Amina Šemsović: Islamofobija u Crnoj Gori je ”uvozni proizvod” iz Srbije
Položaj muslimana u Crnoj Gori se znatno poboljšao u posljednjih deset godina, uglavnom zbog procesa evropskih integracija, koji zahtijevaju reguliranje legalnih okvira kada su manjinske zajednice u pitanju. Sporazum koji je Islamska zajednica potpisala s Vladom Crne Gore 2012. godine jedan je od najznačajnijih faktora, jer je dizajniran da oformi platformu na kojoj će se dalji zakoni razvijati i realizirati te riješiti pitanja kao što su legalni status vjerskih zajednica i zakon o restituciji prava o vlasništvu, piše u Evropskom izvještaju o islamofobiji, kojeg publicira Fondacija SETA iz Austrije.
{module Oglas 2019 – U članku 1}
Crna Gora se po prvi put našla u ovom istraživanju zahvaljujući izvještaju kojeg je uradila Amina Šemsović. Nakon studija engleskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Novom Pazaru i master studija na Univerzitetu u Kragujevcu, gdje se opširnije bavila sociolingvistikom te kritičkom analizom političkog diskursa u Srbiji, Šemsović dobija stipendiju za regionalni master studij iz ljudskih prava i demokratije na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji.
Iskustvo na polju ljudskih prava stiče kroz razne treninge, seminare i konferencije. Godine 2018. pohađa praksu u Uredu visokog komesara Ujedinjenih naroda za ljudska prava u Ženevi te, kao predstavnica Bošnjaka i muslimanske manjine Srbije, učestvuje na godišnjem forumu UN-a za manjinske narode.
Amina Šemsović za portal Al Jazeera govori o islamofobiji u Crnoj Gori, o reakcijama na zakon o slobodi vjera, položaju muslimana…
{module Oglas 2019 – U članku 0}
Koji je najveći izazov za popravljanje stanja muslimana u Crnoj Gori?
– Najveći problem muslimana u Crnoj Gori je što se dobro definisani pravni okvir i zakoni ne poštuju i rijetko implementiraju. Slaba vladavina prava se može vidjeti u činjenici da nijedan islamofobični incident nije procesuiran i osuđen. Nijedna nevladina organizacija ili oficijalna institucija se ne bavi ovim problemom, kao ni sakupljanjem podataka. Prekršajni sud i policija imaju arhivu podataka o zločinima iz mržnje, ali su oni nedostupni za javnost.
Do kojih ste zaključaka došli na osnovu istraživanja stanja islamofobije u Crnoj Gori u 2018. godini?
– U 2018. godini smo bili svjedoci negativnih komentara od narodnih poslanika i Srpske pravoslavne crkve te nekoliko nacionalističkih grafita, pa možemo reći da su islamofobični incidenti sporadična pojava u Crnoj Gori. Međutim, u društvu postoje islamofobični osjećaji i narativi prema muslimanskoj zajednici, koji su itekako vidljivi kada muslimani zatraže određene promjene ili zahtjevaju ispunjavanje svojih prava. Nsprimjer u slučaju Sahat kule ili debate oko Njegoševog Gorskog vijenca antiislamski narativi su bili veoma prisutni.
Koji su korijeni islamofobije u Crnoj Gori i da li je ona isključivo zastupljena kod srpskog dijela stanovništva?
– Islamofobija u Crnoj Gori ima klerikalno-nacionalističke korjene, gdje su muslimani, posebno Bošnjaci, često nazivani poturicama te viđeni kao izdajice svoje države. Nije isključivo zastupljena kod srpskog stanovništva, ali sigurno možemo reći da je najprisutnija kod vjernih sljedbenika SPC-a, jer je upravo ova institucija rasadnik nacionalističkih narativa i neprijateljskih stavova, ne samo prema muslimanima, već svima “ostalima”.
{module Oglas 2019 – U članku 2}
Reakcije na usvajanje zakona o slobodi vjera u Crnoj Gori i regiji su uzburkali javnost i podsjetili nas na nemile scene iz ratnih 90-tih. Zbog čega se dešava da su u ovom sukobu Srba i Crnogoraca žrtve Bošnjaci, odnosno muslimani?
– Jako je zabrinjavajuće što je ovaj sukob između SPC-a i države propraćen antiislamskom retorikom, a još više brine to što je cijela ta pojava u potpunosti zanemarena od medija. Možemo se pitati šta su sada u cijeloj ovoj priči o spornom zakonu SPC-u i njenim sljedbenicima skrivili muslimani, ali možda je bolje da se pitamo zašto je izostala osuda od muslimana i predstavnika Islamske zajednice. U Srbiji i Sandžaku skoro da nije bilo nikakve reakcije na ova dešavanja. Ne govoriti i ne osuđivati ovakve stvari može imati jako opasne posljedice, jer se upravo takvim stavom islamofobična klerikarna retorika normalizuje i svrstava u normalnost. Izuzetak je konkretna reakcija Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Ovo su upravo već pomenute situacije, kada antiislamski narativi isplivaju na površinu, kada shvatite da naizgled pogodna država za muslimane i nije tako pogodna. Dovoljno je poslušati govor poslanika Demokratskog fronta Andriju Mandića u parlamentu Crne Gore, gdje savjetuje muslimane da ne glasaju i da se ne miješaju u predloženi zakon, jer se sve može završiti katastrofalno po njih i da će Srbi sigurno uzeti stvar u svoje ruke tako što će zaobići pravni sistem države i svakom lično pokucati na vrata i naplatiti nanijetu nepravdu. Poslanicima DF-a je govor mržnje nešto kao sastavni dio ideologije, po kojoj djeluju kao politička stranka. Naravno da ovo nije prvi put, ali ono što je očigledno je to da taj govor mržnje postaje sve agresivniji i prisutniji.
Da li ovaj zakon odgovara Islamskoj zajednici i muslimanima u Crnoj Gori?
– Smatram da stavovi i reakcije koje cjelokupna muslimanska zajednica u Crnoj Gori (ni)je iznijela tokom ovog zakonom izazvanog haosa oslikava generalni stav muslimana naspram dešavanja u cijelom svijetu, koji je, blago rečeno, apatičan. Ukoliko ste svjesni da su muslimani danas u centru tih dešavanja i da zbog tog stava, kojeg jako često i nemamo, zbog te nezainteresovanosti i apatije, muslimane doista ne čeka svijetla budućnost, već neki Mandić, koji će pokucati na vrata… i ponavljati historiju.
Što se Zakona tiče, naravno da ima pozitivnih stvari u kontekstu pravnih regulativa. Činjenica da je Zakon dobio pozitivnu ocjenu Venecijanske komisije daje mu veliku težinu, jer se samo jako važni i diskutabilni zakoni šalji na ovu procjenu. Komisija je uvažila sve primjedbe uložene od Islamske zajednice, bar smo tako čuli u nekim intervjuima, jer o ovom zakonu nema apsolutno nikakvog zvaničnog saopštenja od Islamske zajednice. Uoči predlaganja zakona, predstavnici Islamske zajednice su prisustvovali konferenciji, gdje su iznijeli svoj pozitivan stav, ali nije bilo pomena o restituciji. Upravo zbog toga smatram da muslimanima ovaj zakon ne odgovara, da je ovo velika propuštena šansa kada je restitucija oduzete imovine u pitanju i bojim se da druge prilike neće biti. Na kraju, nije do Zakona, do nas je.
S obzirom na historiju odnosa i stanje na području zemalja bivše Jugoslavije, možemo li tvrditi da je islamofobija ‘uvozni proizvod’ iz Srbije ne samo u Crnoj Gori, nego dijelom i u Bosni i Hercegovini?
– Naravno. Već smo pomenuli da se islamofobija na Balkanu, konkretno na prostorima bivše Jugoslavije, zasniva na nacionalističkim ideologijama. Vodeća nacionalistička ideologija, koja je već nanijela nesagledivu i dugotrajnu štetu muslimanima, jeste ona velikosrpska. Zbog svega lošeg koje je ova ideologija donijela, odavno je morala da nestane, ali u Srbiji su na vlasti ljudi koji su (bili) najistaknutiji srpski nacionalisti. Islamofobični govor mržnje postaje sve snažniji na političkoj sceni Srbije, a kao što se moglo vidjeti u Crnoj Gori, sljedbenici takvih narativa samo dobijaju “vjetar u leđa”.
Izvor: Al Jazeera
