“Svakog dana MISLIM NA ŽRTVE GENOCIDA u Srebrenici”: General Radislav Krstić izjavio da bi glasao za Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici
General Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić, koji je u Hagu osuđen na 35 godina zatvora zbog podržavanja i pomaganja genocida u Srebrenici, izjavio je da bi i sam glasao za Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici, kao i da bi, ukoliko mu se za to ikada ukaže prilika, otišao u Potočare da se pokloni senima žrtava.
Rezidualni mehanizam u Hagu (MICT), koji je zamenio nekadašnji Haški tribunal (ICTY), objavio je danas dokumente koji pokazuju da je Radislav Krstić, koji je prvi osuđen za genocid u Srebrenici, ponovo tražio prevremeno puštanje na slobodu.
Krstić je početkom godine ponovo zatražio da bude pušten na slobodu, iako su mu prethodni zahtevi odbijeni. Tražio je puštanje na prevremenu slobodu sa obrazloženjem da je već odslužio više od dve trećine 35-godišnje kazne zatvora na koju je osuđen zbog njegove uloge u genocidu u Srebrenici.
Krsić dodaje da je u četiri zemlje i sedam zatvora odslužio 26 godina kazne. U rukom pisanom zahtevu, koji je kao faksimil objavio MICT, Krstić navodi da prihvata i uvažava težinu zločina za koje je osuđen i zbog kojih je izrazio izvinjenje žrtvama.
U zahtevu, datiranom 18. juna prošle godine, Krstić je izrazio kajanje i prihvatanje odgovornosti.
“Žalim ih i molim se za njihove duše”
“Svakog trenutka, svakog dana mislim na žrtve genocida u Srebrenici, žalim ih i molim se za njihove duše. Verujem da majka i sestra nastradalog neće poverovati da su ove reči iskrene, znam da moje reči ne mogu ublaže bol, da ne mogu da umanje patnju koja nikda neće nestati. Ja to ne očekujem, niti imam pravo da to tražim i molim”, napisao je Krstić.
On je naglasio kako bi želeo da svi razumeju da genocid ne može da počini jedan narod, da ne postoje genocidni narodi, “već da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci, da su jedino oni krivi”.
“Da za svoja dela i nedela treba da odgovaraju i da sam, nažalost, i ja jedan od njih”, naveo je Krstić.
Ovo je sadržaj celog pisma Radislava Krstića:
„Prije nekoliko dana, najviši i najvažniji forum na svijetu, Generalna skupština Ujedinjenih nacija, glasala je i usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Ovom Rezolucijom određen je 11. juli kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, osuđeno svako negiranje genocida i pozvani su svi ljudi da žale i pamte žrtve koje se ne smeju zaboraviti.
Za ovu rezoluciju glasala je većina zemalja na svijetu, za ovu rezoluciju glasam i ja iako nemam pravo glasa. Nemam pravo glasa jer se u ovoj Rezoluciji pominje i moje ime. Moje ime se pominje jer sam pomagao i podržao genocid, moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i nedopustivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim razumjevanje, jer znam da ne mogu i da ne treba da ih dobijem.
Svakog trenutka, svakog dana, mislim na žrtve genocida u Srebrenici, žalim ih i molim se za njihove duše. Vjerujem da majka i sestra nevino stadalog neće povjerovati da su ove riječi iskrene, znam da moje riječi ne mogu da ublaže bol, da ne mogu da umanje patnju koja nikada neće nestati. Ja to i ne očekujem, niti imam pravo da to tražim i molim.
“Volio bih da svi razumiju da genocid ne može da počini jedan narod”
Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila zemlja koja se zvala Jugoslavija. Volio bih ljudi koji će zajedno živjeti na tim prostorima kada mene ne bude, ako do njih nekim čudom dođu ove riječi, da zastanu i pomisle – nikad više. Nikad više rat, nikad više smrt zbog toga što je neko druge vjere, druge nacije ili drugačijeg uvjerenja, nikad više genocid.
Volio bih da svi razumiju da genocid ne može da počini jedan narod, da ne postoje genocidni narodi, već da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci, da su jedino oni krivi, da za svoja djela i nedjela treba da odgovaraju i da sam nažalost i ja jedan od njih.
Ovdje ističem da prihvatam presude iz 2001. i 2004. godine gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao pročinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, da sam ja pomagao i podržao genocid tako što sam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid, da sam znao da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe snaga Drinskog korupsa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinjeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika.
Pomogao sam i podržao i zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara između 10. i 13. jula 1995. godine gdje sam učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena, djece i starijih iz Srebrenice u čemu sam učestvovao znajući da su civili u Potočarima izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima.
Ovo pismo pišem poštovanoj Predsjednici Mehanizma u postupku koji se vodi po mom zahtjevu da posle 26 godina, posle četiri zemlje i sedam zatvora u kojima sam izdržavao kaznu, budem pušten na slobodu. Poštovana Predsjednica će donijetu svoju odluku, uvjeren sam na osnovu prava, pravde i zakona. Tu odluku, kakva god bude, kao i uvjek do sada, prihvatiću bespogovorno, kao izraz prava i pravde.
Odluka poštovane Predsjednice može biti pozitivna zbog mog narušenog zdravlja, zbog mojih godina, zbog nasilja koje sam i ja preživio u jednom od zatvora u kojima sam izdržavao kaznu.
Može biti i negativna jer kriv sam za teško krivično djelo koje se ne oprašta, međutim kakva god da je odluka, molim da se ovo moje pismo javno objavi, da moje riječi čuje što više ljudi u zemlji iz koje sam, da možda moje riječi bar nekog podstaknu da razmisli o strašnom zločinu u kome sam učestvovao, o kazni koja je usledila, o dubokom bolnom ali zakasnjelom kajanju sa kojim živim već decenijama.
Na kraju, ako doživim, ako jednog dana budem pušten, ako se sa tim saglasi Predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima da se poklonim sjenima žrtava i zamolim za oproštoaj.
S poštovanjem, Radislav Krstić u Den Hagu 18.06.2024″, napisao je general.
Inače, odbrana je ukazala da je Krstiću skoro 76 godina i da je lošeg zdravlja, kao i da je osuđenik spreman da prihvati sve uslove koji mu se postave u slučaju prevremenog puštanja na slobodu.
Blic
Ovo je samo delimicnonpriznanje jer genocid ne mogu da pocine pojedinci. To je nemoguce izvesti, jer je potrebna ogromna masa ljudi da se mobilise, vojska, logistika, da se svi motivisu a za to su angazovali crkvu (kako onaj pop izjavi odmah nakog gonocida „vratili smo turcima (muslimnima))! To je nista drugo vec taj cetnicki mentalitet, koji ih uci da smo mi turci (muslimani) krivi i da treba da nestanemo (iako nismo krivi osim sto smo zivi i sto verujemo u Allaha, ali ocigledno to njih boli)! Koliko mi vidimo ovakvih stavova kod njih? U Bosni u Genocidnoj tvorevini na svakom koraku a u srbiji ima manje ali ima…
I da, neka navede detalje planova pokolja, mi znamo deo, ako govori istinu, to se mora uklapati. Ovo je kukavicluk, ovaj place da ga puste a onaj se kaki u pelenama, a treci crkao u celiji…. Toliko o herojima
Smešno, da smo mi neki narod oni bi prvo trebali da odgovaraju i daju odgovor na pitanje zašto su pustili n.ato mudžahedine da toliko nedužnih ljudi kolju po Podrinju 4 godina i zašto tu gamad nisu sravnili sa zemljom odmah a ne da čekaju kad je džamahirija krenula u proboj pa da se od hok kusuraju sa njima?
Ne postoje snimci ulaska neke velike vojske u Srebrenicu koja je već bila pusta, niti je bilo borbi za grad. Dakle ovi vaši zlikovci su već krenuli u proboj oni su izazvali bitku te su prošlu kako su prošli. Tačnije borbu je inicirao Alija na nagovor Amera.
Nasrani Naser ih pokrenuo pa ostavio obezglavljene. Po svedočenjima Mehonjića iz pravca Tuzle su dodatno tukli po njima da se namakne ta cifra koju je Alija tražio na sastanku s njima da bi zapad tuko VRS.
E takav ste narod vi što “verujete u al Laha”. Sami se ubijate po Bliskom istoku, tako ste i ovde sami proizvodite žrtve, vama ljudski život ne vrijedi mnogo, vas svakako čekaju u Dženetu hurije… Ne zavidimo vam uopšte na uvjerenjima, dalje vas bilo..
Da li je proradila griza savjest ili cetnik glumi,tesko je reci,…uglavnom priznao je svoja nedjela,ucestvovanje,naredbe,nezaustavljanje zlocina i sad moli za milost i otpust.zelim mu da sto duze pozivi i ostane gdje i jeste,do kraja njegovog bednog zivota
Računati na savest, kada su u pitanju Turci, ili njihovi satrapi koji su, verolomno, izdajući svoje pretke, svoju veru i naciju, ostali na Balkanu, isto je kao vezati sam sebi omču oko vrata. Ovde nije u pitlanju savest već pokušaj da ranije izadje iz inkvizicijskog zatvora. Verujte da Krstić, isto kao i vi muslimani u Srbiji i BiH, sasvim dobro zna istinu i da se u dubini duše smeje, kada neko pomene genocid. Ništa mu ne zameram osim, što se spustio toliko nisko da moli za milost svoje dželate.
Salio sam se.
Normalno, zajebava infantilce.
Ili je žestoko ucenjen porodicom ili se drogira, a pre će biti ovo drugo, teška droga teške halucinacije