Rizo Hamidović: “Dok me nose na tabutu” je himna za političare, “mercedes” ću voziti dok sam živ

Život Rize Hamidovića je prepun zanimljivosti, radosti i tuge, što se ogleda i u pjesmama koje objavljuje.

Popularni Tajo, kako ga zovu kolege i prijatelji, više od četiri decenije kao pjevač narodne muzike i interpretator sevdalinki prisutan je na muzičkoj sceni. Neke od njegovih najpoznatijih pjesama su “Otvori karte, Ciganko”, “Čudna žena”, “Oči moje”, “Samo sam jednom ljubio”, “Dok me nose na tabutu”…

Hamidović je rođen u mjestu Kruševo kod Novog Pazara. Završio je mašinbravarski zanat i nakon toga upisao Višu upravnu školu koju je napustio zbog muzičke karijere. Prve ploče izdao je za Jugoton, a sadržavale su pjesme “Rodnom kraju, rodnom zavičaju”, “Graničar” i “Dugo te, dugo, očekujem”. Prvi studijski album “Čudna nasta ova godina” je objavio 1984. godine.

Taju je naš telefonski poziv zatekao u Kasatićima ispod Igmana.

– Prelijepo je biti na padinama Igmana. Kasatići su zakon. Ozon, čist zrak… Slušajte svoje tijelo, vježbajte, šetajte… U Sarajevo dođem na kafu sa prijateljima, ćevape, a pitu mi prave kući. Stan na Breci prodajem. Ako ima dobar kupac, neka se javi – kroz smijeh za Faktor govori Rizo Hamidović.

Neke od posljednjih pjesama koje je objavio Rizo su “Paša”, “Zejna”, “Šta sam dobio, šta izgubio”…

– Pjevam kao da mi je 20 godina, a asmatičare ne priznajem u ovom poslu. Pjesma “Šta sam dobio, šta izgubio” je odlična. Strašan tekst je napisao jaran Duško Kuliš. “Šta sam dobio, šta izgubio kada sam tebe, moj živote, već potrošio”. Dule to zna da upakuje – nastavlja uvijek raspoloženi pjevač.

Rizo ističe posebnu vezu sa Sarajevom, u kojem živi od sredine sedamdesetih godina prošlog vijeka.

– Nakon što sam bio na audicijama u Beogradu, polako sam gradio svoje ime. Tada je mnogo više truda i znoja trebalo da snimiš samo jednu pjesmu. Nastupao sam na manifestacijama “Skadarlija na Baščaršiji”, pa “Baščaršija na Skadarliji” i tada sam upoznao Ismeta Alajbegovića Šerbu, a potom i velikane Safeta Isovića, Zaima Imamovića… Tada su velike zvijezde bili Besko, Lalić, Emir Dedić… Volim i dok dišem voljet ću Sarajevo kojem sam poklonio brojne pjesme kao što su “Bajram dođe, Sarajevo gori”, “Čuvaj, babo, našu Bosnu”, “Inšallah”, “Skenderija” – govori Hamidović.

U bogatoj karijeri ima veliki broj koncerata i turneja širom bivše Jugoslavije.

– Pjevao sam sa svim najvećim imenima. Ipak, turneje sa Safetom Isovićem su bogatstvo. Nikad neću zaboraviti turneju koju je organizirao Huse Kurtagić. Na red je došao koncert u Novom Pazaru, kada mi je Safet Isović rekao da ću pjevati posljednji. Nisam mogao doći sebi, ali sam odbio ponudu jer gdje ću pjevati pored legendarnog Saje. Kad se sve završilo, kaže meni Isović: “Kada te ovdje gdje si rođen ovako cijene, nikada nigdje u životu nećeš imati problema, zapamti dobro”. Sad mnogi pričaju da su nasljednici Isovića, a nisu smjeli da mu priđu da se slikaju – konstatuje Rizo.

Snimio je veliki broj uspješnih pjesama koje se pjevaju već decenijama.

– Teško mi je izabrati najpopularnije, ali neka to budu “Rodnom kraju, rodnom zavičaju”, “Vera”, “Kapetan potonulog broda”, “Ostavljaš me samog”, himna za sva vremena i za političare “Dok me nose na tabutu” – kaže pjevač.

Decenijama je vjeran “mercedesu”, a sada vozi model koji je proizveden 2008. godine.

– Ko jednom sjedne u “mercedesa”, vozit će ga dok je živ. Samo mečka burazeru, taj ne ostavlja. Iako sam penzioner, uvijek se nađe za gorivo. Dobro je da sam poslušao savjete Safeta, Zaima i Mehe da uplaćujem radni staž. Penzija kolika je, tolika je, moja je. Bolje tanja, a dulja, nego kraća, a deblja – zaključuje Hamidović koji je u sretnom braku sa suprugom Ismetom sa kojom ima sina Rijana i kćerku Rijanu.