Đukanović: Odbili smo velikosrpsku matricu, oni koji krenu na CG polomit će zube
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović gostovao je u “Živoj istini”. Na direktno pitanje da li bi Vlada i vladajuća koalicija, i pored rezolutnog stava premijera Duška Markovića, mogli povući Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, suočeni sa brutalnim prijetnjama iz partijskih i crkvenih krugova, kaže:
{module Oglas 2019 – U članku 1}
“Čemu bi vodilo da sada, da kažem u ovom završnom koraku emancipacije Crne Gore od one opasnosti koja joj se permanentno nudi kao alternativa, a to je da uđe u poziciju koju joj nudi ideologija velikosrpskog nacionalizma? Da uđe u poziciju srpske države. Dakle, ukoliko bismo sada na tom, posljednjem koraku odustali, mislim da je potpuno jasno da bismo poništili sve one tekovine koje smo mukotrpno gradili i u susret referendumu i nakon referenduma. Nema ništa od toga, mi idemo dalje. Razumijemo da u Crnoj Gori i dalje postoje ljudi koji su protivnici i crnogorske države i protivnici evropske perspektive Crne Gore, pokušavamo da se sa njima nosimo na najcivilizovaniji mogući način – i političkom borbom i u skladu sa onim što je pravni sistem Crne Gore. Tako ćemo i nastaviti… nema razloga za pesimizam. U svim prethodnim navratima smo se oduprli takvim opasnim naumima, i naravno da ćemo se oduprijeti i ovoga puta”.
Predsjednik Crne Gore kaže da je očekivao zahtjev Demokrata da svoj ostanak u Odboru za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uslove povlačenjem Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
“Ja mislim da je ovo još jedan u nizu, iskreno vjerujem posljednji, pokušaj ucjene nezavisne i evropske Crne Gore od strane velikosrpskog nacionalizma”.
Đukanović podsjeća na bogat istorijat sličnih pokušaja na crnogorskoj političkoj sceni i dodaje:
“Sada se pokušava zaprijetiti Crnoj Gori da će iduće godine imati neke izbore u kojima opozicija neće učestvovati, kako u pripremi zakonodavstva, tako i u samom izbornom procesu, te da će se na taj način ugroziti legitimitet izbornih rezultata i dovesti u pitanje demokratski rejting Crne Gore na evropskoj demokratskoj sceni. Mislim da je ovdje evidentno riječ o tome, da je riječ da su se ovdje sada povezali interesi dva važna i rekao bih prilično brutalna igrača koji realizuju ideologiju velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori. Jedan je Srpska pravoslavna crkva, drugi su određene političke partije”.
Đukanović je precizirao da, kada govori u množini o partijama, misli na DF i Demokrate koji su ovim potezom “pokazali pravo lice”.
{module Oglas 2019 – U članku 2}
Demokrate su, smatra Đukanović “odlučili da bace pod noge svoj građeni imidž proevropske partije, a pokazali su da su, zapravo, jedna nacionalistička klerikalna politička struktura, koja se pojavljuje samo u ulozi izvođača političkih radova nalogodavaca, ideologa velikosrpskog nacionalizma generalno, pa dakle i u Crnoj Gori”.
Komentarišući interesovanje međunarodnog faktora za ovaj slučaj i njihovo mišljenje da bi trebalo dati prioritet izbornom zakonodavstvu, Đukanović napominje da se i do sad dešavalo nepodudaranje viđenja prioriteta, ali da vlast nikada nije imala mnogo problema da dokaže ispravnost svog stanovišta.
„Mi mnogo bolje od bilo koga sa strane prepoznajemo ono što su prioriteti crnogorskog društva, poznajemo korijene problema sa kojima se crnogorsko društvo suočava, i čini mi se da smo bolje u prilici da suptilno odvagamo i kako i kada treba te probleme rješavati”.
Đukanović dodaje da je to “nerazumijevanje” rezultat i jake propagande da je Vlada, navodno, iznenada stavila na dnevni red Skupštine Zakon o slobodi vjeroispovijesti kako bi minirala usvajanje izbornog zakonodavstva, dodavši da je ta konstrukcija “potpuno smiješna” jer je upravo vladajuća koalicija najviše zainteresovana da se taj posao uspješno okonča.
Uz to predsjednik države podsjetio je da se na Zakonu o slobodi vjeroispovijesti radi od 2014. da je tekla intenzivna komunikacija sa Venecijanskom komisijom, da je prošle godine o njemu vođena intenzivna javna rasprava i da je bilo potpuno logično da se nakon pet godina rada zakon nađe pred poslanicima.
Govoreći o sjutrašnjem crkvenom narodnom saboru u Nikšiću, Đukanović ističe da je njegova politizacija očigledna:“Kao što vidite tu sada više i nema kamuflaže. Pored crkvenih velikodostojnika na taj skup pozivaju i politički lideri koji ne skrivaju da prethodno idu u neke centre u regionu, pretpostavljam na konsultacije tog djelovanja na tom, kako kažu predbožićnom saboru”.
Komentarišući optužbe da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti anti-crkveni Đukanović objašnjava:
“Da bismo mogli jedan zakon kvalifikovati da je anti-crkveni, on bi morao biti u sukobu sa crkvenim pravom i sa nekom crkvenom tradicijom. Kada pogledate crkveno pravo, vidjećete, ne samo u našem okruženju, ne samo crnogorsko istorijsko iskustvo, nego, rekao bih, generalno, posebno u pravoslavnim zemljama gdje je vrlo rasprostranjena tradicija da je imovina pravoslavnih crkava državna. Dakle, ovo nije u neskladu sa onim što je crkveno pravo. Kada govorimo o crkvenoj tradiciji, dozvolite da se takođe podsjetimo od 1485. godine od ustanovljenja Mitropolijske katedre na Cetinju i izgradnje Cetinjskog manastira, pa preko Saborne skupštine na Cetinju 1868. godine na Cvijeti, pa preko Opšte-imovinsko zakonika Valtazara Bogišića 1888. godine, pa preko Ustava pravoslavnih konzistorija 1904. godine, pa preko Ustava Knjaževine Crne Gore 1905. godine. Dakle, nema nigdje dileme – imovina kojom se Crnogorska pravoslavna crkva služila do 1918… je državna“.
Na opasku voditelja da ima mnogo indicija da je „strpljivoj i smirenoj većini“ koja 30 godina sluša kako se poglavar MCP Amfilohije izruguje sa Crnom Gorom i Crnogorcima i vrijeđa ih i koja, sad svakodnevno, sluša prijetnje i prepadanja – da je tom korpusu svega preko glave, da njihov revolt raste dok čekaju odlučnu reakciju države, Đukanović kaže:
“Razumijem revolt tog dijela crnogorske javnosti o kojem govorite, ali i dalje nepokolebljivo vjerujem da ne treba voditi politiku na bazi revolta, nego treba, koliko god je moguće, koristiti tu superiornu poziciju koju smo izgradili tokom prethodnog perioda i koja nam je pomogla da ostvarimo ove krupne tekovine. Jer, da smo odgovarali u revoltu, vjerujem da bismo se do sada mnogo puta potukli, umjesto što smo uradili neke korisne stvari, između ostalog obnovili državu i postavili je veoma stabilno na put usvajanja evropskog sistema vrijednosti. Dakle, odlično sam razumio, imamo jedno potpuno neprimjereno uplitanje Srpske pravoslavne crkve u politički život u Crnoj Gori. To jeste kršenje i određenih svjetovnih zakona i to veoma brutalno” – kaže Milo Đukanović i dodaje:
“Ono što radi i Mitropolit i drugi čelnici eparhija Srpske pravoslavne crkve na prostoru Crne Gore, pa i Patrijarh Srpske pravoslavne crkve sam, je ne samo u sukobu sa svjetovnim zakonima Crne Gore, to je u sukobu sa crkvenim zakonima, sa crkvenim pravilima. Ovdje je riječ o zaista jednoj potpunoj pogubljenosti jedne vjerske institucije koja očigledno biva suočena sa konačnim krahom svoje ambicije da u duhu neistine koju plasiraju kako su oni stvorili Crnu Goru, oni sada upravljaju Crnom Gorom”.
O prijetnjama krvoprolićem, ukoliko Vlada ne povuče Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, predjsednik Crne Gore kaže:
“Ja nerado odgovaram logikom snage i logikom sile i mislim da je o svim pitanjima, pa i ovako važnim pitanjima oko kojih se drastično razlikujemo, moguće tolerantno razgovarati. Ali kada vas dovedu u situaciju da morate odgovoriti na ove njihove argumente, onda želim zaista da kažem, vara se svako da može pobijediti bilo koju državu, uključujući i državu Crnu Goru. Imali smo puno puta takve pokušaje. Najsvježija su nam sjećanja iz 2015. i 2016.
Vidjeli ste kako je to završeno i vidjeli ste da su polomili zube oni koji su mislili da ruše državu. Dakle, ko god nam sada prijetio spremnošću da se spali, žrtvuje, da nema boljeg momenta da se postane svetac, nego sad da se napravi kakvo samoubistvo, dakle, mora da dobije jasan odgovor. Mora da dobije vrlo jasan odgovor. Znate, mnogo nas je više na ovoj strani koji smo sve u životu do sada dali da ispravimo jednu istorijsku nepravdu i da obnovimo crnogorsku državu.
I koji smo vrlo ponosni na to svoje ostvarenje i koji smo spremni da svim mogućim sredstvima branimo taj svoj državni krov nad glavom. I moralo bi biti jasno, ne samo iz naše, nego i iz univerzalnog iskustva – uvijek ćete naći i manje pristalica, a i manje motiva za rušenje, nego za odbranu nečega što je mukotrpno i pravedno stečeno i obnovljeno. Prema tome, nemojte nam se zalijetati, najljubaznije vas molimo. Dakle, vrlo smo odlučni da odbranimo suverenost, nezavisnost, evropski put svoje Crne Gore i želimo da ga odbranimo kroz dijalog, kroz puno uvažavanje prava na različito mišljenje onih koji su naši susjedi, koji su naši politički konkurenti i onih koji prosto djeluju na crnogorskom društvenom prostoru. Ali ako neko misli da može da djeluje protiv Crne Gore silom, taj se jako grdna vara”.
Đukanović isključuje mogućnost poziva opoziciji da uđe u Vladu, uoči redovnih izbora naredne godine, uz podsjećanje na loše iskustva sa takvim modelom 2016:
“Nema nikakvog smisla ponavljati takvo iskustvo. Vidjeli ste u šta je evoluirao taj ustupak DPS-a i vladajuće koalicije 2016.
Sad smo dobili ideju opozicije da kreiramo novi model funkcionisanja vlasti – da se vlast, naravno, određuje na izborima, ali da umjesto četiri vrijedi tri godine, a da onu četvrtu godinu se učini ustupak prema onima koji izgube izbore. Potpuna besmislica koja govori o luzerima. Dakle, ljudima koji ne vjeruju uopšte u svoje sposobnosti, u svoje potencijale, ne vjeruju u svoju politiku, nego pokušavaju da nekako, bilo dobrom voljom vladajuće koalicije, bilo ucjenom vladajuće koalicije, iznude nešto što je njihov još uvijek nedosanjani san, da budu relevantni kao dio vlasti u Crnoj Gori. Dakle, nema nijednog razloga za takvo nešto”. (Antena M)
Pogledajte video :
{module Oglas 2019 – U članku 0}
