Halilagić: Pribojski Bošnjaci su u najtežem položaju

Džemail Halilagić, novinar, publicista, aktivista i predsjednik Odbora za zaštitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost Priboj, autor je knjige Sandžak bez Bošnjaka – velikosrpski zločinački plan. U njoj je dokumentovao stradanja Bošnjaka u Priboju, Prijepolju i Pljevljima koja su se dogodila dok je trajao rat u Bosni i Hercegovini.

Halilagićeva knjiga je izazvala pozitivne reakcije u javnosti jer je od zaborava sačuvala stradanja Bošnjaka Sandžaka. Knjiga je osnova i motivacija drugim istraživačima da se bave ovim pitanjem kroz historiju, jer su stradanja u Drugom svjetskom ratu ostala neistražena.

Početkom godine u Priboju je zabilježeno više nacionalističkih provokacija protiv Bošnjaka, a na zgradi u kojoj živi Halilagić osvanuo je grafit na kome piše “Ratko Mladić srpski heroj“.

“Uobičajeni ambijent u Priboju. Ovaj grafit je prije par dana osvanuo na zgradi u kojoj živim. Jasna je poruka!”, napisao je Halilagić na svom Facebook profilu.

Sa Halilagićem razgovaramo o historiji stradanja Bošnjaka Sandžaka, posjeti Aleksandra Vučića i odnosu Islamske zajednice u Srbiji prema vlasti.

• Kakva je historijska pozadina stradanja Bošnjaka tokom ‘90-tih u Sandžaku, odnosno aktuelnih napada u Priboju?

– Svi Bošnjaci bi morali da znaju da je Priboj pored Pljevalja živo vezivno tkivo između Sandžaka i Bosne. Priboj je za Bošnjake ono što je Bosfor za Turke. Progonom Bošnjaka iz Priboja, ostvaruje se plan srpskih geopolitičara i geostratega za preuzimanje tog živog tkiva između Sandžaka i Bosne. Zato su izmislili tzv. Zelenu transverzalu koja spaja Istanbul sa Sarajevom preko Sandžaka, a na tom putu se našla i Srebrenica.

Ne zaboravimo da je četnički vojvoda Vojislav Šešelj objelodanio srpski plan o čišćenju od nesrba u graničnom pojasu u dubini od 30 kilometara. Taj plan se i dalje implementira. Srpski političari i geostratezi su već izračunali da u Priboju i Pljevljima Bošnjaci žive na 3,4 posto teritorije. Moramo se prisjetiti da su na početku 20. vijeka u Priboju Bošnjaci čini apsulutnu većinu, a na popisu stanovništva 2011. godine ih je bilo samo 14 posto.

To govori o kontinuitetu progona Bošnjaka. Samo tokom Drugog svjetskog rata u Priboju je ubijen ili zaklan 3.741 Bošnjak, čije kosti i danas počivaju u 88 masovnih grobnica. To je bilo više od polovine tadašnjeg bošnjačkog stanovništva od čega su više od polovine bila djeca. Ove zločine je istražio historičar Antun Miletić. Grobnice ni do danas nisu otkrivene, niti je ubijenima klanjana dženaza, jer se to niko ne usuđuje u ovakvim okolnostima da uradi.

Progon Bošnjaka iz Priboja i Pljevalja se nastavlja 1992. godine. Na ovom prostoru je ubijeno ukupno 49 Bošnjaka, a više od polovine stanovništva je protjerano. U pljevaljskoj opštini je 39 naselja ostalo prazno, a u pribojskoj dvadesetak naselja je bukvalno očišćeno od Bošnjaka. U pribojskoj opštini je 60 kuća spaljeno, a još 120 je opljačkano i devastirano. Bilo je čak i silovanih starica, a svi nabrojani zločini nisu sudski procesuirani.

• Prema Vašim istraživanjima status Bošnjaka u Sandžaku je najteži u Priboju. Zbog čega takav pritisak na ovaj grad?

– Najteže stanje Bošnjaka jeste u Priboju, jer su Bošnjaci u ovoj opštini najugroženija kategorija građana u Evropi. Jedino ovdje i u Pljevljima imamo izbjeglice u okviru sopstvene lokalne zajednice koje nemaju nikakav status. Žrtve zločina u selu Kukurovići, Sjeverina i Štrpca nemaju status civilnih žrtava rata.

Država Srbija to obrazlaže činjenicom da Srbija nije bila u ratu, da su se zločini dogodili na teritoriji Bosne i počinile su ih paravojne formacije što je samo djelomično tačno. Selo Kukurovići je na teritoriji Srbije, a zna se da je granatirano od strane Užičkog korpusa Vojske Jugoslavije. Sjeverin je teritorija Srbije gdje je ubijen Ramo Berbo, Hasan Mujović i Sabahudin Ćatović, a za ovaj zločin nikada nije sprovođena istraga.

Iz navedenog jasno možemo zaključiti opće prihvaćeni stav da Bošnjaku možeš učiniti bilo kakvo zlo, a da ćeš proći nekažnjen. Prošlo je 29 godina, a zločini nad Bošnjacima niti teška kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda se ne procesuiraju. Jedina nada je ako to od Srbije bude tražila međunarodna zajednica.

Posljednji događaji, pjevanje četničkih pjesama, grafiti i prijetnja Bošnjacima, jesu uzdrmali javnost ali to nije refleksija nekog posebnog plana već generalno kontinuitet odnosa prema Bošnjacima. Poslije Dejtonskog sporazuma prestalo je fizičko istrebljenje Bošnjaka u Bosni i Sandžaku, ali je taktika promjenjena a cilj ostao isti.

Psihostruktura četničkih faktora u vlasti prema planu treba iskazivati stalnu mržnju prema Bošnjacima i podsticati ih na iseljavanje. Zbog toga se održavaju tenzije kroz provokacije. Otuda i grafiti koji upućuju Bošnjacima zastrašujuće poruke, a koje niko ne uklanja već 15 godina. Bošnjaci ne smiju, a vlasti preko grafita upućuju jasnu poruku da Priboj nije njihovo mjesto za život.

• Kakva su Vaša očekivanja od države Srbije po pitanju istrage napada na Bošnjake Priboja?

– Posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića ništa neće promijeniti, osim što će naivni Bošnjaci vjerovati i u aprilu dati Vučiću glasove. Policajci koji su pjevali četničke pjesme i prijetili Bošnjacima će biti premješteni do izbora na proljeće, a zatim vraćeni u matičnu službu.

Tako je i bilo sa dvojicom policajaca, koji su kratko bili suspendovani zbog toga što su mene pretukli, a zatim su vraćeni na posao. Vučić je došao u Priboj da zaradi političke poene, a ne da smiri tenzije jer za dizanje tenzija trebaju dvije strane, a ovo je bila samo jedna.

Policija je pod njegovom ingerencijom te je praktično napravljena situacija kao da je Vučić došao da smiri navodne tenzije. Njegovim postupkom se stiče utisak da su se Bošnjaci i Srbi potukli u Priboju.

• Tokom posjete predsjednika Srbije Priboju u javnosti je bilo mnogo negativnih reakcija na stavove i nastup muftije Dudića. Kako komentarištete ponašanje predstavnika Islamske zajednice u Srbiji tokom ove posjete?

– Za ponašanje muftije Dudića mogu reći: da nije smiješno bilo bi žalosno. Njegova misija je bila u službi kultivisanja Vučića. Sa druge strane smatram da su pribojski imami bili na visini zadatka i svojim izjavama su predstavili pravo stanje u ovom gradu. Što se tiče Dudića, možemo vjerovati onoliko koliko je učinio.

Već 31 godinu mi tražimo lokaciju za izgradnju džamije i ne možemo da je dobijemo, a koncept kojim rukovodi ovaj muftija sandžački, ne može to da obezbjedi. Podsjećam da je rahmetli bivši muftija Muamer Zukorlić rekao prije četiri godine da se neće smiriti dok se ne sagradi džamija u Novom Priboju.

Podsjećanja radi, posljedna džamija u gradu je sagrađena 1758. godine, dakle prije 264 godina. Zemlja na kojoj je izgrađen novi dio grada je zemlja bosnjačkih starosjedilaca i za svu infrastrukturu je bilo mjesta samo ne za džamiju. Lokaciju za novu džamiju očekujemo od srpskih vlasti na osnovu zakona o vjerskim pravima, a ne od Dudića.