Bježite od ovih proizvoda u trgovinama koliko vas noge nose, samo pogledajte sastojke

Kada odete u pekaru ili slastičarnicu, znate da ste odatle izašli “bogatiji” za nekoliko stotina kalorija, baš kao kada odlučite da se počastite nezdravom hranom u obliku brze hrane. Čak vas ni informacije o kalorijama i hranjivim tvarima napisane na papirnim tanjirima neće zaustaviti.
Znate šta radite i nema spasa. Ali situacija se mijenja kada vam neko kaže da postoji niz namirnica koje možda svakodnevno kupujete u supermarketu, uvjereni da su zdrave ili praktične, ali koje su zapravo prave kalorijske bombe, pune šećera, soli i aditiva. Tada se mnogi pitaju: “A koje?”
Novinar British Expressa, Steffan Rhys, proveo je anketu i obratio se stručnjacima iz različitih oblasti, od nutricionista i dijetetičara do farmaceuta i stručnjaka za zaštitu potrošača. Pitao ih je koje proizvode oni lično nikada ne bi kupili u prodavnici i zašto. Razlozi su bili različiti: od uticaja na zdravlje, preko skrivenih količina šećera, do lošeg odnosa cijene i kvaliteta.
Dok je većina potrošača svjesna da peciva, slatkiši i brza hrana nisu dio zdrave prehrane, mnogo veći problem je što se brojni proizvodi koji se svakodnevno kupuju u supermarketima doživljavaju kao zdravi ili barem bezopasni izbori. Zato je grupa stručnjaka iz oblasti ishrane, zdravlja i politike zaštite potrošača odgovorila na pitanje koje proizvode oni lično nikada ne bi kupili i zašto.

Stručnjaci upozoravaju
Zdravstveni trener i osnivač Clubwella Steve Bennett upozorava da su žitarice za doručak među najvećim zabludama o ishrani. Prema njegovim riječima, većina ovih proizvoda je bez vlakana i puna šećera, uprkos tome što se godinama agresivno reklamiraju kao zdrav početak dana. Ističe da jedna zdjela obične zobene kaše može imati isti učinak na nivo šećera u krvi kao i konzumiranje gotovo dvadeset kašičica šećera, dok čak ni popularne granola pločice nisu mnogo bolji izbor. Bennett također smatra problematičnim voćne sokove, koje opisuje kao “šećerne bombe u zdravom pakovanju”.
Naglašava da sokovi ne sadrže vlakna koja bi usporila apsorpciju šećera i da je, kada je u pitanju nutritivna vrijednost, uvijek bolji izbor jesti cijelo voće. Posebnu pažnju posvećuje i proizvodima sa niskim sadržajem masti. Kako tvrdi, uklanjanjem masti, proizvođači često pribjegavaju dodavanju šećera i aditiva kako bi održali okus, pa neki jogurti s oznakom “niskomasni” sadrže više šećera od sladoleda. Isto se odnosi i na gotova jela, koja, prema njegovim riječima, kombiniraju sol, šećer i masnoću na način koji potiče prejedanje, a ne osjećaj sitosti.
Registrovana dijetetičarka i nutricionistica dr. Sarah Schenker ističe da instant rezanci ne nude gotovo nikakvu pravu nutritivnu vrijednost. To su, kaže ona, proizvodi koji se baziraju na rafiniranim ugljikohidratima, s vrlo malo proteina, vitamina i minerala, ali s izuzetno visokim sadržajem soli i aditiva. Takva kombinacija rezultira kratkotrajnim osjećajem sitosti i brzim povratkom gladi. Kulinarska stručnjakinja Nicole Hunn također upozorava na proizvode bez glutena iz supermarketa, posebno kruh i slatkiše. Smatra da su ovi proizvodi prvenstveno prilagođeni dugom roku trajanja, a ne kvaliteti ili okusu, te da često sadrže rafinirane škrobove i konzervanse, dok se kod domaćih proizvoda mogu koristiti mnogo kvalitetniji sastojci.
Sa strane potrošača, stručnjakinja za kupovinu Sarah-Jane Outten ističe da mnogi proizvodi u supermarketima jednostavno ne nude dobru vrijednost za novac. Posebno upozorava na prethodno pripremljene i prerađene proizvode koji su znatno skuplji od osnovnih namirnica, iako nude isti ili čak i niži kvalitet. Prema njenim riječima, potrošači često plaćaju isključivo za praktičnost.
Konačno, magistrica farmacije Abbas Kanani upozorava na kupovinu lijekova i dodataka prehrani u supermarketima. Ističe da problem nije samo u cijeni, već i u nedostatku stručnih savjeta, posebno kada su u pitanju visoke doze vitamina i dodataka prehrani koji mogu biti nepotrebni ili štetni ako se koriste bez konsultacije s farmaceutom.
Iako stručnjaci ne tvrde da je svaki od ovih proizvoda nužno štetan ako se konzumira povremeno, upozoravaju da problem nastaje kada takva hrana postane svakodnevna. Tada, kažu, etikete, marketinške poruke i “zdrave” etikete često više zbunjuju nego što pomažu.



















