Sin ljekara koji spašava živote u Gazi: “Oni su sve živo sravnali, čovjek samo čeka kada će doći na red”
Ibrahim El Ran je student pete godine medicine. Ibrahim je sin palestinsko–bosanskog doktora Muhameda El Rana koji se trenutno nalazi u Pojasu Gaze gdje kao doktor spašava živote. Muhamed El Ran iz Gaze je hrabri ljekar kojeg je agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla kao specijalizanta Medincinskog fakulteta u Sarajevu, tada je odlučio ostati u Bosni i Hercegovini, pridružio se Armiji kao dio saniteta Pofalićkog odreda. Danas spašava živote u Gazi gdje se nalazi sa kćerkom i suprugom, dok je sin u Sarajevu. Ibrahim je govorio za N1.
Ibrahim je jedini od svoje porodice trenutno u Sarajevu gdje redovno obavlja svoj akademski studiji na medicini. Njegova majka, sestra i otac zatekli su se u Gazi tokom sukoba i ostali su tamo već 39 dana koliko i traje.
Ibrahim nam je rekao da su za njega jutra teška jer svaki minut očekuje neku tešku vijest od svoje porodice. Svaki dan mu je teži od drugog. Komunikaciju sa majkom i sestrom uspijeva da uspostavi na dnevnom nivou jer se one nalaze na jugu gdje čekaju evakuaciju i imaju pristup mobilnoj mreži. Njegov otac radi u Indonezijskoj bolnici na sjeveru Gaze i, nažalost, rijetko se sa njim može čuti. Kaže da mu svakih 3-4 dana samo napiše da je dobro. “Ovo nije realno. Nema smisla da se toliko čeka, nadam se da će biti riješeno dok ne bude kasno”, ističe.
Njegova majka i sestra očekuju svaki dan da će izaći iz ratne zone: “svaki dan me pitaju dokle je taj proces, kad ćemo izaći?”, dodao je da ih ohrabruje i govori im da će se to desiti kroz za par dana. Njih dvije se nalaze na spisku za evakuaciju, međutim, još nisu ni blizu izlaska.
Spašavanje života i u Bosni i Hercegovini i Gazi
Ibrahimov otac, Muhamed El Ran tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 bio je specijalizant na medicini te se stoga pridružio armiji Bosne i Hercegovine kao dio saniteta Pofalićkog odreda. U BiH je radio kao ljekar, a sada i u Gazi spašava živote
“Dičim se time što je moj otac branio moj grad Sarajevo”, kaže on.
Nakon što je počeo sukob na Bliskom istoku 7. oktobra, kaže da nije očekivao da će ovoliko eskalirati. Njegov otac radi na odjelu hirurgije i scene koje zatiče su nestvarne. “Svaki dan je genocid dole. Nije samo sada”, rekao je Ibrahim i dodao: “tri sedmice kako uopšte nemaju hrane, nemaju ni ranjenici, kamo li doktori. Ne postoji mjesto u Gazi koje je sigurno”.
Pojasnio nam je da se i on prije dvije godine zatekao u ratu u Gazi, ali je bio završen kroz par semdica. Otac mu je “navikao” na sedmodnevne sukobe zbog čega su i mislili da će i ovaj toliko trajati. Upravo zbog toga ni majka ni sestra nisu htjele izaći iz pojasa Gaze.
Obzirom da je mrežna infrastruktura oštećena u Gazi kaže da se njegov otac ne može čuti sa majkom i sestrom koje su na jugu. Porodice sa obje strane ne mogu da uspostave kontakt već se on čuje sa njima pojedinačno i javlja u kakvom su stanju članovi porodice sa sjevera i juga.
“Ne očekujete ništa lijepo da se desi. Već se 39 dana ovo događa i ovo je užas“, naglašava on. Izraelske snage su došle do glavne bolnice Al-Shifa u Gazi, Ibrahim je napravio komparaciju rekavši da je to “kao da kod nas dođu do Koševa”.
Ibrahimova porodica je sa sjevera Gaze. Taj sjever više ne postoji, kaže on. Sravljen je sa zemljom i ko god se zatekao tu – gotov je. Ko god je pobjegao – spasio se. Jedanaest članova njegove porodice je poginulo na sjeveru. Pomenuo je rat 2014. godine koji je trajao 54 dana, a žrtve tog rata nisu bile ni blizu ovima danas. “Oni su sve živo sravnali. Čovjek samo čeka kada će doći na red, ni hajvan ne može ostati živ”, kaže.
Nažalost, više na sjeveru Gaze nema ni novinara. Ostatak koji nije poginuo, zaputio se ka jugu zbog čega će informacije o sjeveru uskoro postati oskudne. Rekao nam je da često gleda snimke na TV-u ne bi li ugledao oca živog. Ovo mu je prvi put da je odvojen od roditelja, ali ističe da nije prvi put da ima ovako teške dane. Život ide dalje i čovjek se mora boriti, poručio je.
Velika podrška grada Sarajeva
Ibrahim je trenutno u Sarajevu i kako nam je rekao, fokusira se na fakultet koliko može kako bi razbistrio misli. Zahvalio se narodu Bosne i Hercegovine za podršku Palestini, a posebno je istaknuo humanost gradonačelnice koja je pokazala da je cijeli grad uz Palestince.
“Pogotovo Sarajlije znaju šta znači biti pod opsadom. Kada nema hrane, vode i krova nad glavom”, rekao je i dodao: “znam da nisam sam i da je moj grad uz mene”.
Izvor:N1
