Srbijanci koji su se vratili iz Afganistana zahvalni Bosancima i Hrvatima: Dužni smo im do kraja života

“Kada sam shvatio da je vojni kamp u kom smo se nalazili opkoljen sa oko 250 talibana, mislio sam da nikada neću stići kući, u Srbiju…Bio sam siguran da će se nešto loše desiti”, ovim riječima opisuje jedan od najtežih dana u svom životu Marko Pribak, državljanin Srbije koji se zbog posla našao usred Kabula u trenutku kada su talibani krenuli u pohod na afganistansku prestonicu.

Kako kaže, u tim trenucima njemu i njegovom prijatelju i kolegi Aleksandru Cvejiću, svašta je prolazilo kroz glavu, ali, na sreću, dodaje, ostali su pribrani, koliko god je to bilo moguće.

Marko počinje priču za portal 24sedam od trenutka kada su kabulske ulice, od najbezbjednijih, u jednom trenu postale simbol panike i straha.

“Sve se izdešavalo u 12 sati. Vojska se samo povukla i talibani su ušli u grad kolima i motorima. Kroz grad se pročulo šta se dešava i zavladala je opća panika. Svi su počeli da bježe i krenuli su negdje, iako su znali da talibana ima u cijelom Afganistanu. Onda je većina pohrlila na aerodrom ili je nalazila skrovišta u napuštenim zgradama”, navodi.

Pribak se u tom trenutku nalazio u svom smještaju sa kolegom i, kada su saznali šta se dešava, kontaktirali su čovjeka koji je bio zadužen za sigurnost u jednoj ambasadi.

“Kolega i ja radimo za jednu internacionalnu kompaniju i često smo dolazili u Afganistan zbog posla. Samo ove godine sam tu bio četiri mjeseca i zbog toga smo ostvarili mnoge kontakte sa ljudima, koji su nam u ovom trenutku mnogo značili. Pozvao sam poznanika koji je zadužen za sigurnost u jednoj ambasadi. On nam je savjetovao da ostanemo tu gdje se nalazimo. Ja sam u međuvremenu kupio karte za 17. i 18. august, ali su poslije nekoliko sati ukinuti svi komercijalni letovi. Ipak, iako nam je savjetovano da ostanemo u smještaju, riješili smo da odemo na vojni aerodrom. Naš prijatelj nas je pozvao tamo, pokupili smo stvari, ušli u kola i otišli”, nastavlja priču Marko Pribak.

Ističe da u tom trenutku nije bio siguran je li to dobra odluka.

“Nisam znao da li treba da to radimo, ali smo ipak krenuli. Uspjeli smo da dođemo do vojne baze, ali ne i da uđemo u nju. Pored nje se nalazio kamp-hotel u koji smo uspjeli da uđemo zahvaljujući momcima iz Hrvatske i Bosne. Oni su nam mnogo pomogli u tom trenutku i dužan sam im do kraja života. Sa njima smo proveli dvije noći i čekali smo odobrenje da uđemo u bazu”, navodi.

Kako kaže, nakon toga je uslijedio jedan od najgorih dana u njegovom životu. Kada su ušli u kamp, već sutradan su ih okružili talibani.

“Preko 250 njih opkolilo je naš kamp i tada sam prvi put pomislio da nikada neću stići kući, bio sam siguran u to. Sva sreća strah nije trajao dugo, jer se ubrzo blizu baze našlo 300 vojnika specijalnih jedinica Velike Britanije koji su uspjeli da ih otjeraju. Oni su došli da naprave spisak za evakuaciju, i već sutradan smo uspjeli da odemo”, priča.

Osjetio je olakšanje čim se avion našao iznad kabulskog tla.

“Taj trenutak ću zauvijek pamtiti. Meni nije bio osjećaj olakšanja kad smo sletjeli u Beograd, već čim smo poletjeli za Uzbekistan. Tada sam znao da smo sigurni”, navodi.

Dodaje i da je zahvalan otpravniku poslova Ambasade Srbije u Indiji koji je nadležan i za Afganistan Siniši Paviću, bez kojeg ništa ne bi uspjeli, kao i kompaniji za koju radi. Ipak, najviše je zahvalan “momcima sa Balkana” koji su im pomogli da prebrode ta četiri dana.

“Bog nas je spojio, svako je imao svoju ulogu, pomagali smo jedni drugima i ostat ću im dužan do kraja života. Ovo je sreća i Božija pomoć”, zaključuje Marko.

Drugi dio dvojca Aleksandar Cvejić stigao je sinoć u Gračanicu, gdje mu je porodica.

On kaže kako u Kabulu vladaju “strava i užas”, da se “dešavalo svašta” i da se non-stop puca. Oni su, njemačkim vojnim avionom, prvo evakuisani u Taškent, odakle su prebačeni u Njemačku, a zatim u Srbiju.

U kratkoj izjavi za RTS Cvejić je rekao da se u Kabulu “dešavalo svašta” i da su bili opkoljeni.

“U jednom trenutku smo dobili oružje kako bi se pazili”, ispričao je Cvejić, ne želeći da imenuje od koga su dobili oružje.

Osim njega i Pribaka, u grupi su bila i dvojica državljana Hrvatske, i još dvojica iz BiH.

“Evakuisani smo iz tog hotela gdje su nas primili. Ulaz u taj dio aerodroma su nam sredili Britanci, pa smo išli kod Nijemaca. Zvali smo i našu kompaniju da pričamo sa njima, tako da smo mi prvi koje su Nijemci evakuisali, nas sedmorica i još neki Nijemci”, ispričao je Aleksandar.

U Kabulu je, kako je istakao, “strava i užas”.

“Prvenstveno što je vojska katastrofa, tu niko ni za šta ne odgovara, puca se po cijeli dan i ubijaju se. Niko ne odgovara za civile, oni hoće da bježe na aerodrom. Ima mrtvih”, rekao je Cvejić.

Zahvalio je ambasadorima, Vladi Srbije, dodajući da će o svemu tek govoriti jer je, kako je rekao, još uvijek pod stresom.(24sedam)

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala Brža, modernija, preglednija...
Subscribe
Obavijesti o
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
0
Voljeli bi čuti vaše mišljenje, molim vas komentarišitex
()
x

Adblock Detected

Please consider supporting us by disabling your ad blocker