Novi Pazar je grad sa dušom – „Od kantariona do vunenih čarapa – Topla priča sa novopazarskih gradskih ulica“
Na ulicama Novog Pazara život se mjeri razgovorom, čajem i pletenim čarapama. Barem tako kažu penzioneri koji svoje dane provode prodajući domaće proizvode i uživajući u razgovorima sa prolaznicima.
- „Mi smo ovdje već 20 godina, navikli smo na ovo“, kaže jedna od prodavačica dok slaže svoje čajeve. Među njima ima svega: šumske metvice, kantariona, spuriša, zove, lipe… „Sve sami beremo, i sami pijemo, ne dajemo ljudima nešto što sami ne bismo popili“, ponosno ističe.
Pored čajeva, penzioneri prodaju vunene čarape, pažljivo izrađene i bogate neobičnim mustrama. Cijena je, kažu, prihvatljiva – jedan par košta 400 do 500 dinara.
- „Ovo što imamo ne smijemo ostavljati, kradu se čarape, moramo biti pažljivi“, dodaju uz smijeh.
Prodavci nisu ovdje samo zbog zarade, već prije svega zbog druženja i osjećaja zajedništva koji ih svakodnevno izvlači iz kuće. „Bolje je ovdje nego kod kuće, tamo je dosadno. Samoća je najgora bolest, a ovdje produžavamo život uz druženje“, priča sagovornica koja je nekada radila u bolnici čak 35 godina. Danas, sa svojih 75 godina, još uvijek je vitalna i puna duha.
Najvažniji ritual je jutarnja kafa sa koleginicama i prolaznicima.
- „Mi smo kao jedna velika porodica. Sa svih strana nas ima, od Karahodžića, Osoja, preko Šestova do Rogozne. Niko se ni od koga ne odvaja“, govore, ističući važnost zajedništva.
Iako grad raste i mijenja se, nostalgija za nekadašnjim sokacima Novog Pazara ostaje snažna među starijim generacijama.
- „Danas nema onog života kao nekada. Ranije nije bilo automobila, čuo bi kamion kad dolazi sa Dohovića, a sada ulica prepuna vozila, nema mjesta za djecu, nema mjesta za starije da sjednu i popričaju“, sjetno zaključuju.
Na kraju razgovora, nude nas jabukama, čajem i osmijehom. Odlazimo uz osjećaj topline i gostoprimstva koji se, čini se, nije promijenio uprkos svemu što je vrijeme donijelo.
Video prilog pogeldajte ispod teksta:
