Gest iz Podgorice o kojem svi pričaju: Komšije zatekle poruku ispred vrata — kad su vidjele da ju je ostavio Turčin, zanijemile!

GEST IZ PODGORICE KOJI VRAĆA VJERU U LJUDE: PORUKA JEDNOG TURČINA DIRNULA KOMŠIJE
U trenutku kada su tenzije i strah zavladali dijelom stanovništva, u jednoj zgradi u Podgorici dogodio se gest koji vraća vjeru u dobrotu i ljudskost. Jedan turski državljanin, koji živi kao podstanar, jutros je ostavio pismo i kesu sa slatkišima ispred vrata svojih komšija – znak pažnje i poruku mira koja je ganula mnoge.

Na pažljivo dizajniranom papiru, između zastava Crne Gore i Turske, stajale su riječi koje su mnogima vratile nadu da razumijevanje i poštovanje još postoje:
“Dragi prijatelji iz Crne Gore, iskreno nam je žao zbog nedavnih tužnih događaja. Naše misli i srca su uz vas. Cijenimo prijateljstvo i toplinu koju dijelimo sa vašim narodom. Nadamo se da će mir, razumijevanje i zajedništvo uvijek pobijediti.
Sa poštovanjem i prijateljstvom,
Vaši turski prijatelji.”
Stanari su, uz poruku, pronašli i čokoladu — simbol pažnje i želje da se zadrži komšijski mir i međusobno povjerenje.

- „Ovo nas je sve dirnulo. Dok su mnogi nervozni i uplašeni, on je pokazao da među ljudima još ima dobrote“, rekla je jedna stanarka zgrade.
Fotografija poruke brzo se proširila društvenim mrežama, gdje su mnogi građani Crne Gore i Turske istakli da upravo ovakvi trenuci pokazuju kako obični ljudi mogu da grade mostove tamo gdje politika često postavlja zidove.
Poruka jednog čovjeka, simbol prijateljstva dva naroda.
























Kad imaš Turčina za prijatelja, neprijatelj ti nije potreban. Po “dobrom” starom turskom običaju, dok ti, jdnom rukom pruža poklone u drugoj ruci, iza ledja, drži kamu. Ko ih pusti blizu sebe, pogrešio je. Ko ih pusti u dvorište u velikoj je opsnosti a, onome, ko ih pušti u kuću život ne vredi ni lule duvana.
Što je reko rah. Muftija, da su vas Turci 500 godina milovali vi bi se izlizali. Tako da tvoja nebuloza sa “kamom” više priliči tvojim četinarima kroz historiju.
Možda bi bilo pogodnije da pitaš muftinicu šta misli o Srbima? Muftiji je smišljanje “duhovitih” laži i lganje bio najvažniji deo verskog obreda. Tako je to kod muslimana. Šta si očekivao? Da ti muftija kaže nešto što je tačno ili istinito? Ne može predstavnik religij koja se zsniva na lažima i specifičnoj vrsti islmskog nacizma, da govori istinu?!