Osmogodišnji Mirza vratio se svome Gospodaru, cijeli Sandžak zanijemio

Postoje vijesti koje se ne čitaju – one se osjete. One zaustave dah, stegnu grudi i ostave čovjeka nijemog pred činjenicom da je jedan nevini život prerano preselio. Takva je i vijest da se Gospodaru svome vratio Mirza Lugonja, dijete Priboja, dijete Sandžaka. Mirza Lugonja (sin Miralema), rođen 2018. godine, preselio je na Ahiret 15. januara 2026. godine, u svojoj 8. godini života. Vijest o njegovoj preranoj smrti potresla je ne samo njegovu porodicu, već i cijeli Priboj i Sandžak, ostavljajući tugu koju je teško pretočiti u riječi.
U trenucima kada je ova vijest stigla, činilo se kao da je svijet na trenutak zastao. Mirza je bio emanet – čisto, nevino srce povjereno roditeljima na kratko, a vraćeno Svome Gospodaru u najljepšem obliku, bez grijeha i tereta ovoga svijeta. Njegov odlazak nije samo rana jedne porodice; to je bol koja se prelila ulicama Priboja i tiho dotakla cijeli Sandžak. Jer kada preseli dijete, tuga nema granice.
U islamu, ovakvi trenuci nose i suzu i nadu. Poslanik, alejhi selam, obradovao nas je riječima koje roditeljima slomljenog srca daju snagu: djeca koja presele čekat će svoje roditelje na vratima Dženneta i biti razlog njihovog ulaska. To je utjeha koja ne briše bol, ali je čini podnošljivijom.
Dženaza-namaz je obavljena, a Mirza je ukopan uz dove, suze i tišinu koja govori više od riječi. Iza njega su ostali roditelji, porodica, komšije i prijatelji – svi oni koji će njegov osmijeh nositi u sjećanju, kao svjetlo koje se ne gasi.
Molimo Allaha, dželle šanuhu, da roditeljima podari sabur koji nadilazi bol, snagu koja dolazi samo od Njega, i smirenost u srcima u danima koji dolaze. Da Mirzu primi među Svoje najodabranije robove, a njegovoj porodici podari susret koji nikada više neće imati rastanak.
Priboj danas tuguje. Sandžak tuguje. Ali Mirza – Mirza je na mjestu gdje nema boli, nema straha, nema suza. Na mjestu gdje nevina djeca spavaju najljepšim snom.U neizmjernoj boli ostali su:
majka Emina, otac Miralem, brat Elijan, djedovi Dževad i Ismail, nane Fikreta i Fata, dajdža Alen, kao i ostala mnogobrojna rodbina, komšije i prijatelji.










