Sjećate li se bebe rođene pod ruševina usred razornog zemljotresa u Siriji i Turskoj, evo gdje je sada i kako živi
U vrijeme kada Sirijci tradicionalno slave bebe i njihove majke, Afraa uživa u ljubavi koju joj pruža ljubav tetkine porodice.
Piše: Ali Haj Suleiman
Priča o „čudu“, bebi rođenoj u ruševinama čija je majka preminula, osvojila je svijet kada su potresi pogodili jug Turske i sjeverozapad Sirije 6. februara.
Cijela njena porodica je poginula kada se na njih srušila kuća, i njihova bliža rodbina koja je živjela pored njih ju je uzela. Ovo je priča o njima koji ponovo grade svoje živote dok beba Afraa navršava 40 dana – što je u Siriji tradicionalno vrijeme slavlja i za bebu i za majku.
Umjesto tog, beba Afraa sada živi sa svojom „novom porodicom“: tetkom s očeve strane, 31-godišnjom Halom i njenim mužem i djecom u malom kampu koji su osnovali članovi njene proširene porodice čiji su domovi uništeni u potresima.
Afraa sada ima šest novih rođaka braće i sestara, najstariji je desetogodišnji Mal al-Sham, a najmlađa je jednomjesečna beba Ata, koja je rođena dva dana nakon Afraae.
Ova porodica je primila ekipu Al Jazeere u svom jednostavnom šatoru da razgovaramo o danu kada je Afraa rođena, o tome kako su je pronašli u ruševinama i o njihovoj tuzi zbog gubitka rođaka.
‘Jednostavno sam znao da se njegova kuća srušila’
Khalil Shami Al-Suwadi, Halin 34-godišnji muž, bio je budan kada su se desili zemljotresi, budno je bilo i dvoje njegove djece i on je sjedio s njima. Noć je bila uznemirujuća i on je bio zabrinut.
Njegov šura, 26-godišnji Abdullah, došao je na večeru kod njega i Hale i oni su mu predložili da ostane duže i provede noć kod njih. Njihove kuće su bile jedna do druge i članovi porodica su često boravili jedni kod drugih.
Abdullah, također poznat i pod imenom Abu Rudayna (Rudaynin otac), izvinio se svojoj sestri, rekavši njoj i al-Suwadiju da mora ići naći se s nekim prijateljima i da će nakon tog ići kući. Kasnije, oko 2 sata ujutru, Abu Rudayna je promijenio svoj status na internetu na izraz inspirisan Kur’anom: „Smrt će vam doći čak i u kućama vašim“, al-Suwadi priča Al Jazeeri s čuđenjem u glasu.
Kada ih je pogodio prvi zemljotres, priča al-Suwadi, rastužio se i bio je siguran da se kuća pored njihove srušila na njegovog rođaka i porodicu. Istrčao je napolje i potvrdio svoje sumnje. Odmah su počeli kopati, prvo rukama a potom pomoću opreme koju im je posudio prijatelj iz Idliba. U jednom trenutku je neko prišao al-Suwadiju i rekao mu da su pronašli dio ženskog tijela, upitavši može li je identifikovati?
Nakon što je identifikovao ženu kao suprugu svog rođaka Umm Rudaynu i nakon što su se napori na iskopavanju udvostručili, al-Suwadi je čuo zvuke koji su dolazili ispod ruševina i za kratko se ponadao da mu je rodica živa, ali je ubrzo shvatio da zvuci dolaze od bebe. Uskoro su uklonili dovoljno ruševina da mogu izvući bebu i zaprepašteni al-Suwadi ju je držao dok je neko otrčao da donese nož kako bi prerezali pupčanu vrpcu koja je još povezivala Afraau sa Um Rudaynom.
„Do tada sam znao da je ostatak porodice mrtav, pa sam zgrabio bebu i otrčao do vojne bolnice u Jandarisu kako bih je pokušao spasiti. Moja supruga je bila u poodmakloj trudnoći u to vrijeme – porodila se dva dana kasnije – i nije mogla poći sa mnom, pa je sa mnom pošla Umm Abdou, naša komšinica.
„U vojnoj bolnici su nam rekli da beba izgleda dobro i da samo treba žena da je doji, ali meni to što su govorili nije imalo smisla. Zato smo otišli do Afrina i našli bolnicu tamo s ljekarom koji se pobrinuo za nju dok je nismo mogli vratiti kući. Ostala je tu danima pod njihovom brigom.“
„Ona [Afraa] je polomila tri rebra i imala je prašine u plućima jer je rođena pod ruševinama“, kazala je Hala Al Jazeeri telefonski. „Vodimo je na redovne kontrole u bolnicu, ali njeno opće stanje je dobro.“
„Dojim obje djevojčice … nikada se ne bih odrekla Afraae. Ona je moja rodbina, moja krv. Mnogi ljudi su je željeli usvojiti, ali mi to nismo dozvolili. Brinut ćemo se o njoj o kao o svojoj djeci“, kazala je Hala.
Al-Suwadi se osjeća kao i Hala. „Volio sam svog rođaka, svi su ga voljeli, i brinut ću se o njegovoj kćerci kao da je moja. Porodica njenog oca željela ju je usvojiti, ali ja sam odbio. Razgovarao sam s njenim dedom i nanom i oni su nam dali svoj blagoslov da se mi o njoj brinemo.“
Prisutan je opipljiv osjećaj uzbuđenja zbog Afraee u porodičnom šatoru, ne samo zato što je je jedino ona ostala od proširene porodice, već možda i zato što se tek vratila iz bolnice, gdje ju je al-Suwadi odveo jer je imala poteškoće s disanjem nekoliko dana prije nego što je Al Jazeera posjetila ovu porodicu.
„Bila sam presretna kada su roditelji doveli Afraau kući. Ona je moja rodica“, kazala je osmogodišnja Doaa.
Doaai nedostaju njeni drugi rođaci, Afraaini stariji braća i sestre i s lakoćom se sjeća njihovih nadimaka: Radoona, Attawa, Nawara i Hamoodi nabraja, svjesna da ih više nema, ali prihvatajući gubitak, koji je stalni saputnik mnogih na sjeverozapadu Sirije gdje već godinama traje građanski rat.
„Da moram birati omiljenu bebu sada, izabrala bih Afraau jer me ona podsjeća na daidžu Abdullaha i njegovu porodicu.“
Izvor:Al Jazeera
