Radnik u trgovini otkrio lukavu naviku: ‘Radim na kasi i vidim što ljudi rade’
Objava o cijeni velike Milka čokoladice izazvala je žustru debatu na domaćim društvenim mrežama i pokrenula staro pitanje: zašto su određeni proizvodi kod nas znatno skuplji nego u drugim evropskim zemljama i ko ih uopće kupuje po tim cijenama. Razlog je bila tvrdnja da ista čokolada u Njemačkoj košta 2,5 eura, dok se kod nas prodaje za dvostruko više.
Međutim, veliki broj komentatora odmah je osporio početnu premisu. “Nije cijena, već sniženje. U Njemačkoj je redovna cijena pet do šest eura, a ispod tri ide samo kada je popust”, navodi se u jednom od komentara na Redditu.
Drugi dodaje da je “u Kauflandu u Njemačkoj Milka na sniženju za 2,80 eura svakih 15 do 20 dana, tako da je u praksi to stvarna cijena jer je češće snižena nego po punoj cijeni.”
Kod nas, tvrde mnogi, situacija slična, barem što se tiče navika kupaca. „Oni ne kupuju. Milka je snižena za preko 50 posto svake druge sedmice i ljudi je kupuju kada je tri eura“, piše jedan učesnik u diskusiji. Drugi to potvrđuje iskustvom iz prodavnice: „Radim u maloprodaji i 80 posto svega što kupite je na sniženju. Niko ne kupuje ove čokolade osim ako nisu snižene.“
„Ovi popusti samo snižavaju cijenu na pravu stvar“
Popusti su, prema mnogima, postali ključni alat za trgovce. „Strategija visoke-niske cijene – stavite visoku cijenu, a zatim svake dvije sedmice minus 50 posto na pravu cijenu i ekipa poludi“, objašnjava jedan komentar. Drugi smatra da popusti nisu prava ušteda, već psihološki trik: „Ovi popusti samo snižavaju cijenu na pravu stvar, ali kupcu daju osjećaj da štedi novac i kupuje ‘premium’ proizvod.“
Mnogi ističu da su visoke cijene potpuno promijenile njihove navike. „Otkad je Milka na akciji za 15 kuna, nisam je probao. Isto važi i za Pringles. Ove cijene su me navele da izbacim smeće iz prehrane“, kaže jedan komentar, zaključujući: „Mogu si to priuštiti, ali ne želim kada znam da će nas prevariti i to lošijom kvalitetom.“
Drugi priznaju da cijene djeluju i kao svojevrsna kontrola potrošnje. „Dva eura za Pringles mi je u redu, to ionako nije nešto što biste trebali jesti više od jednom mjesečno“, piše jedan učesnik u diskusiji, dok drugi sažima: „Slatkiši i grickalice su luksuz, nisu vitalan proizvod.“
Diskusija se dotakla i šireg konteksta – poređenja s drugim zemljama. „Hrana u Njemačkoj je generalno jeftinija nego u ostatku EU, ne znam zašto“, kaže jedan komentar, dok drugi dodaje da je „iznenađen koliko su hrana i piće jeftini u Španiji“. Međutim, neki korisnici upozoravaju da se često porede neuporedivi podaci: “Dosta je lažnih priča ‘izvan novca, evo bubrega’. Ne možete porediti prodajnu cijenu vani sa punom cijenom ovdje.”
