Uništiš preko 600 džamija, pa bi ih sad branio?
Piše: Dragan Bursać
{module Oglas 1 – 2020}
Ima jedan podatak koji ovih dana para oči, uši i duše svakom ljudskom biću. On kaže kako su u Bosni i Hercegovini četnici samo za vrijeme zadnjeg rata porušili 614 džamija. Dakle, gotovo svaku koju su mogli i koja im je bila pod šapom. Bio je to jedan od najorganizovanijih anticivilizacijskih poduhvata uopšte. Zapravo sukus tehnike, logistike i žiža “pameti“ na teritoriji manjeg BiH entiteta koji se odaziva na ime Republika Srpska, svoje bitisanje je pronalazila u rušenju islamskih vjerskih objekata, grobalja i spomenika kulture.
Tačno ste mogli znati, prolazeći kroz mjesta koja pripadaju Republici Srpskoj, od Banjaluke do Foče, od Ferhadije do Aladže, koje su stotinama kilograma eksploziva nošene u vazduh, kažem tačno ste mogli znati koliko je neko mjesto prilježno u srpstvu.
A zašto je to sad važno?
Bio bi dobar da je srpski diktator
Pa važno je zato što isti, u uncu istii nositelji četničke ideologije, koja je počinila urbicid, elitocid, kulturocid, masovne zločine i genocid, isti ti pod motom “odbrane svetinja“ napadaju vjerske objekte u Crnoj Gori koji pripadaju Islamskoj zajednici i bošnjačkom narodu. Nisu to neki drugi, slični, neki tamo najnoviji… ne, to je soj ponikao na ideološkom mlijeku Dobrice Ćosića i zločinima Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića. To je četnički uzrast pogonjen stupidnim i naivnim političkim gorivom liberala Dritana Abazovića, koji mijenja navodnog “diktatora“ Milu Đukanovića i vaspostavlja velikosrpske i četničke vrijednosti.
A nedostatak Đukanovićev u očima litijaša i “nedavača svetinja“ nije njegovo tridesetogodišnje diktatorstvo, ne zaboga, nego priznanje srebreničkog genocida, formiranje građanske države, razlaz sa SPC mafijom, put ka EU i pristup NATO paktu. E to sve velikosrbi zamjere Đukanoviću. Diktatorstvo, ne nikako! Na koncu konaca, to su isti oni koji slave Vučića, Dodika, Putina, Lukašenka i njima je diktatorstvo kao iščašeni oblik vlasti prirođen.
{module Oglas 0 – 2020}
Popravni za devedesete u Crnoj Gori
Na stvari je potpuna, totalna restauracija četništva u Crnoj Gori, zemlji koja je nekako izbjegla sukobe u zadnjem ratu i koja se na volšeban način od “drugog srbijanskog oka u glavi“ izdigla do ponosne, samostalne, građanske, antifašističke i nezavisne Crne Gore. A ovaj ustavni epitet “građanska“, e to Srpskoj pravoslavnoj crkvi ponajviše smeta, pa je ista skautirala soje četnike na terenu i vjetrom u leđa Srbije i Rusije, dovela na pred vrata vlasti srpske četničke ultranacionaliste.
I kažem, to bi bila stvar, možda “unutrašnjih previranja“, da nije pustog fakta o postojanju građana Crne Gore, onih kojima je identitet npr. bošnjački i koji sad gledaju četnička orgijanja na pravdi Boga u svom dvorištu.
Ne vjerujete, pogledajte stanje u Pljevljima. Saslušajte priče živih ljudi, koji se boje zanoćiti u svojim domovima, oslušnite apele i molbe Islamske zajednice, pa će vam biti zastrašujuće jasno, ovo je pomaljanje devedestih na crnogorskom tlu.
Naravski sa uvijek istom retorikom, koju kreira trenutačni izborni pobjednik mitropolit Amfilohije Radović sa svojim pijunima na terenu. A to je navijek ista priča o ugroženosti srpskoj, koja se ničim izazvana manifestuje prvo ispisivanjem sramnih grafita, pa prijetnjama i na koncu kamenovanjem i fizičkim obračunima sa nedužnim ljudima.
Jer. Jer nedužni ljudi, čitaj Bošnjaci, po toj ideologiji treba da sjede kući i da se ne miješaju u četničanje po svojim rodnim mahalama. Jednako kao što je bilo u Pirjedoru ranog ljeta ’92, pa se sve izrodilo u početak genocida.
Zvanični narativ sad već ubrzano vladajućih, koji su u pet dana od opozicionara postali Bog i batina je taj da je ovo njihova-srpska zemlja, oteta od nekakvih Crnogoraca udbaša i ostalih, opet čitaj Bošnjaka i Albanaca, pa je na njima da je “poprave“.
A “popravljanje“ je uveliko u toku. “Popravljajnje“ uključuje strah i fizičku silu. I to “popravljanje“ ima još jednu vrlo važnu funkciju o kojoj je slabo ko pisao – unormaljivanje nenormalnog ili kreiranje nove stvarnosti. A nova stvarnost preporučuje i pretpostavlja neku vrstu npr. Pljevaljskog ili Beranskog geta, u kojima će Bošnjaci, eto tako bitisati kao trećerazredni ljudski pijuni i to će svima biti, strašno je reći, normalno.
{module Oglas 2 – 2020}
Sarajevski poučak
Za sve one koji kažu „ovo je 21. vijek, to je nemoguće“, sjetite se silnih ljudi u Bosni i Hercegovini koji su isto tako prije tačno tri decenije govorili kako je Sarajevo olimpijski grad, kako je bilo prijestonica svijeta i kako nikome ne bi palo na pamet da baci flašu na čaršiju, a kamo li nešto drugo. Za manje od dvije godine nakon tih utopističkih priča, znamo šta je bilo i sa Sarajevom i sa ostakom zemlje i znamo kako se četnički gnoj izlio po njoj.
Jer, velikosrpski narativ ne podnosi bilo šta ili bilo koga na izmaštanoj “srpskoj zemlji“ po cijenu… pa vidjeli ste, genocida u konačnici.
Najnovija četnička jogurt-revolucija u Crnoj Gori, ako ima išta dobro u sebi, to je onda snaga dešavanja in vivo, u kojima svaki čovjek, makar preko digitalnih medija može sad, konačno sagledati kako se razvija virus četništva i u šta izrasta u svega desetak dana, ako nije preveniran i zaustavljen.
A niko ga ne zaustavlja.
Pa onda Arkanov sin, sa krdom sličnih, nadrealno objašnjava kako će baš on braniti džamije u Crnoj Gori, pa onda ispod pljevaljske džamije uz sve silne prijetnje osvane ispisan ćirilični transparent “Ne damo svetinje“. Dakle četnički moto sa trobojkom u pozadini nalijepljen na zid džamije koji tobož treba “unormaliti“ situaciju (sic!)
A zamislite transparent na albanskom na kome stoji – Istina, nada i ljubav, sve sa crnim orlom u pozadini ispod hrama Svetog Save? Ne možete zamisliti, naravno! E takva pervertija se trenutno dešava u Crnoj Gori.
Dritanov put
Koliko je situacija teška i čini se beznadežna svjedoči vam i ova izjava:
“Žao mi je što se sve dešava, ali ja ovdje vidim i ruku vlasti. Ne mogu da vjerujem da policija ne može da identifikuje osobe koje stoje iza svega. Tenzije odgovaraju onima koji su izgubili vlast i koji su kriminalom i korupcijom sticali bogatstvo.“
I znate li ko je ovo rekao? Neki lokalni četnik, koji u svemu vidi zavjeru Đukanovića i njegovih “Milogoraca“? Neki srbijanski medijski lešinar i desperado koji dolijeva ulje na vatru? Neki ruski tajkun što čeka da se omrsi o novovaspotavljenu prosrpsku vlast? Neki dužnosnik SPC-a?
A ne, ovo kaže Albanac Dritan Abazović, sarajevski student i kako se čini novi Fikret Abdić na leđima bošnjačke kičme u Crnoj Gori.
Da, situacija je loša, ali vjerovati tek tako da će je popraviti oni koji su je napravili lošom i oni koji se klanjaju monstrumima koji između ostalog uništiše preko 600 džamija u BiH, jednako je vjeri po kojoj će pedofil-novi vaspitač u vrtiću raditi svoj posao kako treba.
Da li je slobodna, nezavisna, multietnička, antifašistička, sekularna, građanska Crna Gora još živa i da li je ovo zaslužila?
Pitajte Crnogorce!
Izvor: Autonomija
