Nećete vjerovati šta Alija od 10 godina radi s kravama: Dok druga djeca spavaju (video)
Dok većina njegovih vršnjaka slobodno vrijeme provodi uz telefone, igrice i društvene mreže, desetogodišnji dječak iz jednog seoskog domaćinstva svaki dan započinje – u štali. I to bez prisile, bez žaljenja i bez bježanja od obaveza. Njegov svijet su krave, koze, konji, kolica puna silaže i miris štale koji, kako sam kaže, iskreno voli.
Još prije svitanja, dok je zima i dok se mnogi tek okreću u toplim krevetima, ovaj dječak već zna šta ga čeka. Hrani stoku, čisti, razgrće hranu, mjeri količine, vodi računa da se ništa ne prospe i da svaka životinja dobije tačno ono što joj treba. Sve radi smireno, sigurno i s nevjerovatnom odgovornošću – kao da je riječ o odraslom domaćinu, a ne djetetu koje još nema ni punih deset godina.
U razgovoru koji prati cijeli radni dan, dječak bez imalo ustručavanja objašnjava svaki korak: zašto se prvo razgrće silaža, kako se pravilno puni korito, zašto se životinjama baca hrana u više navrata i kako se smiruju one nemirnije. Zna imena životinja, njihove navike, pa čak i raspoloženja. Kaže da ga ponekad znaju iznervirati, ali ih, uprkos svemu, voli.
Posebno fascinira činjenica da sve ovo radi s osmijehom. Bez žaljenja, bez prigovora. Kaže da mu nije teško, iako priznaje da se nekad ustaje i nakon samo nekoliko sati sna. Nova godina ga, kako kaže, nije spriječila da se već ujutro vrati obavezama – proslavio je s porodicom, ali je štala ipak čekala.
- „Djeca danas gledaju telefone, a ja za dva sata završim ono za šta nekome treba tri“, kaže ponosno, dok gura kolica puna hrane i brzo prelazi iz jedne štale u drugu. Krave, koze i konji navikli su na njegov glas, pokrete i prisustvo. Životinje mu vjeruju, a on zna kako da im priđe bez straha, čak i kada su u pitanju jači bikovi ili životinje s mladima.
Ova priča nije samo simpatičan video ili neobičan prizor. Ona je podsjetnik da još uvijek postoje djeca koja odrastaju uz rad, disciplinu i odgovornost, učeći vrijednosti koje se danas često zaboravljaju. Ne zato što moraju – već zato što to žele. Njegov dan je težak, ali ispunjen.
Njegove ruke su male, ali sigurne. A njegova ljubav prema selu i životinjama – iskrena i velika. Ako postoji nada da će selo živjeti i u budućnosti, onda ona danas ima samo deset godina – i već zna kako se postaje pravi domaćin.
