Hercegovcu kažete datum, a on odmah odgovori koji je to bio dan (Video)
Da posjeduje vještinu koja ga čini poznatim u Trebinju ovaj gospodin spoznao je davno, još u srednjoškolskim danima – Imam viziju dana u sedmici, a zatim i godina i mjeseci. Ne može mi ništa promaći.
Čovjek se treba fokusirati i sve dođe na svoje, kaže Dušan Džodžo.
Trebinjac Dušan Džodžo u gradu na Trebišnjici poznat je po potpuno neobičnoj sposobnosti da za veoma kratko vrijeme na određeni datum kaže o kojem se danu u sedmici radi. Osim toga, lako pamti i registarske oznake na vozilima, datume rođenja i telefonske brojeve.
“Koji god da mi datum postavite, bilo da je iz prošlosti ili budućnosti, nakon malo vremena tačno ću reći koji je to bio ili će biti dan. Mnogi su pokušavali zbuniti me, pitajući za datume u prestupnim godinama, međutim nikad nisam pogriješio. Imam viziju dana u sedmici, a zatim i godina i mjeseci. Ne može mi ništa promaći. Čovjek se treba fokusirati i sve dođe na svoje“, ističe Džodžo za Anadolu Agency (AA).
Da posjeduje vještinu koja ga čini poznatim u Trebinju ovaj gospodin spoznao je davno, još u srednjoškolskim danima.
“Prije toga uviđao sam da imam određene slike u glavi ili bolje reći da imam žicu za to, da bih kasnije sve usavršio. Kolege su postavljale pitanja, a ja sam shvatao da to mogu lako i brzo računati. Nisam imao konkurenta za vještinu u gradu. U to vrijeme nije bilo mobilnih telefona. Danas većina ljudi ovdje zna za moju sposobnost“, dodaje Džodžo.
Kaže i da brojeve telefona, datume i brojeve registarskih oznaka pamti “usput“, bez da se trudi da ih zapamti. To, navodi, nije želio ni usavršavati, kao dane u sedmici i datume.
“Zaposlen sam u vodovodu i do dolaska kompjutera, radeći u magacinu mnoge šifre materijala sam znao napamet ili imao u glavi. Nisam morao kao drugi tražiti indekse za materijale. Sugrađani su zadivljeni. U firmi u kojoj radim ovome se odavno više i ne dive. To je za kolege svakodnevnica, kao djeca koja se igraju na ulici. U početku su se okupljali i testirali me. U Beogradu su mi govorili da sam morao ići dalje. Pitali su i jesam li nagrađen za ovo, pa kada sam rekao da nisam, konstatovali su da je to sramota. Kada bi se ova vještina negdje i od nekoga iskoristila, vjerujem da bi me svaki građanin više cijenio. Neki vole kazati da sam trebao raditi u CIPS-u. Mnogi su u početku pitali kako mi je išao račun u školi, ali sam znajući na šta aludiraju, odgovarao da moj dar nema veze sa matematikom. Nije to formula koja se uči za dan, sedmicu ili mjesec“, kaže na kraju Trebinjac sa neobičnom vještinom.
Džodžo je inače davno završio ekonomsku školu u Trebinju, gradu u kojem živi i radi. Do penzije su mu, kaže, ostale još četiri godine.
