VELIKA TUGA! Suad Č. iznendao umro, nije dočekao da upozna sina

Cazin – U selu Čizmići kod Cazina zavladala je neizreciva tuga nakon što je mladi Suad Čizmić (28) izgubio bitku sa teškom bolešću. Njegova smrt duboko je potresla porodicu, prijatelje i čitavu zajednicu, ali ono što ovu tragediju čini još bolnijom jeste činjenica da Suad nije dočekao da upozna svoje tek rođeno dijete.
Suad Čizmić bio je poznat u svom selu kao skroman i vrijedan mladić, uvijek spreman pomoći drugima. Njegova vedrina i dobrota ostavile su neizbrisiv trag u srcima onih koji su ga poznavali. Međutim, sudbina je htjela drugačije – nakon teške borbe s meningitisom, preminuo je u bolnici u Tuzli, ostavljajući za sobom neutješnu porodicu. Suadova majka potječe iz Prijepolja, iz porodice Rovčanin, što dodatno povezuje njegovu priču sa širim prostorom Sandžaka.
Više sedmica vodio je borbu s bolešću, dok su članovi njegove porodice živjeli u neizvjesnosti, nadajući se njegovom oporavku. Iako su se ljekari borili da mu spasu život, bolest je bila jača, te je, nakon iscrpljujuće borbe, mladi otac preminuo. Njegova supruga, koja se u tom trenutku oporavljala od porođaja, bila je slomljena od bola. Njihov sin, koji je tek došao na svijet, nikada neće imati priliku upoznati svog oca, čovjeka koji se do posljednjeg trenutka borio za život.
Ono što ovu tragediju čini još bolnijom jeste činjenica da se Suadova supruga porodila dok se on nalazio u bolnici. Dok su svi očekivali trenutak kada će ponosni otac uzeti sina u naručje, porodica se suočila s nezamislivim gubitkom. Majka, otac, supruga i ostali članovi porodice sada prolaze kroz najteže trenutke – istovremeno se raduju novom životu i oplakuju izgubljenog sina, muža i brata.
Njegova sestra, skrhana bolom, oprostila se od njega emotivnom porukom na društvenim mrežama:
“Duša moje duše, ptico moja Džennetska, voli te seka najviše. Vjerovala sam da ćemo sve ovo prebroditi, jer si bio jak. Dovila sam Allahu dž.š. da mi te spasi, ali njemu si bio preči, jer sve se dešava Božijom voljom i Božijim određenjem. Čuvat ću seka naše roditelje, našu Berku i tvoju bebu dok živim, kako sam i obećala. InshaaAllah da te Allah dragi uvede u najljepše Džennetske bašte, jer si to i zaslužio. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Inna lillahi we inna ilejhi radži’un.”
Suadov prerani odlazak ostavio je neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Ljudi iz sela Čizmići, ali i iz šire zajednice Cazina, sa suzama u očima pričaju o njemu. Njegovi prijatelji pamte ga po skromnosti, dobrom srcu i nesebičnoj pomoći koju je pružao svima. Na društvenim mrežama, prijatelji i poznanici opraštaju se od njega dirljivim porukama. „Ne mogu da vjerujem da te više nema, brate moj. Ostala je praznina koju niko ne može popuniti“, napisao je jedan od njegovih prijatelja.
Dženaza obavilo u četvrtak, 30. januara 2025. godine, ispred porodične kuće u Čizmićima u 13:00 sati, nakon čega je klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop na mezarlucima. Iza njega ostaju supruga Berina, sin Adijan, otac Mehmed-Medo, majka Sabiha, sestra Amina, zet Edis, punac Said, punica Izeta, stričevi Rašid i Selim sa porodicama, tetke Hajra, Elifa, Samka, Nedžmija i Saida sa porodicama, šura Benjamin, prijatelj Hamo sa suprugom Edinom, brojni stričevi, strine, tetke, tečići i tetišne, kao i porodice Čizmić, Pajalić, Hušić, Rovčanin, Sabljaković, Vilić, Prošić, Kapić, Čataković, Nuhić, Japić, Šabić, Malkoč, Veladžić, Solaković, Trepalovac, Ramović, Mušić, Uljević, Kozica, Ljubović, Kadić, Sabotić, Muškić, Turker, Kadrić, Kamberović, Tatarević te ostala mnogobrojna rodbina, komšije i prijatelji.
Suad je ukopan u rodnom selu Čizmići, a na dženazi se okupio veliki broj ljudi koji su došli odati mu posljednju počast. Suze, tuga i nevjerica obilježili su ovaj tragičan ispraćaj. Njegova porodica sada mora pronaći snagu da nastavi dalje, znajući da će njihov sin, muž i otac ostati zauvijek u njihovim srcima. Njegov sin će odrastati bez oca, ali sa pričama o njemu, o njegovoj plemenitosti i dobroti, koje će mu prenijeti porodica i prijatelji. Ova tužna priča još jednom podsjeća koliko je život nepredvidiv i koliko je važno cijeniti svaki trenutak sa voljenima.