Škrijelj: Napad na mene i Ugljanina je pokušaj zastrašivanja političkih neistomišljenika
Gostujući u emisiji Tema dana na Sandžak televiziji, predsjednik Sandžačke liberalne partije Hivzo Škrijelj govorio je na temu fizičkog napada na Irafana Ugljanina i njega koji se prije nekoliko dana desio u jednom kafeu u centru grada.
Škrijelj ističe da se sada u javnosti želi promovisati medijski spin kako je, ustvari, bilo riječi o nekoj, kako kaže, kafanskoj tuči, a ne brutalnom političkom napadu na njih dvojicu, što je, kaže, javna tajna.
“Doživio sam i to da budem tema i dio tih negativnih vijesti. Ono što sam imao prilike primjetiti prije dva dana je pokušaj kroz određene medije da se izvrši taj medijski spin, gdje se od jednog brutalnog političkog napada u kafeu dok na miru pijemo kahvu, sjedimo i normalno razgovaramo, napravi da se radi o jednoj, tipa, ne daj Bože, kafanskoj tuči.
Nešto što ima totalno politički pedigre i kompletnu političku pozadinu napravimo da je to nečiji sukob, da je to sukob nekih grupa, nekih, ne daj Bože, razbojnika. Konkretno je i razlog mog današnjeg oglašavanja da se taj spin zaustavi, ili neki vid te političke prevare koja pokušava da se plasira gradom, medijima u Republici Srbiji, kao i van Republike”, kazao je Hivzo Škrijelj.
Glavni razlog napada je, kaže, pokušaj ućutkivanja i zastrašivanja neistomišljenika.
“Klasično ućutkavanje svih neistomišljenika koji su protiv svih loših djela, jer ne možemo biti protiv ljudi, već samo protiv njihovih djela. SDP u Novom Pazaru je na vlasti već punih 12 godina. Nezvanično mogu da kažem da se od mnogih ozbiljnih i relevantnih faktora smatra najkorumpiranijom vlašću u historiji Novog Pazara. Svi mi koji znamo neke stvari, koje vidimo i koje su nam toliko očigledne želimo da kažemo.
Ima tamo poštenih i korektnih ljudi, kojima pokazujemo šta se tamo dešava i koji nisu svjesni ambijenta u kojem funkcionišu – da su obične marionete i dio lutkarskog pozorišta, da su tu samo kao ikebane i samo to brutalno djelovanje te grupe huligana koji su to napravili i koji uopšte nisu tema ove priče niti trebaju da budu jeste po nalogu njihovog šefa, a to je napad na sve što je suprotno, sve što kritikuje ili nedijeli isto mišljenje sa Rasimom Ljajićem”, dodaje Škrijelj.
Škrijelj je bio dio SDP-a do 2016. godine. Jedno vrijeme bio je na čelu jednog javnog preduzeća. Volio bi, kaže, da zaboravi taj period i stiče da čovjek koji teži vjeri i naciji ne može sebe pronaći u toj političkoj opciji.
“Moje lično mišljenje, koje možda u ovom momentu nije objektivno, ali je moje lično, da se radi o stranci koja je anacionalna, po pitanju vjere isto tako mogu neke stvari da kažem, pa onda čovjek koji traži sebe u nečemu tome u tom krugu ne može da se uklopi.
Taj problem u sklopu te institucije koji je bio je tinjao i tinjao sve do 2016. godine kada smo se definitivno razišli i hvala Bogu što je to prošlost i nešto što je iza mene. Ja moram da kažem, a kada govorimo o tom vjerskom i anacionalnom, pripadam jednoj tradicionalnoj bošnjačkoj porodici. Oni koji me poznaju, znaju i moje roditelje i moje djedove i sa očeve i sa majčine strane, Djed mi je neko ko je i bio u jednom periodu tada i predsjednik Islamske zajednice, neko ko je ostavio dubok trag u islamskim institucijama, kao i društvenim institucijama Novog Pazara.
Otac također. Ja smatram da trenutno možda svojim društvenim statusom, tom finansijskom nazvisnošću treba sebe da dam djelimično ovoj zajednici, ali isto tako i ova zajednica, sa druge strane, mora da pokaže da li je zainteresovana za nečim boljim, kvalitetnijim, kompetentnijim, a ne da se zadovoljava sitnicama i da je saglasna nekim stanjem u kojem se sada nalazimo”, završava Škrijelj
Enes Halilović dobitnik Vitalove nagrade za roman “Ljudi bez grobova”. Druga po značaju nagrada za prozno delo u Srbiji. Enesov roman je bio u prvih pet romana obhavljenih na srpskom jeziku u 2020. po mišljenju kompetentnog “Ninovog žirija iz senke”.
Enes Halilović je književnik kojim bi Novi Pazar trebalo da se ponosi, i da vest o nagradi bude udarna vest na ovom sajtu, a ne mišljenja minornih političara koja nikoga ne zankmaju.
Komentar stavljam uz ovu vest, jer nema gde drugde.
Pročitajte knjigu, odlična je. Na tragu Mehmeda Meše Selimovića.
Bilo čiji život je vredniji i od bilo koje nagrade,pa bila ona i Nobelova.Ovdje se radi o teškom razbojništvu i ne zanima me ničije stranačko opredjeljenje.Sutra ovo može da se desi i nekom iz naših porodica.Treba svi da dignemo glas protiv ovih pojava.
Život je najveće bogatstvo. U pravu ste.
Drugo, ko sebe vidi u veri ili kao vernika, ne ulazi u politiku. Politika je đavolja rabota.
U ovoj državi,apolitičnih nema.Svako dijete u osnovnoj školi zna za Vučica i Brnabicku,da ne pominjem ove na lokalu.
Jedno je znati za nekog, a drugo baviti se politikom. Pogotovo biti lider nekakvih strančica koje se osnivaju samo da bi čorba bila gušća i da bi se dobio medijski prostor. Svako bira svoj put i nek mu je sa srećom.
Moj komentar se odnosio na veliki uspeh književnika konim Pazar može da ye ponosi, uz napomenu da je to važnija vest od intervjua ovog političarčića koji je vernik i nacionalan (sic). Kada bismo trošili onolilo vremena da poradimo na sebi, koliko zrošimo na “stras zvanu pkltika” svima bi bilo bolje.
Mislim da je to jasno. Ko razume razumeo je.
Uništiše te minusima :wpds_mrgreen:
Botovi. Možd da se prebroji koliko članova ima ova stranka.
U kojoj si stranci Fočo? Koga simpatišeš? :wpds_shock:
U nijednoj.
Do 2000 glasao sam za DS.
Od 2003.ne izlazim na izbore
Eto.