Kroz pakao i nazad: Enisa Hadžović o bivšem suprugu i šokantnoj istini o Edinu Tule nakon 10 mjeseci šutnje”

Skoro godinu dana je prošlo od nezapamćene drame, kada je Damir Muharemović odlučio javno izaći sa statusom na Facebooku da ga je ostavila supruga Enisa i da je otišla sa samoproglašenim teologom, psihologom Edinom Tuleom.

Sada je Enisa Hadžović odlučila izaći u javnost sa svojom ispoviješću i otkriti zašto je došlo do razvoda od Damira Muharemovića, te koja je uloga Edina Tule koji je lani javno prijetio da će svoju suprugu Aidu Tule silovati i baciti pod voz.

Enisinu ispovijest prenosimo u cjelosti:

“Edin Tule me nije zavodio, nije preoteo, niti je razorio moju porodicu.

Ovim pismom za javnost želim okončati svoju šutnju i dati adekvatan odgovor potvori koju je izrekao moj bivši suprug Damir Muharemović.

On je izrekao vrlo krupnu neistinu i nastavljao je produbljivati iskrivljujući sa svakim narednim iskazom, i u javnosti i u tajnosti, stvarne uzročnike našeg međusobnog udaljavanja u braku, neslaganja, nerazumijevanja, neprihvatanja i nipodaštavanja i konačno fizičkog nasilja koje se više puta desilo pred očima naše malodobne djece.

S obzirom na to da ne prestaje širiti bestidnu laž da je neko došao i uništio njegovu porodicu, kao i to da sam ja počinila preljubu dok sam bila u braku s njim, uzimam puno pravo da na to odgovorim ovako, jasnim slijedom svih događanja.

Naši bračni konflikti i razilaženja traju više od 3 godine, tačnije nakon rođenja mog petog djeteta. Glavni uzročnici su bili: moj finansijski nedoprinos porodici, koje je pratilo stalno spočitavanje, moje neokončanje fakulteta, moj odabir pohađanja edukacija ličnog razvoja isključivo kroz duhovnost, moj odabir edukatora od kojih sam učila svoju vjeru, moje svakodnevno učenje i izučavanje Kur’ana koje ga je iritiralo, moje svakodnevno pisanje koje je nazivao „piskaranjem“, njegov grčeviti strah za našu egzistenciju zbog čega je radio po 2,3 posla istovremeno i zbog toga sebi znatno zdravlje ugrozio i izgubio potpunu smirenost. Obostrano vlastito nezadovoljstvo budilo je krivca u njemu, kao i u meni. A iz te krivnje smo se međusobno sabotirali i obožavali, u onom smislu olahko prelazili preko grešaka jedno drugom bez adekvatne popravke.

U 14 godina moje apsolutne posvećenosti samo mojoj porodici i odgoju moje djece, u moj život se pojavila oblast koja je produbila razumijevanje Kur’ana i smisao sunneta Poslanika, a.s., čemu sam dala veliku važnost u životu i shvatila je vrlo ozbiljno, a samo je to moglo biti iznad ljubavi prema njemu, mom mužu.

On to nije tako shvatio, iako nam je upravo to bio prvobitni smisao ulaska u zajednički život.

Moj bivši muž nikada nije bio niti htio biti dijelom toga mog interesovanja koje traje godinama. Štaviše, sve promjene koje je to moje učenje donijelo kod mene nalazio je krivicu u onima od kojih učim, te ih u prisustvu i moje djece nazivao vrlo ružnim imenima. Dakle, naše glavne rasprave i svađe i udaljavanje potekle su od tog mog izbora i zbog njegovog nipodaštavanja i obezvređivanja tog mog puta, te je naš rastanak bio neminovan. Više puta spominjan, naročito s njegove strane.

Ono što nas je sputavalo da donesemo tu odluku konačno bilo je moje neodustajanje od njega jer sam znala koliku je on ljubav osjećao prema svjetovima Kur’ana, prema čitanju i pisanju o tome, i prema širenju Kur’anske poruke na svoj jedinstveni način. Sve vrijeme sam se nadala da će se tome vratiti i tome dati prednost u odnosu na sve drugo. Međutim, on to nije mogao, bar nije mogao u atmosferi kakvu su napravile naše međusobne uvrede.

Posao koji je radio donio mu je mnogo stresa, nezadovoljstva, njegovo zdravstveno stanje se znatno pogoršalo.

Za njegovo loše zdravstveno stanje znali su i njegovi poslodavci i pojedini prijatelji koje ovdje moram imenovati, a koji su mu zbog toga omogućili i odlazak na umru, ne bi li mu olakšali.

Damir Muharemović se prije našeg braka dvije godine intenzivno liječio od teškog oblika sihra, zbog čega je patilo cijelo njegovo biće, a zdravlje mu bilo potpuno narušeno. Nakon tog liječenja, skoro 13 godina nije imao takvo pogoršanje kakvo je imao u 2023. godini. Kada sam mu govorila da ponovo započne liječenje na isti način, on je rekao da ne može taj pakao ponovo da prolazi, jer je liječenje baš teško i jer sada ima porodicu o kojoj treba brinuti, koju treba hraniti itd.

Na moj nagovor je otišao samo nekoliko puta kod učača rukje, a to nije bilo dovoljno, naročito nije dovoljno kada sam ne učiš Kur’an, prema čemu je on imao veliku odbojnost. Nije mu bivalo bolje i naše svađe su bile učestale, kao i moje nametanje njemu onoga što sam spoznala, te njegov pritisak na mene zbog nezaposlenosti. Tome nije bilo kraja. Uvrede su eskalirale i dovele do njegovog nasilnog ponašanja.

Prvo nasilje desilo se u junu 2023.godine.

Na moju upornost da ulažemo u talente naše djece, odgovorio je ismijavanjem i iskazom: da sam uporna u tome jer ja nisam bila podržana kao dijete, te da mu je baš žao zbog toga, vrlo cinično i s podsmijehom rečeno.

Na taj iskaz sam burno reagirala, rekavši da je takvo ponašanje nevjernično, da ne priliči jednom vjerniku da tako govori. Na tu izjavu više puta me udario i to pred očima moje djece. Tada je rekao da idem iz kuće, spakovao sve moje stvari i ispratio me zajedno s djecom koju je ponaosob pitao s kim žele živjeti, a oni su svi rekli da žele ići sa mnom. Sve moje skripte iz kojih sam učila je bacao po stanu, i rekao da ih ne mogu ponijeti, nego da mogu samo Kur’an uzeti sa sobom.

Nasilje i taj jasni iskaz da se više ne vraćam, da smo završili, i moje spremljene stvari i ispraćaj iz kuće su značili puštanje. Tim činom se desio naš prvi šerijatski razvod.

S obzirom na to da sam znala da osjeća krivnju zbog onoga što je uradio i da mu je stanje sada još gore, vratila sam se u stan jedan dan sama da provjerim kako je, i on je tada imao vrlo težak napad u kojem ga ja nisam mogla ni dozvati niti smiriti, a plašila sam se da sebi ne naudi, te sam pozvala prijateljicu iz komšiluka da pošalje svog muža da mi pomogne da ga obuzda. Haris je odmah došao i bio s nama dok nije prošao njegov napad. Obavještavala sam i njegove roditelje o njegovom stanju i pozivala ih nekoliko puta da dođu da mi pomognu, jer se nisam mogla sama nositi s tim napadima, pri kojima je pokušavao izaći na balkon jer je imao suicidalne primisli i pri kojima je sam sebe povređivao. Oni su u prošlosti prošli težak period njegovog liječenja s njim i mislila sam da će ga oni uvjeriti da potraži stručnu pomoć, međutim, nisu.

Odgovoran čovjek

Za vrijeme mog boravka kod roditelja uspostavila sam kontakt s direktorom firme u kojoj radi, Adisom Hodžićem, gdje sam mu objasnila našu situaciju i tražila da mu daju odsustvo s posla na duži period jer mu je potrebno liječenje. On se složio sa tim, ali Damir je vrlo odgovoran čovjek u poslu i spreman je ugroziti sebe potpuno da bi izvršio zadatak koji se od njega traži. Vrlo kratko bi odsustvovao i čim bi se opet javila potreba i kriza na poslu, on bi se vratio, iako je jedva i u teškom stanju radio. Njemu je uvijek bilo važno da njegovoj porodici ništa ne nedostaje i maksimalno se trudio za sve i to je bio njegov način pokazivanja ljubavi. Za to je spreman ugroziti sebe potpuno. On je smatrao s jedne strane da je naša dobra egzistencija sigurnost, dok sam ja s druge strane smatrala da je naša sigurnost u povratku našem Gospodaru. Nismo znali napraviti balans niti ispuniti očekivanja jedno drugog.

Adis Hodžić je znao da sam otišla iz kuće i jedini je znao da je bilo nasilja, a uopće nije reagirao na to, niti je Damira upozorio na takvo ponašanje. Potom sam uspostavila kontakt i s Adnanom Ferhatbegovićem, njegovim prijateljem koji je također imao sličan izazov u svom životu o pitanju svog zdravlja, a kojem je psihoterapija značajno pomogla. Adnan je na svoj način pokušavao doprijeti do njega, međutim, nije uspio. Damir nije htio otići ni na jedan razgovor s psihoterapeutkinjom koju mu je Adnan preporučio. Pristao je jedino da ode kod neurospihijatra Abdullaha Kučukalića kod kojeg sam mu zakazala termin, a kojem nije potpuno ispričao svoje stanje, nego samo dio o nesanici i anksioznosti, gdje je od njega dobio tablete koje nije redovno pio. Kada sam pozvala doktora da mu kažem da njemu uopće nije bolje, on je rekao:“Gospođo, vodite ga na kliniku ako on nije dobro.“

Adnanu sam rekla za tu posjetu neuropsihijatru, on mi je tražio da mu pošaljem nalaz da pokaže svojoj psihoterapeutkinji Nejri Nesimović. Sva komunikacija između mene i njega je bila tajna, kao i moja komunikacija s Adisom. Damir nije znao za to. Osim razgovora s njima, imala sam razgovor i s Elvedinom Pezićem kojeg su Damirovi poslodavci kontaktirali i htjeli organizirati sastanak i razgovor s njim i Damirom, međutim, Elvedin mi je rekao da to nije dobra ideja jer će Damir shvatiti koja je svrha toga susreta i može biti povrijeđen zbog toga. Rekao mi je i da ga kao stručnjaka, koji je lektorirao dvije njegove knjige, visoko poštuje, ali da je i on primijetio da Damir nije dobro. Elvedinov savjet je bio nakon što sam mu ispričala šta se događalo: „Sestro, ne smije se to odgađati, ako čovjek ima misli o samoubistvu, odmah potražite pomoć, ako neće on, onda mu reci da ćeš ti.“

S obzirom na to da je Damir sve vrijeme smatrao da meni treba liječenje onda sam ja odlučila ići svima, išla sam s njim na rukje na kojima nisam imala nikad nikakve reakcije, išla sam i onima kod kojih on nije htio. Imadu i Ejmenu smo išli zajedno. Dževadu Hrvačiću sam sama išla na rukju jer on nije htio. Pozivala sam ga da se obrati i njemu jer čovjek pored učenja rukje ima i centar za mentalnu podršku.

Pozivala sam ga da zajedno idemo na bračna savjetovanja koja su Hidajeta Mahalbašić i Muris Mahalbašić, treneri za lični razvoj kroz duhovnost, održavali vrlo često potpuno besplatno. Nije bilo odziva.

Pozivala sam ga da se svom prijatelju Edinu Tuleu, od kojeg je mnogo naučio i kojeg je visoko poštovao, i kojem je lektorirao knjige, a koji je stručnjak iz oblasti teologije i psihologije, obrati za pomoć i podršku. Nije se odazvao ni tome. Vjerovala sam da mu on može biti najbolja podrška u tome.

Onda sam se ja obratila i Edinu Tuleu da ga pitam može li on biti moj psihoterapeut. Rekao je da može. To sam učinila nakon događaja u junu i odlaska.

Edinu sam se obratila kao psihoterapeutu da mi pruži podršku nakon svega što mi se desilo. Zašto on? Zato što sam ga upoznala kroz njegov rad s ljudima i vidjela njegovu nesebičnu stranu u pristupu ljudima. Bio je izuzetna podrška onima koji se žele razvijati i iskreni prijatelj. I nikada u toj podršci nisam imala materijalnu opterećenost jer vam on ne pristupa kao psihoterapeut koji će ograničiti svoje vrijeme i reći vam tačno cijenu, nego kao prijatelj koji je dostupan 24 sata za vaša pitanja i potrebe.

23. juni – Prvi kontakt s Edinom

Obratila sam se Edinu jer sam, nakon prvog nasilnog ponašanja mog bivšeg supruga, bila u potrazi za nekim ko bi mi mogao pomoći da se nosim s tom situacijom. Edina sam poznavala kroz rad u grupi „Simpozijum za žene“, u kojoj je učestvovalo više od 300 žena i dale svoj doprinos u međusobnoj podršci, gdje sam stekla dojam da je on iskren prijatelj, stručan u svom radu, duhovno izgrađen, i da nema nikakvih finansijskih interesa u pružanju podrške. Zbog tog povjerenja pitala sam ga može li biti moj psihoterapeut, na što je on pozitivno odgovorio.

Nisam bila finansijski neovisna u tom trenutku, što je dodatno otežavalo situaciju u kojoj sam se našla. Zbog toga sam osjećala olakšanje i zahvalnost prema Edinovom pristupu, jer mi je ponudio podršku bez ikakvih finansijskih zahtjeva. Taj nesebični čin omogućio mi je da započnem rad na sebi bez pritiska, fokusirajući se na vlastiti oporavak i unutarnji mir.

S obzirom na to da je Damir bio u teškom zdravstvenom stanju, jer mi je slao snimak svojih psihičkih napada, ja sam se opet vratila sama nakon izvjesnog vremena s djecom, s jedne strane iz žali, s druge strane i iz koristi, bila sam finansijski ovisna, a tome svemu doprinijela je i izjava moje majke da kod njih nemam kud, nego da se popravljam. To je učvrstilo moj ponovni povratak. Pored toga, i njegovo odobrenje i finansijska podrška da završim edukaciju koju sam započela, da se certificiram i započnem svoj put pisanja i podučavanja kroz radionice i različite edukacije za žene i djecu, od čega uporno nisam htjela odustati. On je tada predložio zajednički odlazak na more u svrhu popravljanja odnosa, međutim, ja sam 80 % vremena provela na edukaciji dok je on bio s djecom i suštinski nismo ni razgovarali o našem braku.

Damir nije htio na adekvatan način tražiti podršku za naše bračno stanje, više je birao opciju da se žali mojoj majci, svojim prijateljima, na kraju i svojim roditeljima, i ne znam još kome, ali vrlo teško stručnim ljudima za bračne, psihičke, duhovne probleme koje ima. Dakle, radije je svoje bračne probleme rješavao žaljenjem ljudima koji mu ne znaju biti podrška, nego posjetom onima koji su stručni za to i žive sretno u brakovima svojim, i svoje psihičke probleme izbjegavati rješavati, te ih potpuno ignorisati opsesivnim višesatnim svakodnevnim igranjem igrica na kompjuteru i gledanjem fillmova.

Nikada kao čovjek koji je detektovao odavno to da imamo bračnih izazova, kao i svaki bračni par, nije potražio podršku niti postavio pitanje nekome od vodećih vjerskih službenika,niti ijednom stručnom licu za bračna pitanja.

Moj se otac nije miješao jer sam ja našu bračnu sliku uvijek predstavljala idealnom, i ono što sam s ocem trebala podijeliti, svaki naš izazov i problem, ja nažalost nisam, jer nisam nikada imala smjelosti o tome s njim razgovarati. Mnogi su se nakon svega javili i rekli mi zašto se njima nisam obratila i mnoge prijateljice i sestre su mi zamjerile što sam šutjela o svom stanju jer su one meni sve pričale i uvijek mogle sve ispričati. Ja nisam nikada ni u kome imala toliko povjerenje da im pričam o sebi i svom životu tako intimno i duboko.

Damiru sam dala previše vremena i prostora da svoju nesmirenost i nezadovoljstvo iskaljuje na meni vrijeđanjem, psovanjem, emocionalnim ucjenjivanjem i na kraju višestrukim nasiljem. A on meni mnogo vremena i prostora i finansija u neodlučnosti kojim putem u svom profesionalnom razvoju želim ići.

1. novembra 2023. mi definitivno daje razvod, i to saopćavamo i djeci i mom ocu.

Oca sam prvog nazvala tu noć da mu kažem da mi više ne možemo nastaviti zajedno, te da ćemo se razvesti. Damir mi nije dao da odmah razgovaram s njim, nego je prvo on razgovarao uporno mu pričajući o svim mojim nedostacima, kakva sam i šta i što dolazi do razvoda, uglavnom je sva krivica u njegovoj priči na meni, a to je daleko od istine. S obzirom na to da je njemu najvažnije kako će i šta neko misliti o njemu, mišljenje mase, prijatelja, porodice, pa je svojim opisom našeg bračnog stanja u javnoj objavi uspio da zadrži sliku kakvu želi da javnost ima o njemu, i nikako nije rekao punu istinu.

Edin Tule me nije ni zavodio niti me je izmanipulisao, niti preoteo kako tvrdi Damir Muharemović, niti je razorio moju porodicu.

Edin je neko u kome sam vidjela podršku, a to je dokazao svojom spremnošću da me zaštiti bez obzira na sve i zauzme se za mene onda kada ja to nisam bila u stanju.

Tačno je da sam imala 3 razgovora uživo na javnom mjestu sa njim, prije toga sam svom bivšem mužu rekla mnogo puta da mu se on javi, i na prvi susret sam htjela da ide sa mnom, ali je on to odbio rečenicom: „Idi ti, meni to ne treba, ja za to nemam vremena.“ I neumorno je ponavljao rečenicu: „Neko za ovu porodicu mora raditi, a ne kao ti palamuditi sa ženama.“ Tako je nazivao moje učenje i podučavanje Kur’anu.

Shvatila sam da on na našem braku ne želi raditi tako duboko, i da me, prije svega, ne vidi. Iako smo bili u istom prostoru, ja sam osjećala potpunu ravnodušnost prema svemu što se tu dešavalo,i prema obavezama i prema njemu.

Šerijatski brak u koji sam ušla tako brzo je bilo upravo iz ove koristi, da me neko zaštiti nakon što sam znala da će Damir iskoristiti poruke da to prikaže kao razlog našeg razvoda i da bi time opravdao nasilje pred našim porodicama i masom.

Ja nisam znala izaći iz tog braka, u kojem više nismo mogli zajedno, a istovremeno nismo htjeli odustati jedno od drugog. I to nije nimalo jednostavno kada volite svog muža, duboko volite, kada vam ga je žao zbog bolesti, imate djecu, stekli ste zajedno i neki imetak, finansijski ste ovisni, želite raditi, ali ne ono što ne volite, dajete doprinos kakav možete toj porodici, na kraju počnete da radite to što volite uz minimalnu naplatu, u krugu žena koje žele i čitati i slušati to što radite, to počne da se obezvređuje i ponižava, i ne čuje i za njega postane palamuđenje. Na kraju se još desi nasilje kao očiti čin da tu nema nimalo ljubavi jer je jako mnogo „ničega“ potrebno da neko podigne ruku na vas. Danas sam sigurna da se to ni čim ne može opravdati, kao što sam svjesna da to može počiniti samo onaj koji sam sebi čini nasilje, ali da je granice vrlo važno uspostaviti jer to čini razliku u tome da li smo uzeli sami sebe za bogove ili vjerujemo da je samo Allah bog našeg cjelokupnog bića i zapitati se šta smo to sebi dozvolili.

Ja o takvom njegovom ponašanju ni sa kim nisam razgovarala misleći: „Pa, desilo se samo 3 puta“.

I to je velika greška. Štititi i prikrivati greške i teške trenutke od bilo koga i bilo gdje je najveća nepravda koju nanosite i njemu i sebi. Ja sam to mogla prekinuti tek kad više nisam mogla gledati lica moje djece koja vrište i plaču u tim scenama koje smo im mi priređivali.

Upravo to prelaženje preko velikih grešaka jedno drugom produbilo je obostranu bol.

Zahvalna sam danas, kao potpuno slobodna žena, obojici na podršci koju su mi pružili.

Put bez prepreka

Jedan mi ju je pružio finansijski i ako treba od materijalnog da omogući šta god treba na ovom svijetu, on bi to učinio, radio dan i noć da mi ništa ne nedostaje u tom smislu, kao što i nije, ni meni ni našoj djeci, i to će ako Bog da biti veliki zalog kod Allaha. Svo njegovo dobročinstvo stavljam na jednu stranu, a to što je međusobnog poštovanja i ljubavi nestalo na potpuno drugu stranu. Uvijek mi je govorio: „Nađi nešto što voliš da radiš, upiši psihologiju, pedagogiju, upiši šta hoćeš, međutim kad sam ja našla ono što stvarno volim i što mi se kao ništa do sada nije svidjelo, nije to prihvatio, odbacio je i ismijavao. Njegova finansijska podrška je bila samo privid podrške u tome, ali on to nikad stvarno nije prihvatio.

A on zna kada ja nešto zavolim, ne može me niko ograničavati i u tome spriječiti, jer poznaje moj put i u vezi mog hidžaba i u vezi odabira njega za mog muža, imala sam čvrstu vjeru i za jedno i za drugo, bez obzira na prepreke koje su se tada javile od moje porodice. On poznaje moje buntovništvo i put bez prepreka, te je neminovno bilo da će početi pucati naša veza kada mi je počeo braniti ono što mi je Gospodar dozvolio, izučavanje moje vjere na način koji meni odgovara odgovara i u krugu ljudi koji meni odgovaraju. Moj odabir profesionalnog puta i naš raskid nikakve veze nemaju sa drugim muškarcem. Kao što ste i mogli vidjeti u porukama koje sam pisala Edinu , svi ste ih mogli vidjeti javno, Damir se za to potrudio, i neka je, ali dio onih koje nije pokazao jeste moja otvorenost Edinu kao ocu i amidži. Ispričala sam mu ono što kao dijete tim ljudima trebate pričati, a ja sam to našla i tad vidjela u njemu.

S druge strane, nikada u životu nisam imala s nekim takvu otvorenost, ne samo zato što je Edin psihoterapeut, nego iskren prijatelj, a ja sam vrlo malo imala takvih u svom životu.

I da razjasnimo SRŽ priče o preljubi u braku.

U junu 2023. sam šerijatski razvedena uz nasilje, otpremljena iz kuće, i djeca su otišla sa mnom.

Vratila sam se iz žali i iz koristi, dok su sve moje stvari sve do novembra bile u podrumu i dalje, samo nekoliko sam unijela ponovo u stan.

U periodu od juna do novembra bio je samo jedan prisilni intimni odnos.

U novembru 2023. sam opet šerijatski razvedena uz brutalno nasilje.

Tada se desilo sljedeće: dat mi je razvod, ali kada sam mu rekla za koga ću se možda u budućnosti udati, a ne tada i u tom trenutku, tad je rekao: e, sad ti namjerno neću dati razvod, ostat ćeš ovdje i tući ću te svaki dan. Nakon toga me počeo tući i to su gledala naša djeca, i ja sam, nakon rečenice: sad bih te bacio s balkona, jedva uspjela izaći i to bez hidžaba.

Tačno je da je pod šifrom bio i Edin Tule i moja mentorica, i Adis Hodžić i Adnan Ferhatbegović i Elvedin Pezić. I voljela bih da Damir Muharemović podijeli i prepiske koje sam imala sa svim ovim ljudima, jer mi taj telefon nikad nije vraćen, i to ne mogu učiniti ja.

Nakon nasilja, prespavala sam kod komšinice, a ujutru sam imala razgovor s Damirom. Rekao je da je otvorio sve poruke u mom telefonu, na što sam mu odgovorila: „Neka si, to ne mijenja činjenicu da je ovo završeno, hoćeš li mi pomoći oko formalnih stvari, smještaja i ostalog?“

On je rekao da ne želi.

Nakon toga sam pozvala Edina, i on mi je pomogao sa svim što sam od njega u tom trenutku tražila. Odazvao se na moj poziv jer mu je bilo žao kada je vidio moje pretučeno lice. Tada mi je rekao nešto vrlo važno: „Bez obzira šta si radila, ne zaslužuješ nasilje.“

Sve što sam ja znala o tom čovjeku o njemu je bio njegov rad i ništa više, i samo je bio moja potreba u tom trenutku i izlaz jer me je razumio. Niti sam u tom trenutku bila spremna za novi brak, niti sam to htjela, niti bih mu se obratila da Damir nije nasiljem reagirao i lažima na sve.

Tačno je da je Edin na jednom našem susretu, nakon što sam mu rekla da neću više raditi na svom braku, i to u trenutku preispitivanja vlastitih vrijednosti i kvaliteta, dao izjavu: „Da si slobodna žena, istog trenutka bih ti ponudio brak.“

Ja sam u noći nakon dogovorenog razvoda to otvorena rekla Damiru, i nisam naglasila da je bila izjava nego sam to rekla vrlo nepromišljeno: „Ponudio mi je brak.“ To je probudilo ogorčenost u njemu i provođenje nasilnog ponašanja.

Prijetnje koje je on tada uputio i Damiru i mom ocu bile su s razlogom da niko više ne smije fizički nasrtati na mene niti me vrijeđati. To je uspio time što je sav gnjev usmjerio na sebe, da bih ja mogla biti u miru.

S obzirom na to da nije znao kako će postupiti moja porodica kada me neko obeščasti i baci sumnju na moju čast na onakav način kako je to uradio Damir, jer je to Sandžaklijama posebno bolna tačka, on je privukao pažnju na sebe, prijetivši svima da me niko ne smije dirati, time ugrozivši i svoj ugled i svoju sigurnost.

Pozvao je svoju prijateljicu koja se odazvala na to da boravim kod nje, pružio mi je finansijsku podršku i svoju podršku u odluci da se usljed napada i nerazumijevanja distanciram od svega i odem iz države, te boravim koliko želim i koliko mi je potrebno kod njegovih roditelja i prijatelja.

Šerijatski preuzeta briga o meni dala mi je potpuno pravo na ovo.

Kada sam se osjetila spremnom, vratila sam se svojoj djeci 11. januara, na svoj rođendan. Dočekali su me moji roditelji, i moj otac je bio presretan kad me ugledao. To sam mogla osjetiti. Čestitali smo jedno drugom rođendan pri tom susretu, jer je i on rođen 11. januara.

Lažna iznuda novca na društvenim mrežama od mog oca je bila vid buđenja i uključivanja njega u cijeli proces, poziv na reakciju, stavljanja u moju odbranu i na poziciju moje podrške, nikako stvarno potraživanje, jer za vrijeme mog odsustva sam se čula sa svima njima, a kada se ne bih mogla čuti s djecom, to je bio način da moj otac reagira na to i ne dozvoli ikome da brani moju komunikaciju s djecom. I suviše su ostali bili bučni, a moj otac zbunjen usljed svih dešavanja. A razumijem ga potpuno, on je čovjek koji je uvijek pogađao suštinu i ne voli uvrede, ali u tom stanju njegov glas nije mogao doći do izražaja.

Zbližavanje s djecom

Nikada se ništa ni od upućenih prijetnji niti od lažne iznude nije ostvarilo niti je iko ikad ubijen i finansijski ugrožen.

Nakon 2 mjeseca odsustva, vratila sam se i na sve načine radila na svojoj samostalnosti.

Ta vrsta moje borbe i dalje traje, kao i zbližavanje i obnova povjerenja između mene i moje djece i cijele moje porodice.

Onima koji poznaju šerijatsko pravo, znaju da treći povratak istom mužu nije dozvoljen dok se ne uda za drugog čovjeka. Sve i da oprostimo jedno drugom,i izmirimo se ponovo, moramo ispoštovati ovo pravo za dobrobit oboje nas, inače srljamo ponovo u istu nepravdu.

Stoga, moja porodica može zauvijek izgubiti nadu i za kakvo pomirenje među nama.

Damir mi je važan kao otac moje djece kojeg oni vole, i u tom smislu ne odustajem od njega kao prijatelj, a to sam mu uvijek bile. Sve može poreći, to nikada.

Iako je buran period iza mene, i iza svih nas, iznad svega stoji da je to Allahova odredba bila.

Nekad mi je bilo žao što je sve išlo onako javno, a sada nije jer sam se uvjerila da Enisin slučaj nije samo njen, nego slučaj mnogih žena koje iznutra vrište, a ne mogu to pokazati.

Moj vrisak je bio bučan, ali s dubokom porukom: pogledom u sebe i svoje pravo, te kako izgleda krik gubljenja dostojanstva usljed neostavljanja onoga što nam šteti.

Najdraža korist nakon svega mi je upijena spoznaja da je Gospodar, Allah, najljepši zaštitnik svog stvorenja i proces do ugrađivanja, smještanja te spoznaje u naše srce može biti dug onoliko koliko dozivamo ikog drugog mimo Njega.

Uglavnom, nešto poput Jakubovog, a.s., slučaja.

I, na kraju, Allahovim imenom zahvaljujem onima koji su od juna, pa sve do sada bili moja podrška na različite načine.

Što se tiče prepiski, i njih bih vrlo rado objasnila, međutim, taj opis zaslužuje da pročita samo publika koja bar za gram razmišlja iznad niskih pobuda.

Što se Edina Tule tiče, njemu dugujem duboku zahvalnost i niti jedan jedini razlog nemam da tog čovjeka izbjegavam, i vjerujem da ću opet naići na njegov odziv ukoliko mi po pitanju bilo čega zatreba njegova profesionalna podrška.

Također se Edinu Tuleu izvinjavam što je javno i lično diskreditovan i što je bilo šta trpio zbog mene. I svojim roditeljima se izvinjavam što NISAM MISLILA da je moj brak s Damirom Muharemovićem trebao po svaku cijenu da opstane.

I sada, pozivam Damira Muharemovića da prizove Allahovo prokletstvo 4 puta ukoliko lažem. Na to sam spremna i ja, jer je učinio veliku grešku, bacivši sumnju na moju lojalnost u toku braka i časnost, te nastavio činiti mi nepravdu nakon jasno dogovorenog sporazumnog razvoda.

I, da, jedino što bih danas drugačije jeste: svom ocu bih svaki detalj o sebi i svojim osjećanjima pričala, i ne bih dozvolila da ikad posumnja da mi je važna njegova podrška i mišljenje.

To je savjet svim ženama.

Hronologija dešavanja nakon brutalnog nasilja 6. novembra 2023:

1. novembar 2023: Brutalno pretučena i izbačena iz stana bez hidžaba.

Te noći: Prespavala kod komšinice.

Sljedeće jutro: Obratila se bivšem suprugu za pomoć oko formalnih stvari poput novog smještaja, ali je on odbio jer su moji roditelji tada bili van države. Pomoć Edina Tule: Nakon toga, tražim pomoć od Edina Tule. On pristaje i smješta me kod svoje prijateljice Fatime Mahmutović. Prvo me vodi u Hotel Bristol gdje sam bila sama da se odmorim, istuširam i naspavam, te snosi sve troškove.

Pomoć u hotelu: Navečer su Fatima i Edin donijeli higijenske potrepštine i hranu u hotel.

Preseljenje kod Fatime: Dogovaramo s Fatimom da boravim kod nje. Fatima i njen otac me velikodušno primaju bez naknade. Ona dolazi po mene ujutru i odvozi me u svoj stan.

Emocionalni pritisak: Dok boravim kod Fatime, primam niz glasovnih uvreda od porodice i prijatelja, koji su povjerovali u lažne optužbe zasnovane na pogrešno interpretiranim porukama. Ove poruke su izvučene iz konteksta kako bi se stvorila željena slika o meni.

Udaljavanje od svih: Pod emocionalnim pritiskom se povlačim, naročito nakon što sam čula kako moja djeca opravdavaju nasilje koje se dogodilo.

Predlaganje šerijatskog braka: Osjećajući da nemam nikog ko me razumije osim Edina, predlažem mu šerijatski brak kao oblik zaštite zbog potvore koja se širila. Brak nije bio sklopljen radi konzumacije, već radi zaštite.

Sporazumni razvod

Damir Muharemović i ja prije mog odlaska iz države zajedno podnosimo zahtjev za sporazumni razvod i svjetovnog braka.

Napustila državu: Ovaj ključni trenutak dovodi do mog udaljavanja od svih i konačne odluke da napustim državu.

Oporavak: Boravim kod Edinovog prijatelja i roditelja, gdje se psihofizički oporavljam.

1. januar 2024: Na svoj rođendan, saopćavam svom ocu da se vraćam u Bosnu i radim na svojoj samostalnosti.

Nakon povratka: Pišem mnogo puta Damiru Muharemoviću da iznese stvarne razloge našeg razvoda, što je, između ostalog, razlog mog odgađanja javnog obraćanja. Međutim, on to uporno odbija.

Od januara do danas: Radim na svojoj finansijskoj samostalnosti, usklađujući to s vremenom provedenim s djecom. Bavim se edukacijama, pisanjem, i započinjem obrazovanje na fakultetu koji nudi besplatno studiranje obespravljenim ženama, s programom usko vezanim za unapređenje cjelokupnog ljudskog razvoja i podrškom ženama u slobodnoj i otvorenoj komunikaciji.

Razlozi za izlazak iz braka su: psihofizičko nasilje, nemogućnost razvoja u skladu sa svojim vrijednostima, te kontrola i ograničavanje u druženju s osobama od kojih želim učiti.

Vrste nasilja u braku manifestovale su se kroz više od godinu žustrih rasprava, koje su se često fokusirale na moj odabir i moju navodnu ravnodušnost prema obavezama u kući i prema djeci. Ove rasprave nisu bile samo nesuglasice; one su se pretvorile u emocionalno nasilje koje je narušilo naš odnos i stvorilo toksičnu atmosferu, u kojoj su se osjećaji nesigurnosti i krivnje stalno ponavljali. Takvo ponašanje dodatno je utjecalo na našu djecu, stvarajući im stres i zbunjenost u vezi s našim odnosom.

Nikada nismo mogli raditi zajedno. Naša saradnja bila je puna nesuglasica i tenzija, što je dodatno otežalo svaki zajednički pokušaj. Ovaj nedostatak zajedničkog rada doprinio je rastućem razdvajanju među nama.

Nepravedno ponašanje neposredno nakon razvoda, vrste nasilja:

Neposredno nakon našeg razvoda, moj bivši muž počeo je širiti dezinformacije o mom moralu i razlozima napuštanja braka, ciljano iznoseći svaki, pa i najmanji oblik mojih slabosti pred prijateljima i rodbinom. U nastojanju da diskredituje moj karakter, prikazivao je iskrivljenu sliku naših problema, a sve to uz duboku i licemjernu laž da me još voli. Ovakvo ponašanje nije samo napad na moju ličnost, već i pokušaj da se lažima opravda njegovo vlastito postupanje, dok mene prikazuje u lošem svjetlu.

Vrste nasilja s kojima sam se suočila nakon braka uključuju uskraćivanje mojih tekstova na računaru, neslanje dječijih albuma, kao i nevraćanje mog telefona na kojem se nalaze svi moji kontakti i grupe s kojima sam radila na ličnom razvoju. Ovi postupci predstavljaju oblik emocionalnog i psihološkog nasilja jer direktno ugrožavaju moju privatnost, rad i važne odnose koje sam izgradila tokom procesa ličnog napretka.

Dakle, kombinacija dva oblika nasilja.

Digitalno nasilje: Širenje privatnih poruka bez pristanka koje je uzrokovalo duboku emocionalnu štetu, narušilo moje povjerenje i sigurnost potpuno. Probudilo je osjećaj srama i anksioznosti.

Društveno nasilje: Pokušavao je izolirati me od društva, posebno onih koji se njemu ne sviđaju a koje nikad nije htio upoznati, što je, zapravo, dodatno pojačalo moj osjećaj bespomoćnosti. Ova taktika je stvorila pritisak i kontrolu, što je dovelo do socijalne izolacije i emocionalnog stresa.

I, najbolnija tačka:

Najveći oblik nasilja koji provodi je onaj nad našom djecom, a to je njegovo licemjerstvo u odnosu prema meni. S jedne strane, pred njima se predstavlja kao brižan i pun ljubavi otac, dok s druge strane koristi svaku priliku da mene omalovaži, vrijeđa i naruši moj ugled. Ovakvo dvolično ponašanje ne samo da zbunjuje djecu, već ih i emocionalno razara, jer su svjedoci suprotnosti između riječi i djela, što duboko utječe na njihov razvoj i stabilnost.

Na susretu pred školom, moja djevojčica od 7 godina nije bila sigurna hoće li me zagrliti jer je rekla: „Babo je tu.“ Taj trenutak me duboko pogodio jer pokazuje koliko je zbunjena i uplašena zbog njegovog prisustva, čak i u tako jednostavnom činu kao što je izražavanje ljubavi prema meni. Ovaj strah u njenom ponašanju odražava težinu emocionalnog pritiska pod kojim se nalazi zbog njegovog utjecaja.

Kada moj sin dođe da me posjeti na mom radnom mjestu, uvijek je veseo, pričljiv i često me grli. Međutim, kada je kod kuće, njegova komunikacija drastično se mijenja — poruke mi šalje u kratkim crtama, a na moje pozive često odgovara da nema vremena razgovarati. Ova situacija jasno pokazuje koliko je pod pritiskom i koliko je teško izraziti svoje osjećaje u takvom okruženju.

Također, zatrovao ih je čovjekom koji mi je pomogao, kriveći ga za moju odluku da odem, dok je istovremeno širio ružne priče o ženama s kojima sam dijelila svoje spoznaje, ne znajući ništa o njima. Ovakvo ponašanje predstavlja ne samo emocionalno nasilje, već i pokušaj da me izloži javnom poniženju, što dodatno pogoršava situaciju i utječe na percepciju djece prema meni i mojim prijateljima.

Njegova manipulacija ide do te mjere da potpuno nerealno pokušava prikazati djeci, čiju inteligenciju ponižava, da je krivac neki muškarac. Ova manipulacija sugerira da sam napustila idealan brak i najljepšu porodicu zbog tuđe intervencije. Osim toga, pušta im filmove o ženama kojima neko manipulira i odvodi ih od muževa, dodatno oblikujući njihovu percepciju stvarnosti.

I, na kraju, to što je naš ljubavni odnos prestao, s čim se teško nosi, ne daje mu pravo da emocionalno i psihički utječe na moj odnos s djecom. Njegovo ponašanje ne samo da narušava našu dinamiku, već i šteti njihovom emocionalnom razvoju.

I, da, vrlo bitan oblik nepravde.

Svaki vid nade u naše pomirenje, koji se verbalno iznosi pred našom djecom, zapravo je udaljavanje od stvarne slike. Ovakvo ponašanje stvara lažnu sliku o našem odnosu i dodatno zbunjuje djecu, umjesto da im pruža sigurnost i jasnoću.

Ko god to da radi, bilo da je riječ o rodbini ili drugima, čini im veliku nepravdu. Takvim ponašanjem, tim činom im se uskraćuje pravo na istinu i stvarnost situacije u kojoj se nalaze.