O porodici Muminović nema ko da svjedoči i priča: Nura je umrla od tuge, nije dočekala da nađe muža i sinove
U genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine ubijeni su otac Fehim te maloljetni sinovi Suljo (rođen 30. januara 1979) i Saudin (rođen 16. aprila 1981). Jedino je preživjela majka Nura.
Do jula 1995. godine porodica Muminović živjela je u srebreničkom selu Slatina udaljenom od centra grada oko 15 kilometara. Nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, Nura sa sinom Saudinom kreće prema bazi UN-a u Potočarima, a Fehim je sa Suljom (16) otišao na put šumom. Na tom putu smrti ubijena su obojica. Nura je sa Saudinom, koji je tada imao trinaest godina, stigla do Potočara.
– Mene je najviše uzeo strah, vidim moje dijete poodraslo, trinaest mu godina. Bog dao ono raste. Kad smo pošli (prema autobusima, op. a.), oni su napravili prolaz, ovako, sve se pofatali dva po dva. Sad tuda ideš, po jedno ili po dvoje, samo tako možeš proći. Kako moje dijete ide preda mnom, ja ga preda se, a onaj ga jedan dočepa. Kaže: “Ne možeš ti sa ženama.” Ja povuci, povuci dijete. Ote’ ja njega. Dočepa ga drugi. Odgurnu mene, o’sova mi majku i Boga. Odvedoše mi dijete. “Para nemam, imam kuću novu, neuseljenu, prepisat ću ti, daj mi dijete.” Kaže: “Ne brini, neće im niko ništa, svi će se evakuisati.” I tako, ne dadoše mi dijete – ostala je zabilježena izjava Nure Muminović, koja nije dočekala da identifikuje i ukopa svoje sinove i supruga.
Nakon što su Saudina srpski vojnici odvojili i nisu mu dali da uđe u autobus sa majkom, njegov djed Hamed, koji je već bio ušao u autobus, molio je da mu puste unuka koji je bio dijete. Međutim, i njega su izveli iz autobusa i odvojili, te ih zajedno ostavili u Potočarima, nakon čega su ubijeni.
Dok ju je zdravlje služilo, Nura je učestvovala na svim protestima majki Srebrenice u Vogošći i Sarajevu, gdje je živjela. Nura nije dočekala identifikaciju muža i sinova. Od boli za njima umrla je u januaru 2005. godine.
Posmrtni ostaci djeda Hameda pronađeni su u masovnoj grobnici Grbavci. Klanjana mu je dženaza i ukopan je u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima 2006. godine. Tri godine nakon toga, na kolektivnoj dženazi u Potočarima pored djedovog mezara, nakon identifikacije, ukopani su braća Suljo i Saudin. Njihov otac Fehim Muminović još uvijek nije identifikovan.
Braća Suljo i Saudin, obojica maloljetni, jednom šesnaest drugom tek trinaest godina, ubijeni su, a o njihovom postojanju svjedoče nišani i jedna predratna crno-bijela fotografija s njihovom majkom Nurom.
Ova priča objavljena je na web stranici Memorijalnog centra.
