SANDŽAK: Policajac Soković me tukao – Muslimanima nije bilo dozvoljeno ništa…
“Ne znam koliko je trajalo… ali znam da su dva puta sjekli šipku i dva puta je lomili na meni, tražeći priznanje gdje mi je puška… a kad nemaš, ne možeš priznati”, priča u svjedočenju za RSE
Maltene si u logoru… ograničeno je kretanje, a čuješ ubijeni su… prebijeni… strah… stalno patrole… ljudi nijesu više mogli da trpe teror i raselili su se i otišli neko u Pljevlja a neko dalje…
Tako priču o stradanju muslimanskog stanovništva ’90-ih godina prošlog vijeka u selima Bukovice, nadomak Pljevalja na sjeveru Crne Gore, uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom (BiH), počinje žrtva čiji je identitet poznat redakciji Radija Slobodna Evropa (RSE).
Imao je 18 godina, a danas je 50-ogodišnjak. Rođen je u Bukovici koja je bila naseljena većinski muslimanskim stanovništvom.
“Ne znam koliko je trajalo… ali znam da su dva puta sjekli šipku i dva puta je lomili na meni, tražeći priznanje gdje mi je puška… a kad nemaš, ne možeš priznati”, priča u svjedočenju za RSE.
Bilo je to u vrijeme oružanog sukoba u BiH, kada je na prostoru Pljevalja boravio veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, pripadnika paravojnih formacija i policije Crne Gore.
Od 1992. do 1995. u Bukovici je, prema dostupnim podacima, ubijeno šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo zbog torture, 11 ih je oteto, 70 mučeno, a oko 270 protjerano.
Do danas za te zločine u Crnoj Gori niko nije osuđen. Nijesu otkriveni počinioci ni nalogodavci.
Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ponovo izviđa “slučaj Bukovica”.
Riječ je o novom predmetu koji je formiran po spisima koje su crnogorskim tužiocima dostavile kolege iz BiH.
“Krivični predmet ratnog zločina, koji se odnosi na događaje u mjestu Bukovica, 6. maja 2021. je ustupljen Specijalnom državnom tužilaštvu u Podgorici”, potvrđeno je RSE iz Tužilaštva u Trebinju.
U vrijeme dešavanja u Bukovici, predsjednik Crne Gore, koja je bila u sastavu Savezne Republike Jugoslavije, bio je Momir Bulatović, a premijer Milo Đukanović.
Načelnik policije u Pljevljima bio je Veselin Veljović, koji je kasnije bio direktor crnogorske policije.
Šta je Crna Gora preduzela u ‘slučaju Bukovica’?
Istraga otvorena 2007. je proglašena službenom tajnom. Trajala je 2,5 godine, a obuhvatila je sedam bivših pripadnika rezervnih sastava policije i Vojske Jugoslavije.
Optužnica je podignuta u martu 2010. kada je, prema sudskim spisima, okrivljenima stavljeno na teret krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
“Vršili su sistematsko zlostavljanje muslimanskog življa u Bukovici, prisiljavajući ih na taj način da napuštaju svoje domove”, piše u optužnici.
Predstavnici nevladinog sektora, udruženja žrtava i Bošnjačke stranke, ocijenili su da optužnicom nijesu obuhvaćeni nalogodavci.
Saslušano je više od 40 svjedoka pred Višim sudom u Bijelom Polju.
Pravosnažnom presudom tog suda 2011., a godinu kasnije i Apelacionog, svi su oslobođeni optužbi.
Svjedočenje žrtve za RSE
Žrtva iz Bukovice priča da je u ljeto te 1992. iz Sarajeva “došao kući za Bajram da obiđe roditelje” jer je već radio u Sarajevu i imao bosansku ličnu kartu.
Prema njegovim riječima, zbog rata u Bosni, u selima Bukovice je već bilo puno izbjeglica.
Pamtiće, kaže, dan kada je iz svog sela otišao u susjedno, po lokalnog hodžu.
“Otišao sam sa jednim momkom koji tada, mislim, nije ni imao 18 godina. Bio je izbjeglica tu u selu Guničići. Preziva se Glušac. Imena se ne mogu se sjetiti. Kad smo došli u selo, hodža je već bio otišao”, priča on.
Prema njegovim riječima, pokušali su da ga stignu kako bi zajedno išli na dženazu, kada ih je u mjestu Paklina srela patrola policije i vojske.
“Vođa patrole i glavni je bio policajac Soković. On me je ispitivao i tukao. Kako mu je tačno ime, ne mogu se sjetiti. Bio je i Simo Barac kao rezervni sastav policije. Soković je, saznao sam kasnije, bio aktivan u policiji i imao je neki čin u Pljevljima tad.”
Jasno se sjeća da ga je tada bezuspješno pokušao zaštiti drug koji je bio u patroli.
“Dosta sam ih poznao, mojih školskih drugova od kojih je jedan rekao: ‘Nemojte njega tući, ja znam ko je, šta je’. A onda su oni na njega skočili i rekli: ‘Hoćeš tebe da bijemo?’ Ućutkali su ga… Nije smio niko ništa više…”, riječi su sagovornika RSE.
Ni tada, ni danas ne zna koliko je trajalo ispitivanje i prebijanje.
“Odsjekli su drvenu šipku, jednu pa drugu i to je trajalo… tukli su nas… tražeći priznanje gdje mi je puška. Jesam li u SDA (Stranka demokratske akcije). ‘Gdje si je bacio, gdje si je sakrio…’ A kad nemaš, ne možeš priznati… Nijesu vjerovali… Baš su nas pretukli, pogotovo mene… ‘Daj dokumenta’… A kad su vidjeli bosansku ličnu kartu… ‘Otkud? Kako? Čime se baviš…?”, priča on.
Prisjeća se da, po dolasku kući, nikome ništa nije pričao, već je otišao da spava.
“A ujutru me majka zove da ustanem. A ja nijesam mogao da se pomjerim, sav sam bio modar. I onda je ona u onom šoku kad me vidjela, otišla do karaule koja je u Kovačevićima i žalila se, onako ljuta. Međutim, znate kako je to bilo… pojeo vuk magarca. Kao – dobro je prošao. Eto tako joj je to rečeno”, riječi su sagovornika RSE.
I kasnije su, prema njegovim riječima, više puta dolazili u njegovu kuću, kao i druge patrole, ali ih nijesu tukli, samo su pitali za njegovog brata, koji je već bio napustio Bukovicu.
“Redovno bih čuo – pretučen je ovaj, pretučen onaj. Upadali su, prebijali po kućama, prepadali. Iskreno, Muslimanima nije bilo dozvoljeno ništa… Redovno su pucali kad ljudi prolaze ono iznad glava. To šenlučenje je bilo u vazduh preko ljudi, da se prepadaju. To je svaki dan bilo dok sam bio tu. Bilo me je strah. Ja 18 godina ni kriv ni dužan, a tako nešto da mi urade.”
Kaže da je od ljudi ubijenih u Bukovici poznavao Džafera Džoga. Tvrdi da su ga nedužnog ubili.
“Znam i za otmice. Trojica koji su bili prebjegli iz Čajniča i pokušali da dođu do Pljevalja. I tačno negdje oko Bojanića otela ih je patrola na putu prema Pljevljima… pokupila ih je. Poveli su ih u Čajniče i od tada im se gubi svaki trag. U pitanju je Pita Ramo, njegov zet i njegov komšija, ljudi srednjih godina”, priča sagovornik RSE.
Ima saznanja i za stradanja drugih sunarodnika iz Bukovice.
“Za Omera Hodžića imam informaciju ono što smo između nas komunicirali… da su ga u kući ispitivali… da su ga prebijali nije govorio. Ali su ga toliko isprepadali i ispitivali, da je čovjek obolio i posle je preminuo u bolnici u Pljevljima.”
Sagovornik RSE je iz Bukovice otišao mjesec dana kasnije, poslije batina.
Da bi izašao, morao je da plati jednom Srbinu koji ga je prebacio do Prijepolja, a zatim je otišao za Skoplje.
Od tada sa porodicom živi u inostranstvu.
“Sve što znam sam spreman da ispričam pred crnogorskim sudovima”, kaže za RSE, objašnjavajući da su teror zajedno vršili i policija i Vojska.
Druga svjedočenja
O dešavanjima u Bukovici govore i brojna svjedočenja, koje su prikupili pojedinci, nevladina udruženja i Fond za humanitarno pravo (FHP).
Pamti se i svjedočenje nekadašnje poslanice tada vladajuće Demokratske partije socijalista Ljubice Bebe Džaković iz Pljevalja.
“U Skupštini sam od današnjeg biznismena, tadašnjeg dječaka, tražila da plati ljudima što je zapalio vikendicu. Platili su. Ne možemo ni mi ničim platiti njihovo strpljenje i mudrost da pretrpe, da ne izazovu pokolj. Mislim da su na njihovom mjestu bili pravoslavni, oni bi to izazvali, jer smo takav mentalitet”, riječi su Ljubice Bebe Džaković.
I Jakub Durgut, nekadašnji predsjednik Udruženja prognanih iz Bukovice, svjedočio je o stradanjima za Fond za humanitarno pravo.
“Pored fizičkog zlostavljanja u njihovim kućama, rezervisti su ih tjerali da tuku jedni druge. Tako da Ešref tuče svog brata Hasana i obrnuto. To su morali raditi pod prijetnjom i to drvenim motkama. Poslije ovog incidenta, zlostavljani su pješke pobjegli ostavljajući nepokretnu i pokretnu imovinu, koja je kasnije opljačkana. Svi oni su se kasnije odselili u Tursku”, priča Durgut.
Murić zločine vršile patrole policije i vojske
Advokat Velija Murić, koji je više od 30 godina aktivan u predmetima ratnih zločina, govoreći o Bukovici i zločinima kaže da su ih vršili pripadnici Vojske Jugoslavije i rezervnog sastava policije.
Vršili su teška zlostavljanja, koja prevazilaze način zlostavljanja koji se dešavao u Gvantanamu (američki zatvor na Kubi). Mislim da bi se postidjeli tamošnji zlostavljači kad bi znali šta se sve radilo u pljevaljskoj Bukovici”, kaže Murić za RSE.
On podsjeća da je specijalna tužiteljka Lidija Vukčević, koja je radila na predmetima ratnih zločina, ranije izjavila da u Crnoj Gori do sada nije bilo političke volje da se istražuju ratni zločini i gone izvršioci.
Za Murića je Bukovica teška istorijska mrlja Crne Gore i njenog naroda.
“Jer Bukovica po svim osobenostima kako se desila, slijedeći namjeru i sve ostalo, može da se kvalifikuje kao genocid. Međutim, u vrijeme tog dešavanja, ratnih 90-ih godina prošlog vijeka, genocid nije bio definisan na način kako ga mi imamo danas u međunarodnom pravu”, riječi su Murića.
Murić ističe da je ubijeđen da će crnogorsko tužilaštvo, ako ništa drugo zbog ispunjavanja onoga što je propisano poglavljem 23 i 24 u pregovorima sa Evropskom unijom, ozbiljnije pozabaviti ovim slučajem.
“Ako tužilaštvo bude riješilo da se ozbiljnije uhvati u koštac, Crna Gora je mala i praktično se sve zna, šta je ko radio i gdje je radio. I ne samo Bukovicom, nego i slučajem “Deportacije” i slučajem “Kaluđerski laz” i još nekim koji su se događali na prostoru Crne Gore, koja se pretvorila u endemsku oazu u kojoj se ratni zločinci mogu slobodno kretati”, smatra Murić.
Šta kaže tužilaštvo?
Specijalna tužiteljka, zadužena za predmete ratnih zločina Tanja Čolan Deretić je krajem februara, odgovarajući na pitanje Murića – da li ono što se dogodilo u Bukovici predstavlja genocid, kazala: “Sve dok je izviđaj u toku, ne mogu govoriti o pravnoj kvalifikaciji u Bukovici”.
“Ne mogu trenutno da kažem da li je genocid”, rekla je Čolan Deretić.
Objasnila je i da rad Specijalnom tužilaštvu otežava “što ne mogu da koriste dokaze iz Haga”, zbog čega su zatražili da se što prije usvoje izmjene Zakona o krivičnom postupku.
“Dokazi su uglavnom na teritoriji drugih država”, rekla je Deretić.
Podaci Akcije za ljudska prava govore da je u starim predmetima ratnih zločina u Crnoj Gori, od 36 optuženih čak 26 oslobođeno, te da i neki koji su osuđeni, nijesu bili ni dana u zatvoru.
Suljo Mustafić, predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, smatra poražavajućim što ni poslije više od tri decenije, nije ostvareno suočavanje sa ratnom prošlošću devedesetih godina.
“Najvažnije je da se pravosudno utvrdi ko je i zašto planirao, podsticao i učestvovao u zločinima. Gotovo nijedan zločin nije procesuiran do kraja”, ističe Mustafić.
Prema njegovim riječima, neki se zločinci i dalje slobodno šetaju.
“A komandna odgovornost je gotovo potpuno isključena. Posmrtni ostaci žrtava skriveni su, sada se porodicama uzima i pravo na sjećanje, a u udžbenicima nema ni riječi o ratnim zločinima”, kazao je Mustafić.
Država izgradila kuće u Bukovici
Vlada Crne Gore je projektom izgradnje kuća pokušala da utiče na povratak raseljenih u Bukovicu.
Za kuće je, saopšteno je iz Vlade u novembru 2016., utrošeno skoro pet miliona eura.
“Pored izgradnje 113 stambenih i 71 pomoćnih objekata za potrebe raseljenih lica, izgrađena je i sva neophodna elektro i putna infrastruktura te su stvoreni bolji uslovi za život svih stanovnika u MZ Bukovica”, navela je Vlada.
Žrtva sa početka priče kaže da je na taj način država pokušala da “zamaže oči” onima koji su se raselili.
On ne vjeruje da će tužilaštvo u novom postupku otkriti počinioce zločina.
“Sumnjam da će se ikada otkriti. Nije se dosad otkrilo i uradilo i ne znam zašto bi sad. Ja bih volio da se osudi ko je zaslužio”, kaže sagovornik RSE.
On redovno dolazi u Bukovicu u koju se, kako kaže, malo ljudi vratilo na svoja ognjišta.
“Roditelje sam tu sahranio… dolazim redovno i ne želim uopšte da razmišljam. To je moje”, zaključio je u svjedočenju za RSE.
Prema izjavi Muamera Zukorlica srbi su ovako prebijali 20.000 Bosnjaka! Secam se kada su mog oca odveli u sup u NP, trazili su nam vise nekih pusli, koje naravno nismo imali, nabrajali su, lagali, kako bi nasli razlog da ga prebiju! Tako su i njegovog amidz prebijali starog covjeka! A nasi komsije srbi su sve to podrzavali – preko 98% njih!
Kakva je to bolest u tim ljudima da mrze druge, Allah im vratio to sta su uradili!
Ma nije 20 000nego 220 000. Slobodna policija je tu
Slobina policija je tukla redom i po zasluzi, da je sreće da se vrati to vrijeme da se počisti malo ovog šljama što se zapatilo.
Drugo, komšije Srbi jesu bili u čudu koliko je oružja nađeno kod vas.
Da smo vam mi željeli zlo mi bismo pustili da uradite što su vaši SDA talibani uradili u Bosni, da se naoružane, organizuje te, zapucate i započnete rat pa da nam to bude povod da vas počistimo i riješimo
sandžačko pitanje.
Ali srpski narod nije takav narod. Da li ćete to umejet da cijenite što smo vas spasli i od vašijeh ludih glava, viđećemo…
Da smo imali oruzje bilo bi dosta srba na vrba. Vi ste u bosni samo mogli protiv neoruzanih, zena i dece sta da uradite. Srpski narod je slab i necastan
Vidiš kako bezveze pričaš i sam sebi uskačeš u usta. Pa da je tako vi ste evo kod nas bili nenaoružani pa vam se ništa nije desilo…
Ništa nam se vala nije desilo, osim preko 100 000 ubijenih civila. Najveći broj civlnih žrtava su imali Bošnjaci preko 80%, dok su Srbi imali civilnih žrtava 20%, procenti govore sve.
Ovdje je riječ bila o Raško-polimskom kraju. Oduzeto je oružje koje su delili SDA ološi i nije pala ni jedna mrtva glava ni na jednoj strani. Da je sreće da smo vas mogli tako i u Bosni obuzdati 200 000 ljudi bi bilo živo.
(To je zato što vi sve žrtve popisujete kao civilne, a dobro je znati da je vama 40% svih žrtava došlo iz obračuna sa hrvatima i autonomašima.)
Oduzimali ste oružje koje su vaši oficiri prodavali naivnim Bošnjacima, zato ste i znali ko i gdje ga ima, mada je nagrabusio po neko i ko ga nije imao. Žrtava sa Hrvatima i “autonomašima” je bilo od 5 do 10%, jer se sa Hrvatima dosta kanije razvio sukob.
Ugljanine,Ugljanine,prodajes nam oruzje pa cinkaris pa bjezis za Tursku pa ovdje lazes na portalu
Ma, mi smo i zaslužili sve što nam se desio, i što će se desiti, kad je većina takva kao ti, pa više volite da vam vladaju četnici nego Bošnjaci, a ti odlično znaš da je istina sve što sam rekao, ko nam je oružje prodavao i sl. a dok ti je bilo “tijesno” dupetu, trčao si za Suljom, a sad kad nema opasnosti po tvoje dupe, sad Sulja ljagaš, i svi vi koji ste za njim trčali godinama sad jedete trice, mnoge od vas poznajem, za razliku od vas, ja za njim nikada nisam jurio niti sam bio u toj stranci.
Lazes ko pasce nevjernice.
Tvoj rečnik sve kazuje, tipičan Vučićev glasač, nepismen, neuk, seljačina u opancima.
E jesi lik, ponižavaš svoj narod kao da su ti ljudi maloumni pa kupuju od oficira da bi pucali na te oficire.Neozbiljno je to drugar. Imam na You Tube intervju Atufa Dudakovića gde on kaže da su žrtve hvo+autonomaši 70 % ARBiH.
Baš lijepo şto si slušao Dudakovića, i ja sam slušao Arkana kad kaže da su Bošnjaci u najžešćim ratnim dejstvima kupovali oružje od srpskih oficira, i to nije nikakva tajna, ratno profiterstvo uvijek u ratu funkcioniše. Nisi izgleda shvatio poentu moje priče, prodali ste oružje Sandžaklijama, pokupili pare, a nakon toga pokupili i oružje, šta ti nije jasno?
Dudaković je sve vrijeme početka rata u HR bio u JNA, čak i za vrijeme borbi za Vukovar. Oružjem i svačim jesu trgovali jer su to do juče bile kolege čak i drugari a kriminalci su u ratu postali bolji prijatelji nego u miru. Ali to je u Bosni gde je rat i nenormalno stanje.Ovdje kod nas je oružje proturala SDA. Opasnosti od napada Srba naravno nije bilo jer se to nije desilo ni dan danas. Živimo potpuno normalno…
Samo objasni kako je toliko oružje SDA prorurala, kako ti kažeš, i odakle, ako ne od vas Srba, za nas se zna da ga nismo imali ni ovdje ni u BIH, a uz to je Bošnjacima uveden i embargo na oružje. Jedina solucija je bila oeužje kupovati od Srba, kao i u BIH.
Ako me to pitaš ozbiljno onda si stvarno neupućen. Jesi gledao snimke sa Martinom Špegeljom? A SDA je oružje nabavljala preko hrvatskih luka sve u kontaktu sa njemačkim i američkim tajnim službama.
Kakve veze ima Martin Špegelj sa nama u Sandžaku? Ne misliš valjda da je Suljo iz Hrvatske prevozio oružje, ja znam da je to bilo nemoguće, a ti ako znaš da je bilo moguće, objasni kako, kuda, itd.
Eh kako, pa pre Hrvata je oružje stizalo prvo u Bosnu pa iz Bosne kod nas. Bi mislili oni vam to daju zbog vas a oni su vam to gurali zbog njih. Na kraju su dobili čistu Hrvatsku plus svoj dio Bosne. Ipak su oni katolici…
Ne mogu da vjerujem šta ti pišeš bez imalo srama, pored toliko zločina koje ste napravili, ti govoriš da ste nas spasili. Vi niste smjeli udariti na Sandžak, poučeni iskustvom od 41
kada ste nekoliko puta pokušali od Pazara napraviri Srebrenicu, koja je i tada stradala kao i 95-e. Džaba je vama oružje, vi nemate m..a, samo smijeta na nenaoružane civile, a ako se čuje bar jedan pucanj, bježite ko mačke s jeb..a.
U Bosni su Srbi koje smo pomagali ratovali sa 2 miliona vas + hrvati + Nato koji vam je davao logistiku a posle i podršku bombardovanjem.
A u sandžaku 200 000 vas na tadašnjih 8 miliona Srba i VJ od 300 000 vojnika smo mogli da pogazio kao buba švabe, samo je trebalo da vas pustimo da se naoružane do kraja i da zapucate. Veruj da za vama niko u svijetu nebi zažalio. Nema vas u Banja Luci, Trebinju Bijeljino Višegrada… Tj. zamenili bi stanovništvo za jeoš jedan od tih gradova. To je sve hipotetički al vrlo realno jer je već svuda navedeno sprovedeno.
Tako da spasili smo vas kao iskreni drugari što smo bili od 1945.
Nikad s nama niste mogli da ratujete, samo ste mogli da ubijate civile gdje nije bilo naoružanih Bošnjaka i bošnjačke vojske, gdje god smo zapucali bježali ste ko mačke s jeb..a, da vas nije spasila SAD, završili bi ste kao u Hrvatskoj.
17 000 je broj koji je potvrđen od strane svih relevantnih faktora u delu Sandžaka koji se nalazi privremeno u Srbiji, a koliko je onih za koje se uopšte ne zna, a među njima sam i ja, koji nikada u svojim rukama nije imao oružje, osim kada sam služio JNA. Tada je dovoljan razlog bio da si Bošnjak, pa još ako si otmeniji, odmah si bio zaveden u “tefter” DB-a, i neminovno je bilo da budeš hapšen i maltretiran.
Čuj 17 000 pa još relevantnih faktora. To ne može niko da zna jer se takve evidencije jednonacionalne prosto nijesu vodile. A sigurno da je veći broj i sigurno da je neko nevin nagrabusio, jer opasna su vremena bila ali bitno da je nesreća izbegnuta i da ničija krv nije pala a malo je falilo jer se osjećam da su ovdje na Bistrica padale granate iz Bosne .
Uostalom, Srba devesnih, sluga zapada ili izmanipulisanih budala je mnogo više osjetio čvrstu ali pravednu ruku Slobine milicije. 10 puta više batina su takvi popili po BG, KV, Ni i dr nego vi ovdje.
Dok su Sandžaklije u Bosni prve potpaljivale rat, a poslovično glupi Bosanci se nasankali – za to vrijeme se u Sandžaku živjelo u miru, pravio se biznis a NP table su jedni imale prolaz u cijeloj ex YU. Pazar ska pijaca je bila mali Istanbul, redovi autobusa, pare pljuštale na sve strane. Taj rahat više nikada nećete imati.
Posle su glupe Bosance i Hrvati iskoristili i gurnuli u rat da smanje pritisak na HR a za uzvrat umesto hvala vam z
To su činjenice a zaključak izvuci sam. akrkali nož u leđa.
Ako i ti sam vjeruješ u to što si naškrabao, bog da me ubije, ti samo pišeš svoje četničke zamisli a zna se ko je započeo rat, najpre u Sloveniji, pa kad su vas Slovenci poprašili vi prelazite u Hrvatsku gdje ste digli sve srpsko kuso i repato, naoružali ih i ko bajagi pravili nekakve SAO, MAO, a na kraju JAOOO… oblasti, pa kad su vas i odatle isprašili vi opet glupe nivokomponovane Srbe (nekad Bošnjaci pravoslavci, a danas srbi svetosavci, hahahaha) u Bosni naoružavate i bivšu JNA dižete i zaposedate sve strateške tačke, i tako još u miru “osvajate” pola Bosne, ali hrabri branioci i Armija BIH junački oslobađa deo po deo, i kada je pobjeda bila već gotova stvar, Ameri naređuju Aliji da zaustavi ofanzivu, u protivnom će biti izloženi bimbardovanju. Tako je tzv. rs spašena od strane Amera, a ne zato što ste vi nekakvi ratnici, vi ste samo zločinci i silovatelji, što sa hrabrošću nema nikakve veze. Dalje ide Kosovo, ista priča, etničko čišćenje, silovanja, zločini, kao i u prethodnim četničkim “pohodima”, a kraj znaš i sam kakav je, četnici poniženi, protjerani, isto kao i 45_e.E sad, pametnom dosta, a ti laži do mile volje, to vas je naučio “otac nacije”.
E moj čobane, brukaš se a te su bar stvari opšte poznate. Srbi su srušili Tursko carstvo, tukli ih iz bitke u bitku i na kraju krunisali kumanovskom i bitoljskom pobedom. A za ponos smo ih potukli i zauzeli Jedrene koje je rezervna prestonica turskih sultana. Koje to uspeo osim srpsko svijetlo oružje?
Ko je srušio Austrougarskoj carstvo, srpska vojska je izbila tad do pola Austrije, pišljiva Slovenci nikada nebi postojali i ove granice je njima na Alpima crtala kragujevačko divizija. To su uvjek bili konjušari, a što su nam posle zaboli nož u leđa to je drugi, gajili zmiju u nedrima i niko nam nije kriv.
I ti nama pričaš o ratovanju, smiješno i ispod časti da ti odgovaram, ali ajde, gubim malo vrijeme ovde…
Vi ste nepopravljivi, hahahaha, vi sruşili tursko carstvo, ako je to moglo dajući Turcima ćerke, snahe, žene, sestre, itd. na uslugu, slažem se, a na bojnom polju? Ma smiješan si. Pa još i Austrougarsko srušili? Hajde prosveti se malo, čitaj kako je kapetan Husein Gradaščević ratovao protiv Turaka, a oni koji sebe danas nazivaju Srbima, su bili turski vazali i pomagali im u osvajanju Balkana, nikakve ozbiljnije bitke nije bilo između vas i Turaka, sve što je bilo, bilo je to da su pojedini odmetnici (hajduci) presretali karavane, otimali novac i robu, i ubijali te Turke, to je sve. Nađi negde šta kaže Novak Kilibarda, pa će ti biti sve jasnije, nemoj slušati laži Jovana Deretića, i sličnih, poslušaj šta kaže Milojko Pantić o “slavnoj srpskoj istoriji”.
Znam da si ljubomoran i razumijem te. Osmanlije, što je kolektivni naziv za celu Malu Azućiju koja je provalila ovde su za 10 godina savladali Bugarsku a Srbiju tj srpske zemlje su osvajali čitavih 170 godina. Od prve bitke na Marici pa do pada poslednjih srpskih zemalja despota Jovana Štiljanovića i cara Jovana Nenada.
Sve vreme turskog ropstva mi smo na svake decenije u proseku podizali bune i ratove. Pokoreni ali nikad porobljeni. Sužnji ali ne robovi. Nažalost neki od nas jesu, teška je to muka i to ste upravo vi i Hrvati što ste prešli na stranu neprijatelja i uzeli njegovu vjeru ime i običaje. Ćerke ste davali bi za ljude i svoje vjere. Nama jesu otimali ali ni po tu cijenu se svoje vjere nismo odricali. Jedan istiniti Bog to vidi i vrednuje.
Što se Husein bega tiče, tog jednog on nije poput vas savremenih bošnjaka potpuno potonuo u tuđinstvo zato se i pobunio protom imperije, što bi koji ljubite zadnjicu Šmitu nikad niste kadri.
Gradaščević je zato krenu na Kosovo da u biti kod Štimlja koje je bukvalno kuća Nemanjića osvijeti svoje Carstvo, svojih pradjedova.
Nažalost i njih i hiljade njegovih vitezova pokazale su surovo poturice za račun okupatora.
Mnogo si dokon i dosadan, pišeš svoje želje, i prenosiš laži srpskih kvaziistoričara.
Može mi se, možda bi i ti bio da imaš istorije…
Ako neko nema istoriju, to si ti koji si došao sa Karpata, i koga su proterali Rusi kao neradan i glup narod, a da si išta učio ti bi naučio da moj narod egzistira na ovim prostorima stotinama godina, a bosanska država postoji višee od 1 000 godina, dok Srbija postoji od berlinskog kongresa, sve prije toga, niti su to bili Srbi, a niti je to bila Srbija, bila su neka plemena koja su se nazivala po plemenskim vođama, kao plemena po džunglama južne Amerike ili Afrike.
E moj – u tuđinu zarobljeni Srbine, pa Vršac je grad u podnožju Karpata, nemoj se brukati. Naša je kultura velika i u srednjem vijeku i u starom vijeku i u ovom novom. Kontinuitet je očigledan. Vi ste 1992 rođeni a malo ranije formirani ali protiv svoje volje(da ne kažem i protiv prirodno jer čudno je da se Srbin zove kao neki arapi a govori srpski i od srpskog je koljena) . U turskoj ste vještački stvoreni i bili ste ponosno – Turci, svaki spomenik koji je od tad ostao svaka džamija su turski i osmanski a vaše nije ništa, jer vi niste bili ništa. Kad je turska istjerana odavde vi ste ostali kao brodolom nci i morali ste da postanete nešto. Stalno ste mijenjali pa ste od skoro, verovatno isto privremeno, postali bošnjaci, doduše samo još da na bilbordima malo utvrdite.
“Istorijo”, znaš li ti šta je to “šetanje srpskih opanaka”, i kada je to “šetanje” bilo moderno? Bilo je to u vrijeme kada su Turci vladali na ovim prostorima. Turčin bi došao kod Srbina u kuću, Srbin bi izašao napolje, obuo bi opanke, i šetao oko kuće, dok mu Turčin “taslači” ženu, snahu, ćerku, itd. Eto kakvu ste vi borbu vodili protiv Turaka. Ako ne vjeruješ u ov što sam napisao, ukucaj i nađi kako to stručno objašnjava Bogoljub Karić.
Ma neka smo al samo da vjeru takvih zlikovaca ne preuzesmo, tj. neki od nas nažalost jesu pa tako nastadoste vi. Turcima je i sveuzor silovao ratne zarobljenice – pa zar su oni mogli ispasti drugačiji?
Kamo sreće da ste primili islam od Turaka, danas bi smo zajedno sa Turskom bili velesila, a ne bijeda da veća ne možemo bit.
U Turskoj su gotovo svi bijeli Turci porijeklom Srbi ali mi od toga ništa nemamo jer i jezik i naša imena su zabranili. Vi i Hrvati ste se odrekli srpskog imena i vjere, cijela lijeva polovica bugarske je čisto srpska, rumuni su se odrekli srpskog jezika i ćirilice a za vrijeme Dušana su nam kao potpuno blizak narod istog korijena isto bili dio carstva. Severna Grčka je bila srpska do pre 70 godina, a Peloponez ili na srpskom Moreja, zatim Tesalija i Epir su bili srpski do pre 120 godina. Šiptari su 70% srpskog porijekla. Dakle svi smo narod istog porijekla potomci Ilira, Dardanaca, Tribala, Aleksandra Makedonsko
Da smo ostali pod jednom krunom i identitetom danas bi sigurno bili velesila, ali prava poput Rusije ili Amerike, ne konstrukt kao Jugoslavija.
Đubrad su to četnička,Allah ih uništio i sve one koji ih podržavaju na bilo koji način.
Cetnici ne postoje.Samo partizani.
Ili obrnuto.
Prijetelju samo se dobro raspitas jel ziv taj policajac gde zivi i lepo ga pratis i vratis mu sve.Bez obzira koliko ima godina nista drugo ne preostaje.Nemas kome da se zalis dzaba ti.
Trebaju muda za to, a ,,prijatelj’ očigledno nema ni m od muda, jer da ima nebi ovuda jadikovao.
Za sve to batinanje 90-tih je isključivo pustećija (sulejman ugljanin ) jedini krivac.jer je uzeo pare i predao spisak sa svim koji su dali pare za ,,oružje”.
S tim parama je kupio fotelju u skupštini države, a s viškom para školovao svoju djecu po Beču i drugim zapadnim metropolama.
I ti to onako odokativno tvrdiš bez imalo straha da će te Allah kazniti za proizvoljno ljaganje i laganje o nekome, bez obzira ko to bio. Strašno kako čovjek može da izgubi dušu ni za šta.
E hadalju inferiorni,lično sam bio ’91 u okolini Würzburga,gde je pustećija (suljo) uz pomoć Fadila jugo-turčina koji je tamo živeo,za samo sat vremena prikupio 53.000,- DM od turaka,šiptara i ponekih ( tada) još bosanaca, Kao fol da kupi oružje iz španije da se sandžak brani…Ako lažem,kako ti tvrdiš neka me svevišnji kazni.Ali šta je s tobom? Bujrum ali ,,odekvatno” !
I vrteo se suljo kao kurva po picinom parku više od mjesec dana po njemačkoj,luksemburgu,austriji itd.Vratio se s milionima DM u sandzak i pokrenuo torturu,ali ne na svoj narod ( jer on sebe vidi šiptarom) već na bošnjake,koji po šiptarskom mentosu kriju sedam škija (srba) u stomaku.
Što ne kažeš za bivšeg muftiju da se vrteo ko kurva po Evropi, kad je prosio i tražio pare od bauštelaca, i govorio da 500 eura moga da daju samo studenti, a ostali treba mnogo više, i to ne znam samo ja, to su gledali svi na medijima. To ti ne smeta, al drugi ti smetaju, “hadalju” jedan hadaljasti, a da nisi hadalj, ne bi bio bauštelac.
Tako je i naš voljeni Sukica prodavao za vreme rata oružje našim ljudima pa posle druko kod koga, bas ovako ko ne prozna i ne preda pusku krckanje kostiju.
Nisi ni svestan koliko si jadan, to samo Bošnjak može ljagati svoga brata, pogledaj Srbe, šta su sve radili i kakve su strahote počinili, a i dalje svi do jednog tvrde da nisu, nego su kažu on stradali, i niko nikoga ne ljaga zbog tih zločina, nego se time hvale i ponose, a ne daj bože da ti znaš da je neki Bošnjak počinio neki zločin, ne bi niko trebao da istražuje, sve bi ti pevao kod murije.
Neznam zasto se zalis preko novina.Lepo nadjes coveka i popricas sa njim i gotovo.Posao zavrsen.
Tako je. Al’ ne, da mu je to uradio brat Bošnjak, pokušao bi da mu vrati, a ovako trpi, i ne trpi samo on, nego mnogi koji su prośli torturu.
Ti pod hitno da ides da se lijecis
Kad se ti budeš izliječio, uvidećeš da meni liječenje nije potrebno.