Čestitati Božić ili ne? Pezić protiv Reisa – Ko je u pravu?!
Pezić protiv Reisa: vjera bez mostova ili islam suživota?
U danima kada se u Bosni i Sandžaku ponovo otvara stara rasprava o tome smije li musliman čestitati Božić, javni prostor zauzimaju dva suprotstavljena glasa. Jedan dolazi iz društvenih mreža, oštar i kategoričan. Drugi iz institucije koja već decenijama nosi teret suživota. Sukob nije ličan, ali je duboko simboličan.
Stav bez kompromisa: Elvedin Pezić
Elvedin Pezić na Facebooku iznova poručuje da je muslimanima zabranjeno čestitati Božić, nazivajući takav čin kršenjem vjerskih principa. Njegova poruka je jednostavna: vjera se ne pregovara, granice su jasne, a svako “popuštanje” vodi razvodnjavanju identiteta.
U toj logici, čestitka komšiji nije izraz pristojnosti nego teološki prestup. Poruka ima publiku – naročito među onima koji u nesigurnom vremenu traže čvrste, crno-bijele odgovore.
Institucionalni odgovor: Husein Kavazović
S druge strane, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini svake godine uredno šalje božićne čestitke komšijama hrišćanima. Ne kao politički gest, već kao nastavak tradicije u kojoj islam u Bosni živi kroz komšiluk, kulturu i suživot.
Ta praksa ne briše razlike niti relativizira vjeru – naprotiv, podsjeća da se vjera živi među ljudima, a ne u izolaciji.
Više od praznika
Ovo nije spor oko jedne rečenice u kalendaru. Ovo je sukob dva pogleda na islam i društvo:
Model izolacije – identitet se čuva zatvaranjem, podizanjem zidova i odbijanjem svakog “drugog”.
Model suživota – identitet se čuva dostojanstvom, samopouzdanjem i mostovima prema komšijama.
Bosna je historijski opstajala na drugom modelu. U mahalama gdje se znalo ko posti, a ko slavi Božić; gdje se praznici nisu miješali, ali su se ljudi poštovali. Čestitka nikada nije bila teološka izjava, već kućni odgoj.
Ko ruši, a ko gradi?
Pitanje koje danas stoji pred vjernicima i društvom nije “ko je strožiji”, nego kakav islam želimo živjeti. Onaj koji gradi zidove i proizvodi sumnju prema komšiji – ili onaj koji održava mostove i čuva mir u komšiluku?
U vremenu kada se identiteti namjerno guraju u rovove, možda je najradikalniji čin – ostati normalan čovjek. A u Bosni, normalnost je oduvijek značila: budi čvrst u svojoj vjeri, ali pristojan prema komšiji.
Uvijek sam komšijama druge vjere čestitao praznik. Naravno njihov praznik. U uvjek poželio da ga proslave u dobrom zdravlju i raspoloženju. Praznik je vrijeme pozitivne energije, zar ga treba kvarit, i proći pored komšija namršten ili nem. Posebno kad se radi o ljudima sa kojima si blizak. Dakle to što dotični promoviše u praksi nije izvodljivo čak ni u Gornjoj Maoči.