KAKO BI IZGLEDAO NUKLEARNI UDAR? Sve počinje šifrovanim signalom, a stručnjaci kažu da bi prva “meta”, po ruskoj vojnoj teoriji, mogla da budu ova mjesta

Šta se može desiti ako Rusija stvarno upotrebi nuklearno oružje protiv Ukrajine? Uostalom još od početka rata u Ukrajini, Vladimir Putin, kao i mnogi ruski zvaničnici, političari i propagandisti, redovno prete Zapadu nuklearnim oružjem.

O tome hoće li se on zaista odlučiti na nuklearni udar i kakve će biti posledice toga, nezavisni portal Meduza je razgovarao s Maksimom Starčakom, stručnjakom za rusku nuklearnu politiku.

Starčak misli da postoje razlozi za brigu jer, za početak, ako nuklearna sila želi da pokrene nuklearni napad na nenuklearnu državu, ona to može da učini.

Suočiće se s međunarodnom osudom, ali stvarnih prepreka nema. Istovremeno, nenuklearne zemlje NATO-a, kao Hrvatska, Češka ili Grčka, zaštićene su petim članom povelje saveza, a i neke druge zemlje mogu da računaju samo na pomoć bilateralnim kanalima. Konkretno, postoje bilateralni sporazumi o međusobnoj odbrani između Sjedinjenih Država i Japana i Južne Koreje.

U Sjedinjenim Državama samo predsednik može da naredi lansiranje nuklearnih projektila. Njegovu naredbu mora da potvrdi ministar obrane, zatim se kontaktira načelnik Združenog štaba, koji onda izdaje naredbu Nacionalnom vojnom komandnom centru i sedištu američke strateške komande da lansiraju nuklearne projektile.

I u Rusiji predsednik mora da pošalje šifrovani signal za otključavanje nuklearnog oružja i time da odobri njegovu upotrebu. Ovaj signal se prenosi preko prenosnog upravljačkog sistema “nuklearnog kofera”, a iste uređaje imaju ministar odbrane i načelnik Glavnog štaba. Stvarna mogućnost nuklearnog udara je izvodljiva ako dopuštenje dolazi od sva tri uređaja.

Zatim signal ide posebnoj službi Glavnog štaba, koja zauzvrat prenosi naredbu određenom zapovedništvu na čijem se mestu nalaze nuklearne snage. Nakon toga komanda putuje od zapovedništva do određenog zvaničnika odgovornog za samo lansiranje. Osim toga, predsednika Putina uvek prati skup zvaničnika Glavnog štaba odgovornih za “nuklearni kofer”.

Što se tiče nestrateškog (taktičkog) nuklearnog oružja, tu je lanac još duži, a takvo bi bilo upotrebljeno u Ukrajini. U trupama koje čuvaju nuklearne arsenale nema taktičkih bojevih glava, već bi se one morale uzeti iz centralnog skladišta, transportovati i pripremiti, utovariti i uputiti u smeru ratišta. To je dugačak lanac i u svakoj fazi može doći do otkazivanja komande, a osim toga, sve se prati. Američki i NATO obaveštajci će to brzo otkriti.

SAD već nekoliko godina šalje signale da bi želele da nastave pregovore o strateškom naoružanju, međutim, niti Vašington niti Moskva ne žele da popuste. SAD bi u pregovore želele da uključe ceo arsenal nuklearnog oružja, ali Rusija nije spremna da razgovara o svom taktičkom arsenalu, sve dok Sjedinjene Države ne uklone svoje nuklearno oružje iz Evrope. Ali, američko nuklearno oružje u Evropi daje NATO-u nuklearni status, a napustiti ga, posebno u kontekstu agresivne vanjske politike Moskve, nije izgledno.

Dakle, kako bi izgledao nuklearni napad Rusije?

U ruskoj vojnoj teoriji, prvi korak u nuklearnoj eskalaciji je demonstracija pojedinačnog udara negde u pustinjskom području ili, teoretski, iznad Arktika jer su to nenastanjena područja pa ne bi bilo velikih rizika za građane bilo koje države.

Nuklearna eksplozija imala bi psihološki učinak bez obzira na mesto upotrebei bez izlaganja stanovništva zračenju, i predstavljala bi upozorenje. Ali šta je sledeće, ako se Ukrajina i NATO ne bi uplašili?

Sledeći korak bi bila demonstracija-zastrašivanje, kada bi se izvršio nuklearni udar na neki vojni objekt u Ukrajini. Još uvek se ne zna kakav bi to objekt trebalo da bude, ali u teoriji nuklearno oružje se koristi protiv utvrđenih područja i infrastrukturnih objekata ili značajnih neprijateljskih snaga. U Ukrajini je još potrebno tražiti takva postrojenja kako bi korisnost korišćenja taktičke nuklearne bojeve glave bila visoka. Tu je problem. Iako takav udarac može potpuno da uništi grad, to neće dovesti do kolapsa ukrajinske vojske jer upotreba taktičkog nuklearnog oružja ne znači apsolutnu pobedu. Takođe, to će stvoriti radijacijski kontaminirana područja, koja ni Rusija neće moći da koristi za svoje potrebe. Zato upotreba nuklearnog oružja na teritoriju Ukrajine verovatno neće imati vojnu vrednost.

Taktičko nuklearno oružje neće pomoći Moskvi u odbrani okupiranih područja. To nema odvraćajući učinak za Ukrajinu. Beskorisno ga je koristiti u osiromašenom okruženju sadašnjeg rata. Verovatnije je da će psihološki učinak imati na zemlje NATO-a nego na Ukrajinu. Zato je mogućnost njegove upotrebe, iako postoji, još uvek mala.

Putinova nuklearna retorika dugo je šokirala i zapadne i istočne države, ali tu ništa ne može da se učini jer on tako verovatno nastupa iz očaja što se odnosi Rusije sa Zapadom ne razvijaju onako kako ona želi. Međutim, SAD i NATO ne žele direktan vojni sukob s Rusijom i nadaju se da nuklearno oružje neće biti korišćeno, ali u slučaju napada, doći će do vojne reakcije, upozorio je Maksim Starčak.

Naime, javnost zapadnih zemalja očekuje da upotreba nuklearnog oružja ne može proći nekažnjeno i biti će zahteva da se Rusija kazni. I u SAD-u je tokom Trumpove ere, američka nuklearna strategija dopuštala ograničeni nuklearni napad kako bi se okončao sukob ili obnovila strateška stabilnost, ali teško da bi do toga došlo prema drugoj nuklearnoj sili. Jednostavno, niko ne želi nuklearni rat, i zato će pravi vojni odgovor biti oprezan i ograničen, samo što je i u ovom scenariju nemoguće predvideti kako će se događaji razvijati.