Otac izbacio sinove i ženu iz kuće – 30 godina kasnije sin je ugledao konobaricu koja mu je izgledala poznato
Otac je izbacio ženu i sinove iz kuće na ulicu. Zamijenio je bravu i nije im dopustio da uđu unutra. Međutim, ono što se dogodilo godinama kasnije je uistinu predivno.
Podizanje djece kao samohrani roditelj može izgledati kao nemogući izazov većinu dana – iz škole na sport, večera i vrijeme za maženje, jednostavno je previše toga potrebno učiniti u 24 sata.
Zato kada je samohrani tata, Sean Whalen, sreo posebnu mladu ženu koja ga je podsjetila na njegovu samohranu vrijednu majku, odlučio je učiniti nešto drugačije.
Sean se prisjetio posljednjeg trenutka u svom domu kada je bio dijete – nakon još jednog izljeva bijesa njegovog oca.
Sean, njegov mlađi brat i majka su pobjegli koliko ih noge nose. Kada se ovaj trio vratio kasnije kako bi uzeli svoje stvari, otkrili su da je njihov otac promijenio brave i da su ostali samo s ruksakom osobnih stvari.
Tada se njegova hrabra majka odlučila okrenuti i nikada nije pogledala iza sebe! Sean, sada i sam otac, je podijelio kako je njegova obitelj uspjela preživjeti taj težak period na svojoj Facebook stranici, i kako je imao priliku pomoći drugom samohranom roditelju jedne sudbonosne noći.
Majka, brat i ja smo otišli jer je tata poludio
“Dan kada su se moji roditelji razveli je zauvijek ostao urezan u mom umu. Tata i ja smo se posvađali. Majka, mlađi brat i ja smo otišli jer je tata poludio. Odsjeli smo u hotelu te noći. Kada smo se vratili sljedećeg dana, tata je zamijenio brave. Gledao sam kako ga je majka molila da nas pusti unutra da uzmemo odjeću, itd … Nije htio. Trebali smo se vratiti kasnije tog dana s policijskom pratnjom.
Nikada neću zaboraviti policajca dok mi je predavao crnu vreću za smeće govoreći kako imam 10 minuta da uzmem potrebne stvari.
Uzeo sam odjeće koliko je moglo stati u vreću, i to je bio posljednji put da sam ušao u kuću u kojoj sam odrastao. Nisam uzeo bejzbol trofeje. Nijednu od svojih 10,000 bejzbol kartica. Ništa od mojih stvari. Ostavio sam i svoju kornjaču ljubimca. Majka, brat i ja smo se preselili u mali stan i nismo imali ništa.
Ljudi iz crkve su donijeli lonce, tave, kauče, krevete i hranu. Moj otac je podigao sav novac iz banke. Nije bilo ništa što je mogla učiniti. Bez obitelji. Bez prave potpore, osim stranaca iz crkve.
“Sada sam shvatio kroz što je moja majka prolazila dok je radila različite poslove, kada sam i ja postao samohrani roditelj. Dok sam bio mlađi nisam shvaćao trud koji je uložila za mene i mog brata. Preprodavala je. Radila je do posljednjih snaga za osnovno. Radila je sve što je mogla tako bi brat i ja mogli imati sve što smo željeli. Ali naporno je radila. Naporno. I dan danas ne znam kako je uspijevala. Ne znam kako nije odustala. Ja bih.
Živo se sjećam kako sam bezbroj noći prolazio pored njene sobe i gledao je kako se na koljenima moli. Ne mogu ni zamisliti kako su izgledali ti razgovori između nje i Boga. Ne mogu ni zamisliti količinu suza koje prolila na svom licu dok je molila Boga za odmor. Doživio sam i ja bol. Sumnjao sam u mnogo stvari, ali ova samohrana majka s dva dječaka nikad nije odustala. Niti jednom.
U restoranu je bila nova konobarica
Kada smo večeras moj sin i ja večerali u kineskom restoranu koji volimo, tamo je bila nova konobarica. Upadala je u oči. Vlasnici su bili Kinezi. Radnici su bili Kinezi. I ova mala bijela konobarica. Bila je apsolutno fantastična te je davala komplimente mom sinu u vezi njegovih manira. Pojeli smo večeru.
Nakon kratkog razgovora i još jedne čaše vode, shvatio sam da ova samohrana majka nije željela raditi tu, ali je morala te davala sve od sebe da se smiješi. To mi je slomilo srce. Sjetio sam se svoje majke, a vidio sam istu žar u ovoj ženi koju sam vidio i u mojoj majci.
Samohrana majka. Možda vlastitom odlukom. Možda ne. Ali radila je u srijedu navečer kako bi mogla osigurati hranu i cipele za svoju djecu. Ne zbog bogatstva. Ne za status. Već za život. Da bi mogla osigurati stvari koje će njezinoj djeci staviti osmijeh na lice.
Suosjećao sam s njom. Osjetio sam njen bol. Neprestano sam razmišljao o svojoj majki i koliko je teško za samohranu majku da od domaćice postane osoba koja osigurava sve. Ne mogu čak ni zamisliti kako je nekim majkama.
Znam da joj moja napojnica neće platiti stanarinu. Znam da joj moja napojnica neće osigurati proteze za njenu djecu. Znam da joj moja napojnica neće ni napuniti hladnjak. Ali sam se nadao da na neki način mogu staviti osmijeh na njezino lice, i ona može kući djeci otići sretnija nego što je bila kad je pošla na posao. Ne znam njenu priču. Nije mi potrebno da znam. Pomislio sam večeras, da je možda netko učinio isto i za moju majku, i da je to održalo kada je htjela odustati. Ne znam. Vjerojatno neću nikada saznati.
Bio sam blagoslovljen izvan svake mjere
Ali ovo znam: Bio sam blagoslovljen izvan svake mjere, a moja majka je popločila put mojoj ustrajnosti. Pokazala mi je kako da se održim. Pokazala mi je što je trud i rad. Nadam se da ova mala gesta s mojim sinom će obasjati život ovoj ženi, tako da se sutra može probuditi i biti dobru bitku. Samohrana majka koja radi … Poštovanje za nju.
Ti si lijepa, a tvoja djeca će učiti iz tvog truda. Gledaju te. Kao što sam i ja gledao svoju majku. Majko, volim te. Ti si moj heroj.”
Kada je bilo vrijeme da platimo, Sean je izvadio novčanik i ostavio konobarici napojnicu od 70 dolara za obrok koji nije koštao ni 30. Zna da ovim ne može platiti njenu stanarinu, niti riješiti sve njezine probleme – ali će možda ipak uspjeti nešto. Namjera iza dijela je najbitnija!
Kroz sav težak rad, žrtvu i predanost svoje majke, Seanova obitelj je postala još jača. Njegovo poštovanje za samohrane majke je nešto što se nadamo da svi mogu pokazati – nije lako biti sam!
Izvor:Novizivot.net
