Da li ste znali da je Sandžaklija Nedžib Alić ubijen u Srebrenici 1995. godine? Priča Raseme o njenom bratu Nedžibu!
Rasema Ražanica, djevojački Alić, nosi u srcu priču ispunjenu bolom i ponosom. Ova žena iz Priboja, čiji je brat Nedžib Alić bio profesor u Sućeskoj kod Srebrenice, svjedoči o tragičnoj sudbini Sandžaklija stradalih u genocidu u Srebrenici 11. jula 1995. godine. Njena priča ne samo da podsjeća na ogromnu tragediju bosanskog naroda, već i otkriva koliko su duboko korijeni Sandžaka isprepleteni s patnjama Srebrenice.
Rasema, rođena u Priboju, nosi sjećanja na djetinjstvo provedeno u toplom domu porodice Alić. Njen brat Nedžib Alić bio je obrazovan i poštovan čovjek, predan svom poslu kao profesor u osnovnoj školi u Sućeskoj, malom mjestu nedaleko od Srebrenice. Oduvijek je bio ponosan na svoje porijeklo i predan obrazovanju budućih generacija, vjerujući da znanje može donijeti svjetlost u najmračnije trenutke.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Nedžib je ostao sa svojim narodom. Kada je došao kobni juli 1995. godine, našao se među hiljadama muškaraca i dječaka koji su pokušali probiti obruč srpskih snaga kako bi stigli do slobodne teritorije u Tuzli. Na tom teškom putu, punom strahota, Nedžib je izgubio život, ostavljajući iza sebe ožalošćenu porodicu i uspomene koje Rasema danas čuva s tugom i ponosom.
„Moj brat je bio simbol poštenja i hrabrosti,“ govori Rasema. „Njegov gubitak je rana koja nikada neće zacijeliti, ali svjesna sam da njegov život i smrt nose poruku o nepokolebljivoj borbi za pravdu i dostojanstvo.“
Značaj priče Sandžaklija u Srebrenici:
Rasema podsjeća na često zanemarivanu činjenicu – da su među ubijenima u genocidu u Srebrenici bili i ljudi iz Sandžaka. Povezanost Sandžaka i Srebrenice nije samo geografska, već i emocionalna i historijska. Sandžaklije koje su živjele i radile u Bosni i Hercegovini postale su dio tog naroda, a mnogi su dijelili njegovu sudbinu.
Priča Raseme Ražanice i njenog brata Nedžiba Alića podsjeća nas da se genocid u Srebrenici ne tiče samo Bosne i Hercegovine, već cijelog regiona. Svaka ispričana priča doprinosi očuvanju istine o genocidu i borbi za pravdu. Rasema, iako nosi težak teret, svojim svjedočenjem ukazuje na važnost pamćenja, ne samo radi prošlosti, već i budućnosti. Pogledajte svjedočenje Raseme ispod teksta.
Sve im cetnicko,varvarsko,monstruozno jebem
Kad iz sebe izbaciš i eliminišeš to “varvarsko i monstruozno”, koje ti je usadjeno još od momenta konvertitstva, možda ćeš primetiti da oni, koje si do juče bezrazložno mrzeo, i nisu toliki varvari kao što ti se činilo?
Majku ti jebem pagansku bolesnu!
Mamaru ti četničku,monstruoznu,zločinačku.Ukapi smradu.
Zamolio bih za malo kulture I tolerancije.
Znaš li šta se dešavalo u Srebrenici, Bratuncu, u celom Podrinju od 1992 do Jula 1995 godine? Zašto je Srpska vojska morala da uđe u Srebrenucu? Zašto je vojska UN-a to dozvolila? Nisu mogli više da gledaju monstruozne zločine nad Srbima. Koliko dugo su držani u blokadi, bez hrane, ubijani na način koji ljudski um ne može da shvati. Imaš li išta ljudskog u sebi da reč o tome kažeš, ili ti je žao što Naserovi zločinci nisu uspeli da sve Srbe ubiju? Zašto civili nisu mirno napustili Srebrenicu kada im je to bilo omogućeno? Da li si čuo svedočenje Bošnjaka u Hagu, koji je sve objasnio? Uzgred, ova žena priča bajku, propagandnu. Nemoj te lažima trovati vašu omladinu, nemojte kopati Srpske rane, ne prizivajte zlo jer vam se može destiti.
Pored toliko zločina od četnika,na čijem čelu je bio i žvaljavi četnik,političari i verski vođe Bošnjaka iz Sandžaka koketiraju i nabijaju se u šupak pičoustom četniku i podržavaju ga u svemu.
Bilo je puno braća i sestara, koji su stradali u bezumnom sukobu, izazvanom i stimulisanom sa strane,. I Srba i muslimana. Nikada ne pročitah ni jednu priču, u kojoj se govori o postradalim Srbima osim, u kontekstu da se radi o agresorima i četnicima, kao i o genetskim zlikovcima. Ova gospodja, siguran sam, da zna mnogo srpskih kuća koje su ostale bez svojih sinova i kćeri ali, tipično za muslimane, nikada i nijednu reč o njima? Ali zato, očekuje pijetet i poštovanje od strane Srba, zar ne?
Koliko ste culi prica o stradanju nemaca u prvom svetskom ratu ili pak u drogome? Ako neko zeli genocid, pa ga sprovede i hvali se, sta da se ocekuje? Koliko su puta jevreji govorili o jemackim zrtvama ili srbi o nemackim zrtvama u prvom svetskom ratu???
Tragika je što ti uporedjuješ muslimane, prvo Turske krpiguze, koji su zajedno sa Turcima vršili nevidjene zločine nad Srbima, a potom i Nemačke saradnike u Drugom svetskom ratu, gde ste kao “hrvatsko cvijeće” vršili masovne zločine nad Srbima, ako ti njih uporedjuješ sa Jevrejima i Srbima, ti si čoveče zreo za ludnicu, kao i ostala tvoja bratija, koja je dličnog mišljenja. Očekujem da uskoro ispravite istoriju i dokažete da su Srbi i Jevreji napali Nemačku pa usput ubijali “poštene” Hrvate i muslimane.
Mamu ti četničku koknem,ko je izazvao rat i počinio zločine nad civilima.Na bojnom polju ste bežali pičke usrane.
Ako smo bežali kao “pičke usrane”, zašto ste onda vi, prave plačipičke? Što stano mašete sa tom Srebrenicom, kada znate šta se tamo dešavalo i da ste zasluženo dobili po labrnji? Rat ste izazvali vi muslimani na čelu sa Balijom Izmetbegovićem, koji je, tipično za poturice, prvo dogovorio mir sa Srbima a, onda ga, verolomno prekršio? Prva žrtva u BiH je bio onaj svat na srpskoj svdbi u Sarajevu. Vi ste mislili da ćete, opet, kao u Drugom svetskom ratu da koljete, silujete i palite nekažnjeno? Očekivali ste da Srbi opet, mirno idu, na ritualna klanja? Kao ovce?! Eee, toga više neće biti. I to vas najviše boli. Ja tebi neću “kokati mamu” jer moj “četnički” ima neku etiku i moral. Nije geometarski kolac pa da ga zabadam svugde.