ Sada kada je bila premijera pete sezone, odlučio sam da ga iznenadim. Otišao sam na premijeru i sjeo u drugi red. On je bio u prvom, odmah ispred mene. I kada se projekcija završila i svjetla se upalila, vidio me”, otkrio je Rađa i dodao:
“Čovjek je umro od sreće. Poklonio sam mu žutu Jugoplastikinu majicu i on je pred par hiljada ljudi skinuo sve sa sebe, ostao go do pasa i obukao tu majicu. Eto kakav je fenomen Jugoplastika. Mi smo bili košarkaški Bitlsi.”
