Zukorlić u Skupštini o ubistvu Hamidovića i hajci protiv učiteljice Melajac – Prekinuti selektivan odnos prema Sandžaku
Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić kazao je danas u Skupštini Srbije da se ubistvo novinara i humaniste Edina Hamidovića u Sjenici ne može tretirati kao obično ubistvo zbog brutalnog načina na koje izvedeno, zbog pozadine ubistva i zbog neadekvatne reakcije nadležnih organa i drugih faktora javnosti.
– Mi u Sandžaku znamo, bili smo očevici da zbog nekog poreskog propusta, nekog drugog prekršaja ili sumnje za krivično djelo specijalci upadaju ljudima u spavaće sobe u četiri ujutru da bi eventualno našli dokaze za određeno krivično djelo, a sada za ovakvo krivično djelo, zločin sa ovoliko brutalnosti nismo vidjeli da se podigao niti jedan helikopter, da se organizirala niti jedna potjera, čak tek sedmog ili osmog dana je izvršen pretres kuća i lokala članova pomenute zločinačke, kriminalne bande ubica i silovatelja. Ono što me je jako zaboljelo i što izaziva puno pesimizma jeste rakcija, pogotovo medijske javnosti.
Mi smo imali od strane mnogih medija ćutanje, čak je i moj kolega dok je maloprije postavljao pitanje neki kažu – čekaj, pa kad se to desilo, gdje se i kome to desilo? Očito, većina vas nije ni čulo da se na teritoriji ove zemlje nešto ovako desilo prije mjesec dana i da se uopšte može desiti. Dakle, to je ono što posebno boli i ukazuje da nešto griješimo, da imamo određeni problem, propust, većina medija je ćutala. Jedan medij, tačnije Kurir je na naslovnici pisao o tome, stajući na stranu ubica i ove kriminalne grupe i tražeći krivce u nekome drugome koji, eto, nešto želi, ovim da uradi u Sandžaku protiv ove zemlje, poziva na pobunu itd. Dok su drugi mediji objavljivali naslove tipa – Poslije pucnjave u Sjenici Hamidović je preminuo.
Ne, nije poslije pucnjave. Pucnjava je kada imate određeni obračun između dvije strane, pa onda usljed tog pbračuna neko bude pogođen pa onda podlegne ili premine. Dakle, ovdje se radi o najbrutaslnijem obliku likvidacije i ukoliko većina medija ćuti, ukoliko imamo blijedu reakciju policije i ostalih organa, a mi vam više puta govorimo šta radi tužilac, odnosno pomoćnik tužioca u Sjenici – pronašli su mu u njegovoj fioci dva predmeta koja su vezana za samog ubicu, za izvršioca ubistva. Jedna je krivična prijava o bespravnom nošenju oružja, taj predmet stoji u njegovoj fioci i nije proceusiran.
I da li ćemo kazati – tužilaštvo je odvojen organ, šta da radimo? Ukoliko imamo krivičnu prijavu koju blokira pomoćnik tužioca i ukoliko lice koje je trebalo procesuirati izvrši ubistvo, pa taj pomoćnik tužioca nije neko ko je samo nesavjesno radio svoj posao, već je neko ko postaje saučesnik, jer da je procesuirao dotičnu osobu za bespravno nošenje oružja, pitanje je da li bi ta osoba bila u prilici da izvrši ovakvo krvoločno djelo. Druga krivična prijava koja je stojala u fioci dotičnog pomoćnika tužioca jeste napad na službeno lice.
Dakle, ubica, izvršilac ovog gnusnog ubistva je prethodno toliko bio nasilan da je napao običnog policajca i postoji zvanično krivična prijava protiv njega koja nije procesuirana. Šta još treba da se desi da bismo se uvjerili o sprezi određenih tužilačkih struktura i kriminalne bande već da bi prosto upalili alarm i da bismo zapravo shvatili stepen kriminala koji tu zapravo postoji, kazao je akademik Muamer Zukorlić.
Zukorlić uputio da li ova država hoće da zaista bude država na svim dijelovima teritorije ili ćemo imati selektivan pristup i selektivan odnosno. Kazao da je zločinačka organizacija Latovića nakon likvidacije Hamidovića uputila prijetnje licima koja su nastavila da se suprotstavljaju ovoj kriminalnoj bandi.
– Drugo što smo primijetili jeste da je organizator i vođa ove kriminalne bande koji je već izbjegao u Crnu Goru, ne samo da su se pritajili, poznato je da kada određene grupe izvrše ovakve zločine, da se pritaje, sklone, da vide šta će da bude, ne on je narednih sedmica lajao preko društvenih mreža, on je i dalje prijetio pod svojim imenom i prezimenom, on je više prijetnji izrekao konkretnim licima koja su nastavila da se suprotstavljaju ovoj kriminalnoj bandi. Hajde sad vi meni molim vas nek neko pokuša mi odgovoriti, jer ja eto nisam kadar da to shvatim, nisam kadar da shvatim psihološki profil njegov i njih.
Ne vjerujem u njihovu hrabrost jer kriminalci i ubice tog kova ovoliko prljavi koji u svojim biografijama i dosijeima imaju silovanja, imaju otimanje djevojaka u Sandžaku i Srbiji, odvoženje u Frankfurt, podvođenje, prodavanje po nekoliko godina i na kraju ubijanje da ne bi bili svjedoci. To sve ima u dosijeima ove kriminalne bande. Takvi kriminalci, sam pojam kriminalac je za njih čak neki kompliment jer su oni još gore od toga, ali takvi likovi ne mogu biti hrabri, takav lik može da se junači samo ako ima neku zaleđinu, samo ako ima neku relaciju koje ga štiti.
Dakle, preko dvije sedmice svakoga dana poslije izvršenja ovog gusnog, zločinačkog djela, oni su i dalje prijetili javno sa potpisima svojim društvenim mrežama. Radi se prosto o korelaciji njihovoj sa određenim strukturama u policiji, tužilaštvu i drugim strukturama i političkim strukturama na lokalu gdje oni osjećaju sigurnost.
Zukorlić pozvao državu da prekine sa praksom pravljenja doušnika od kriminalaca kojima zauzvrat tolerišu najgora krivična djela.
– Ako se sjećate prije nekoliko susretao ovdje pitao sam da li će ova će ova država nastaviti sa praksom koji je nažalost uspostavila još u 19. stoljeću da strateška kategorija partnerstva bude se špijunima i doušnicima? Glavni problem je, bar za prostor Sandžaka, da su takozvani kriminalci, narkodileri, razni profili tih sitnih i krupnih kriminalaca ključni doušnici policije i ostalih struktura i da oni mogu da rade šta hoće i da zato budu štićeni. Da li je to strategije ove države?
Ja dobro znam da nijedna države ne može postojati bez špijuna, ali da smo otišli dotle da ljudima opraštamo ili da da tolerišemo ovakve zločine, da mogu ubijati kad god hoće i koga hoće i mirno odšetati iz zemlje i biti bezbjedni zato što su saradnici, doušnici policije i neke druge strukture. To su opasne pojave. To su pojave koje ne samo da ugrožavaju građane, već ugrožavaju državu, ugrožavaju sistem.
To je pogrešan oblik bezbjedonosne strategije, ako je on zvaničan u određenim strukturama ove zemlje prosto ne mogu da vjerujem da je to zvanična strategija, već pretpostavljam da je to neko nasljeđe od prošlosti. Ja sa ovog mjesta kao narodni poslanik pozivam ovu temu otvorimo i da prosto napravimo savez protiv ove pojave jer kriminal ovog formata, ovako prljav kriminal, pogotovo u sprezi sa određenim policijskim, političkim i pravosudnim strukturama, on je gori od kancera, on je gori od gangrene, on je najgora bolest i on jede sve i kad dođe do neke do neke tačke ne može se povratiti.
Prema tome ovo je svojevrstan krik, sjećate se na jednoj od prošlih sjednica pobrojao sam koliko je nerasvijetljenih ubistava u Novom Pazaru i drugim dijelovima Sandžaka. To je previše previše, to zapravo znači da na tom dijelu ove zemlje imamo začepljenja u sistemu bezbjednosti, u sistemu pravosuđa, neću biti maliciozan da govorim da to namjerno, ali nema ni velike razlike u posljedicama između namjere i nehata posebno za žrtvu. Ovu temu ne možemo više ovako odgađati i ne možemo dopuštati da su ovakve teme taoci nekih lokalnih interesa.
Zukorlić se osvrnuo i na hajku protiv učiteljice Adele Melajac, kazavši da intoniranjem himne sandžačkih Bošnjaka nije prekršila nijedan zakon. Smatra je Ugljanin u dosluhu sa tužilacem dao nalog da se Adela privede, kako bi izveo svoj politički performans.
Imamo s jedne strane bukvalna likvidacija na sred šetališta, pred šestoro djece, nevinog čovjeka, čovjeka koji je mislio da živi i da može govoriti slobodno u ovoj zemlji i pisati ono što misli je prošlo neprimjećeno u medijima, a onda jedna svojevrsna insinuacija koja se napravi oko intoniranja himne, postane top tema, pa je li to normalan odnos? To nije normalan odnos, to nije normalno.
A pritom se niko ne pita šta je stvarna istina. Dakle, zvanična izjava direktora škole u kojoj radi učiteljica Adela jeste da je učiteljica Adela pustila intoniranje srpske himne na prvom času, a da je himnu sandžačkih Bošnjaka pustila, odnosno intonirala na drugom času, to je izjavio direktor škole. Dakle, ako je tako, a nemam nijedan razlog da sumnjam da je tako, ne postoji ni jedan element ne krivičnog, nego ni prekršajnog, ni običajnog, ni procesnog bi bilo kog drugog čina.
Dakle, to je jedan momenat faktografije, ja bi prosto sada ispitao tužioca koji je dao nalog da se Adela privodi, zašto je to radio i ono što meni izgleda je to zapravo u dosluhu sa Ugljaninom da naprave performans, da privedu na razgovor učiteljicu Adelu koja apsolutno ništa nije kriva, koja je postupila po svom ubeđenju i nije prekršila zakone ove zemlje. Ali meni to liči na jednu lokalnu pozorišnu predstavu u kojoj treba Sulejmanu Ugljaninu politički performans u kome će se sad on pokazati spasiteljem i on upada, vodi neku svoju televiziju, upada u policiju, oslobađa učiteljicu Adelu, izlazi i postaje neki kvazi heroj koji je spasio učiteljicu.
Pa dosta više sa takvim zamajavanjima i takvim podmetanjima i takvim oživljavanjima političkih fosila i onih koji nemaju šta drugo u politici da ponude osim ovakvih insinuacija i ovakvih predstava gdje ova stav postaje važnija od života ljudi, gdje se ubicama, kriminalcima dozvoljava da funkcionišu, gdje to nije tema, a ovo postaje tema.
On je podsjetio da je Ugljanin 2006. godine bio nosilac kampanje za izglasavanje Ustava.
– Naravno da je tema državnih simbola i himne nešto o čemu sam ja lično i moja politička partija govorili, nešto o čemu treba da razgovaramo, treba da razgovaraju predstavnici države, predstavnici srpskog naroda sa bošnjačkim predstavnicima, a opet kakva hipokrizija od Ugljanina. 2006. godine on je bio nosilac kampanje za izglasavanje tog Ustava sa ovom himnom Bože pravde i tada dok je bio dio establišmenta, dok je imao interese, to mu nije smetalo, punili su one kutije, falsifikovali taj referendum da bi usvojili taj Ustav, e sada kada mu treba druga priča, hajmo druga priča.
Zaista daj da prestanemo više da učestvujem u tom izluđivanju bošnjačkog naroda u Sandžaku i daj da mu damo priliku da može da zapravo posmatra ono što je dobro i ono što je loše i da na osnovu toga što je dobro glasa, bira onoga koga treba, kazao je Zukorlić.
(Sana)
