Zukorlić: Raskrinkati ko štiti kriminalce u Sjenici (Video)

Poslanici su na ovoj sjednici razmatraju i prijedloge zakona o potvrđivanju Konvencije o trgovini žitaricama, 1995 i Sporazuma između vlada Srbije i Palestine u oblasti bezbjednosne saradnje.

– Jako je važno da uvijek imamo na umu i naš odnos prema čovjeku, prema onome što čovjeka čini čovjekom. Postoje zemlje koje imaju izuzetno visoku proizvodnju žitarica.

Hvala Bogu, ova zemlja je među njima, hvala Bogu što nismo ovisni o drugima, ali postoje one zemlje koje su ovisne i zato treba imati u vidu i ovom konvencijom se na neki način unaprijeđuje ta šansa da i građani koji žive u zemljama koje nemaju kapacitete poljoprivredne proizvodnje žitarica za sopstvene potrebe na jednostavan i pristojan način učinimo i žitarice, drugim riječima hljeb dostupnim svim ljudima ove planete, a posebno smo u obavezi da pomognemo komšijama, odnosno zemljama koje nas okružuju, a nemaju dovoljno žitarica”, istakao je akademik Muamer Zukorlić.

Akademik Zukorlić upitao kako smo se kao društvo postavili u pogledu prevencije nasilja, ali i njegovog tretiranja kao anomalije.

– Ono što se ne može ignorisati jeste pitanje da li se nasilje može pobjediti, da li se kriminal može pobjediti i konačno da li se organizovani kriminal može pobjediti isključivo mehanizmima sile, odnosno isključivo aktivnostima policije, tužilaštva i pravosuđa? Ja mislim da nema sumnje da nas elementarno promišljanje dovodi do sumnje da se ne možemo uspješno suprostaviti kriminalu i nasilju isključivo aktivnostima nadležnih organa sile, a to već postaje toliko evidentno, zašto?

Da imamo najbolju policiju, najbolje tužilaštvo i najbolje pravosuđe na svijetu, mi zapravo imamo stanje u kojem se ovi organi bave tek onom završnicom, samo otrovnim plodovima nasilja.

Šta je, onda, sa našim aktivnostima, sa našim obavezama i da li smo se strateški adekvatno postavili prema nasilju u pogledu prevencije, obaveze društva i obaveze nadležnih organa, ustanova i organizacija koje bi trebale da utiču odgojno, obrazovno i općenito, koje bi trebale da odgoje svijest i utiču na svijest da nasilje bude prezreno, tretirano kao bolest i anomalija, veliki nedostatak. Ja mislim da tu kaskamo, da tu nismo ni pravilno dijagnosticirali problematiku, a kamoli da smo se adekvatno postavili, kaže akademik Zukorlić.

Akademik Zukorlić je u više navrata službeno i javno pozivao na formiranje Nacionalnog savjeta za pacifizaciju društva, odnosno borbu protiv nasilja. Na žalost, do sada nije bilo sluha za takvu ideju.

– Ja sam prije tri godine ponudio ideju formiranja nacionalnog savjeta za borbu protiv nasilja ili nacionalnog fronta za pacifizaciju društva. Ono što nedostaje društvu jeste koordinacija svih potencija u borbi protiv nasilja, pogotovo u prevenciji i pogotovo u pogledu formiranja svijesti i podizanja odgovornosti svih građana, a posebno svih zvaničnih struktura u odnosu prema nasilju. Mislim da bi Vladi i državi bilo potrebno određeno tijelo koje bi okupilo najznačajnije autoritete i predvodnike gdje bismo strategiju borbe protiv nasilja postavili tako izdigavši je iznad svih drugih partikularnih, političkih i bilo kakvih drugih razlika.

On se osvrnuo i na medijsku ulogu u pogledu podizanja svijesti građana o nasilju.

– Ja mislim da tu imamo raskorak između onih organa koji se neposredno bave nasiljem, između naših političkih proklamacija protiv nasilja, ali sa druge strane ostali društveni faktori su u raskoraku sa tim. Prije svega pominjem medije kao prvu liniju fronta, kao faktor koji je u neposrednoj komunikacija sa građanima. Mi smo svjedoci da na mnogim medijima može naći mnoge komotne prilike za afirmaciju nasilja na indirektne i direktne načine i oblike.  Vjerujete besmislena je borba policije, tužilaštva i pravosuđa ukoliko dopuštamo da korov toliko raste, ukoliko toliko neodgovorno prepuštamo medijskom programu da nam truje javi prostor, da negativno utiče na formiranje svijesti u pogledu odnosa prema nasilju.

– Ukoliko mi podržavamo da se razni nasilnici bilo da su u pitanju lokalni mafijaši, bilo da su pitanju razni banditi, bilo da su u pitanju razni zločinci, ukoliko mi dopuštamo da ih afirmišemo kao određene društvene heroje vjerujte tu je izvor zla, tu je klica, tu je sjeme otrova, inače kasnije neće biti snage i mogućnosti da zaustavimo plodove nasilja.

Akademik Zukorlić javnost upoznao sa slučajem kidnapovanja direktora Tehničko-poljoprivredne škole u Sjenici i šta je dovelo do ostavljanja prostora krimigenim elementima da intenzivno ugrožavaju građane.

– Meni je žao što svake sjednice moramo da donesem po jednu vijest iz Sandžaka o neshvatljivim aktima nasilja. Prije nekoliko dana u Sjenici trojica ozloglašenih kriminalaca su kidnapovala direktora škole Alena Tahirovića sa isključivo kako je on izjavio političkim aspiracijama. Znači trojica kriminalaca koji nisu samo kriminalci, jesu kriminalci veoma poznati za tu sredinu, ali to su kriminalci koji su se drznuli da se bave politikom, da imaju svoje odbornike u opštini.

Znate šta je zamereno tom direktoru škole koji je također aktivan politički, obavio je razgovor sa predstavnicima druge političke stranke o nekim pitanjima vezanim za Sjenicu. Oni su saznali, kidnapovali su ga, gepek, četiri sata mučenja, premlaćivanje i sve ono što radi takav svijet. Hvala Bogu reagovala je policija, nisam siguran dovoljno adekvatno, sa obzirom da je samo jedan od njih zadržan. Dakle moramo biti odlučni. Ne smijemo dozvoliti da nam ti kriminalci na taj način utjeruju strah u kosti.

Ne možemo dopustiti da oni vladaju našim životima. Istina, to je posljedica promjene vlasti u Sjenici i činjenice da su ti kriminalci kroz svoje oponente u strankama i odbornicima vladali preko 20 godina Sjenicom i sada su izgubili tu vlast, sada obezglavljeni pokušavaju nasiljem, terorom nad građanima i svim onim koji ne žele da im se pokore da zavladaju strahom.

Ovo je jedan veoma drastičan slučaj koji se mora tretirati kao dio jednog širokog fronta borbe protiv nasilja i prema tim kriminalcima se mora najoštrije odgovoriti. Zašto oni ovo rade? Ne samo da bi ubili ljude, već im je cilj teror, zastrašivanje, cilj je tako poniziti jednog čovjeka, uglednog građanina, direktora škole. E zamislite kako se sada osjećaju učenici te škole, kako se oni osjećaju ako je njihov direktor bio četiri sata kidnapovan, tučen i mučen.

Kakva je to škola, kakav će biti kapacitet tog direktora da zašiti svoje nastavnike i djecu te škole. Ljudi to je strašno. To je nešto što ne može ostati na nivou običnog procesuiranja. Protiv toga se moramo dići žestoko svim snagama i prosto im uzvratiti adekvatno da shvate da su oni svojim pokušajem terorisanja građana zapravo sebe isterorisali, oni moraju dobiti adekvatnu kaznu, ali svako da se njima moraju isjeći podrške političke, policijske i sve druge koji su oni godinama gradili.

Izvor: SANA