Abazović: Vučić je mom bratu u Beogradu poklonio kliniku

Potpredsjednik Vlade u tehničkom mandatu Dritan Abazović potvrdio je u intervjuu za HRT da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić njegovom bratu u Beogradu poklonio kliniku.

Kako je Abazović rekao njegov brat je vrhunski stručnjak iz genetike, a na pitanje novinarke “toliko dobar da mu je srbijanski predsjednik poklonio kliniku?”, Abazović kaže:

“Toliko dobar da mu je on poklonio kliniku. Oni su tri ljekara koji otvaraju vanserijsku kliniku, neviđenu na ovim prostorima. Oni inače rade i u Hrvatskoj, na Malti, u Španiji, operišu po Istanbulu, obučavaju se u Japanu. Oni su ljudi koji znaju “know how”. Ali prosječnom biraču kojemu se obraćaju određene političke strukture u Crnoj Gori je taj svijet potpuno nejasan.

Umjesto da budu ponosni na te ljude, oni ih žele uvući u političku kaljugu. I to je jedna tragedija koja inače svugdje ovdje postoji. Niti nam je bilo ko u životu nešto pomogao, meni hvala Bogu nikad ništa nije nedostajalo, zbog toga – ovako se ponašaju slobodni ljudi. Znate li ko može rušiti i graditi vladu? Samo slobodni ljudi. Znate ko ne može povlačiti političke poteze? Ucijenjeni ljudi”, odgovorio je Abazović.

Sa njim je u Podgorici o tome ali i mnogim drugim temama razgovarala Elizabeta Gojan a intervju je objavljen 20. februara.

Besa, na albanskom zakletva, održavanje riječi. Rekli ste da ste dali besu, za što točno?

– Besu sam dao da ćemo promijeniti Crnu Goru i da ćemo se boriti protiv organizovanog kriminala i korupcije, da ćemo stvarati građansko društvo, da ćemo uložiti sve svoje napore da Crna Gora što prije postane članica EU. Da ćemo uložiti sve svoje atome snage da se Crna Gora pomiri i da od ove “dvije”, podijeljene Crne Gore, postane jedna funkcionalna bogata država. To je riječ koja je dana i koja se mora održati. Međutim, da bi se ona ostvarila u praksi, treba preskočiti brojne prepreke koje niti su male niti jednostavne. Ali dok god čvrsto stojimo na tom stanovištu, mislim da se možemo nadati uspjehu.

Vi čvrsto stojite, ali oni s kojima pregovarate trenutno nisu baš spremni slijediti vas u tome što proklamirate?

– Pa to je tačno, ali ne bismo nikada ni došli u ovu situaciju da svi razmišljamo na isti, identičan način. Mislim da naše društvo demokratski sazrijeva, da ta dinamika nije ubrzana koliko bismo mi ili ja osobno željeli. Osjećam da se neki napredak ostvaruje i vjerujem da, bez obzira na naše razlike, u konačnici možemo doći do dogovora.

Rečeno je da će vas predsjednik Đukanović ove sedmice imenovati mandatarom, da će izvršiti sve konsultacije s liderima parlamentarnih stranaka, ali došlo je do nekog zastoja. Zbog čega je došlo do zastoja, u čemu je problem i hoćete li uspjeti pokrenuti ponovno pregovore?

– Mandat se daje onima koji sigurno mogu sastaviti vladu, iako u teoriji postoje i suprotne zbilje, u smislu da se to nekada ne dogodi. Ne vidimo zašto bismo žurili oko toga. Prvo, nisam ja neko ko ima ekskluzivno pravo da dobije mandat da sastavi vladu.

Pogotovo zato što imate samo četiri poslanika. Kažu – “kako će vladati sa samo četiri poslanika baš on”?

– Potpuno opravdano razmišljanje. Dakle, mi imamo četiri poslanika ili zastupnika, postoji još 77. Slobodno, ko može sastaviti većinu od ovih 77, sretno mu bilo, prvi ću čestitati. Ja samo ne vidim kod drugih inicijativu.

Kažete da je jedino Vi imate?

– Ja je ne vidim, ne prepoznajem. Ne kritikujem, ali navijam i vrlo fer kažem da četiri čovjeka ne mogu napraviti ništa spektakularno. Ima ih 77, ko god može doći do 41, a to je većina, ili više, sretno bilo! Ako se to dogodi, to je dobro. Mi nudimo neke solucije, za prethodnu vladu smo dali soluciju kroz ekspertsku vladu. Volio bih vidjeti veću inicijativu i od drugih političkih subjekata. Zemlja se ne mijenja time što ćete sjediti pasivni i čekati da neko drugi za vas završi posao. To važi za sve političare, i ovo nije kritika nego afirmativno motivacijsko djelovanje na njih. Ko god se želi takmičiti u dobrom, a ja mislim da je ta vrsta idejnog konflikta pozitivna za društvo, što se mene tiče, ima apsolutnu i moralnu i političku podršku. Nisam opterećen time hoće li ili neće biti. Mi nudimo neki koncept, svi neka rade u skladu sa svojim ustavnim ovlaštenjima, to važi i za predsjednika države. Ako ima nekome drugome dati mandat, neka ga da. Ako misli da nikome ne treba dati mandat, i to je možda neko rješenje, ići će se na izbore. Ja zaista u tome ne vidim problem.

Dosta vas napadaju, kažu da ste rušili vladu, a sad pregovarate s tim istima koje ste srušili. Onda vam prigovaraju da ste “četnički Albanac”, pa govore da ste primili novac, neke silne milijune, da vam je brat dobio od Vučića kliniku u Beogradu. Što kažete na to, kako izdržavate te napade, koji su vaši kontraargumenti?

– Te napade doživljavam jako neozbiljno. To su djetinjasti napadi, oni nemaju veze ni s kakvim zdravorazumskim pristupom bilo čemu. Mi smo zemlja u kojoj vrlo često političke elite kroz dramatizaciju pokušavaju steći političke poene. Oni sve gledaju kroz dramatizaciju, “pala vlada” dramatizaciju, “pao Đukanović” dramatizaciju, “nestaće Crna Gora” dramatizaciju, “dogodiće se nešto strašno” dramatizacija, “korumpirani, uzeli novac, radi se za Vučića, radi se za CIA-u, rade za Vatikan, bili kod Pape”. Dramatizacija od svega. Na kraju priče, kada podvučete crtu, vidite da je to jedna vrlo neozbiljna politika. Ja sam ponosan na sve napade na mene. Bio bih vrlo zabrinut da tih napada nema.

– Mogu pojedinačno odgovoriti na svako pitanje koje ste postavili. Prije svega “albanski četnik” zato što je u njihovoj matrici djelovanja, koju su postavili prije 30 godina, značilo da Albanci nikada ne mogu surađivati sa Srbima. Ja u to ne vjerujem. I pokazao sam da u praksi to ne funkcioniše. I onda su prestali upotrebljavati tu vrstu politike. Sada druga strana, koja se pokušala ponašati slično DPS-u, pokušava nekako prikazati izdaju, ali u drugom obliku. Ista retorika, samo što druga strana koristi ono što je prethodno koristila prva. A zašto su to koristili? Samo da bi sačuvali svoje privilegije.

Kad je riječ o milijunima ja za sebe smatram, vrlo je arogantno, da sam najveći borac protiv organiziranog kriminala i korupcije u Crnoj Gori i da mi mnogi političari koji su navodno za isto to, nisu baš previše pomogli u prethodnom periodu.

Kada je riječ o mom bratu i klinici u Beogradu, da to demistificiramo. Vrlo sam ponosan na svoga brata i žao mi je što ga uvlačimo u političku igru. Moj brat je, a to može svatko jednim klikom pronaći, vrhunski stručnjak iz genetike.

Toliko dobar da mu je srbijanski predsjednik poklonio kliniku?

– Toliko dobar da mu je on poklonio kliniku. Oni su tri ljekara koji otvaraju vanserijsku kliniku, neviđenu na ovim prostorima. Oni inače rade i u Hrvatskoj, na Malti, u Španiji, operišu po Istanbulu, obučavaju se u Japanu. Oni su ljudi koji znaju “know how”. Ali prosječnom biraču kojemu se obraćaju određene političke strukture u Crnoj Gori je taj svijet potpuno nejasan.

Umjesto da budu ponosni na te ljude, oni ih žele uvući u političku kaljugu. I to je jedna tragedija koja inače svugdje ovdje postoji. Niti nam je bilo ko u životu nešto pomogao, meni hvala Bogu nikad ništa nije nedostajalo, zbog toga – ovako se ponašaju slobodni ljudi. Znate li ko može rušiti i graditi vladu? Samo slobodni ljudi. Znate ko ne može povlačiti političke poteze? Ucijenjeni ljudi.

Ako su te priče navodno neutemeljene, utemeljeno jest da je na prošlu vladu kojoj ste Vi i dalje tehnički potpredsjednik, imala uticaj Srpska pravoslavna crkva. Pitanje je hoće li ga imati i na Vašu buduću, moguću, manjinsku vladu? Bili ste osobno u Beogradu kod patrijarha Porfirija. Koliki je uticaj Srpske pravoslavne crkve na vlade, ove dvije, i politički život Crne Gore?

– Mislim da je na prethodnu vladu značajno uticalo to što je nezadovoljstvo naroda iskazano i kroz litije koje su bile posljedica donošenja zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije, protesti koje je crkva organizirala, trajali su godinu dana i bili masovni, povodom tog zakona. Taj zakon se promijenio. I to je taj balkanski paradoks, kada u stvarima koje suštinski nisu ništa spektakularne, mi smo spremni dovesti zemlju čak i do građanskog sukoba. Sada imamo novi zakon, koji je liberalan, koji se promijenio. Samo je malo buke bilo dok se promijenio, niko ga više nije spomenuo od trenutka kada se on u Skupštini promijenio do danas.

Ali imate i temeljni ugovor.

– Imamo temeljni ugovor koji trebamo potpisati sa Srpskom pravoslavnom crkvom. I što je problem? Temeljni ugovor je potpisala Republika Hrvatska. Što je problem da s jednom vjerskom zajednicom, koja ima veliki broj sljedbenika, ali da ima i mali – sa jevrejskom zajednicom, s bilo kojom, sutra s nekom budističkom zajednicom u Crnoj Gori… Što je problem da država dodatno jamči ustavna prava koja vjernici u Crnoj Gori imaju?

To je jedno. Problem je u tome što bi Srpska pravoslavna crkva dobila vlasništvo koje je nevjerovatno.

– Ne. To nije problem niti to tretira temeljni ugovor. Temeljni ugovor tretira samo odnos između crkve i države. Mi smo sekularna zemlja. Vjerske zajednice svugdje imaju uticaja. Mi kao politika involviramo ih u politički život. Ja se trudim da učinimo poteze da pokažemo da to nisu neke strašne stvari. Da učinimo poteze kako bismo njima zajamčili njihova prava, ali ih zadržali u sferi njihove religijske zajednice i svog religijskog djelovanja.

A država u potpuno sekularnom konceptu i vlada i radi državne poslove. Ali da biste došli do toga, trebate prijeći par koraka koji uopće nisu komplicirani. Ako stalno pokušavamo atomizirati društvo, onda jednostavno stvaramo situaciju da ne želimo pomirenje i pravimo dramatizaciju od nečega što nije predmet dramatizacije. Jesam li bio kod patrijarha i ima li to veze s rušenjem vlade i izgradnjom nove, nema. Nego ja ne želim da netko koristi netačne informacije da bi instrumentalizirao crkvu ili dijelove crkve za djelovanje protiv ove ili neke buduće vlade. Smatram da je vrlo odgovorno da se sa svim ljudima koji mogu pomoći proces na ovaj ili onaj način, da se pojasni. Kao što sam bio kod rimskog Pape s velikim zadovoljstvom za mene, tako sam s velikim zadovoljstvom razgovarao i s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve.

Osim što rimski Papa nema uticaja na politiku Crne Gore.

– Ima i rimski Papa uticaja. Možda taj uticaj nije toliko velik, ali svako ima uticaj. To je isto nekakva mistifikacija.

Koliko onda predsjednik Aleksandar Vučić ima uticaj? Iako on javno proklamira da ne utiče ni na što u Crnoj Gori, da je to suverena slobodna država?

– On ima svoje političke favorite u Crnoj Gori. I to je to, što da radimo? Ja sam na drugoj strani, što bi se reklo, mi predstavljamo drugi politički subjekt, drugi svijet, drugo poimanje politike, drugu viziju.

I zato neće ući prosrpske stranke, Demokratska fronta?

– Demokratski front neće ući. Zato što je favorit Srbiji, nije to razlog. Kao što za nas glasaju neki građani, i za njih glasaju građani. Ja iskazujem respekt prema svim ljudima koji su glasali za bilo koju političku opciju. To je njihovo demokratsko pravo. Međutim, mi smatramo u ovom trenutku dobro da one strukture koje imaju malo narušen međunarodni ugled, ili stvaraju određeni problem da se društvo u potpunosti pomiri, da oni ostanu van struktura vlasti.

Vjerujete li zaista da ćete uspjeti oformiti manjinsku vladu?

– Ja vjerujem da ćemo, ukoliko bude bilo mudrosti, mi brzo sastaviti vladu. To je to. Mi trebamo dati maksimum da se to dogodi u praksi, a ako se to ne bude dogodilo iz bilo kojih razloga, onda nama ne preostaje ni jedna druga solucija nego ova koju ste vi naveli, da se građanima vrate mandati i da u ponovnom izboru odluče tko želi da upravlja Crnom Gorom u narednom periodu.

Izvor: HRT

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala