Ako prevedemo turske riječi iz našeg jezika: Novi Pazar i Nova Varoš dobiti će skroz drugo značenje
Da li ste se nekad zapitali kako bi zvučao srpski jezik bez turcizama? Kako bi se zvala Andrićeva knjiga “Na Drini ćuprija”, da li bi se Karađorđevići i dalje tako prezivali, čime bismo se pokrivali zimi, ako ne jorganom? Sigurno bi bio lišen čari iz istočnjačke kulture. Sa druge strane, neke reči koje smo pozajmili i trajno usvojili od Turaka u našem jeziku nemaju srpske zamesnke izraze.
Iako se u prošlosti upotrebljavao daleko veći broj turcizama, više od osam hiljada, oni su se zadržali i danas u mnogim oblastima života, a imena mnogih gradova, osim Kuršumlije, zvučala bi čudno da se prevedu na srpski jezik, pa se, logično, postavlja pitanje kako bismo zvali Kalemegdan, ćevap, sarmu, jastuk, i druge nazive mesta i jela, čak i davno odmomaćene izraze.
Zamislite samo da se Čačak zove blato ili mulj, ili da se Novi Pazar zove trg ili pijaca. Osim toga turski nazivi neobično dobro pristaju pojedinim lokalitetima ili gradskim četvrtima – Topčider (tobdžijska dolina), Dorćol (raskršće), Bulbulder (slavujeva urvina), Karaburma (crni greben), Tašmajdan, Čukur-česma i kada bi do promene došlo, ne bi više sve to imalo svoju draž.
“Turcizmi našem jeziku daju draž”
“Mnoga naša književna dela obiluju turcizmima. Zašto? Zato što to više nisu turcizmi, to su nekad bile posuđenice, koje su danas postale deo srpskog jezika. Oni našem jeziku daju draž, specifičnu toplinu, i leksičku raznovrsnost, ničim ne narušavajući njegovu normu. Bez turcizama, srpski jezik bi bio lišen sebi svojstvenih istočnjačkih čari”, objasnio je Miloš Kovačević, profesor književnosti, a prenela “Jugmedia”.