Došla u Njemačku i doživjela kulturni šok, zaprepastila se kad je vidjela šta rade nedjeljom
Melissa Vargas iz New Yorka godinama je uspješno gradila karijeru u digitalnom marketingu, radeći sve što su joj drugi govorili da bi trebala napraviti. No, neposredno pred trideseti rođendan, shvatila je da je premalo toga radila isključivo za sebe.
“Imala sam osjećaj da samo križam to-do listu života kako bi me društvo proglasilo uspješnom”, prisjetila se Melissa u razgovoru za CNN Travel.
Iako je profesionalno bila “na vrhu”, osjećala je da ne živi život punim plućima. Nakon što je 2016. otputovala u Europu na vjenčanje i nakratko posjetila München – grad koji je do tada bio tek točka na karti – osjetila je nešto drugačije.
Uživanje u životu
“Ljudi su jednostavno uživali u životu. Meni, koja sam do tada živjela u New Yorku gdje život prolazi u jurnjavi, ovaj koncet opuštanja bio mi je potpuno stran”, prisjeća se Melissa koja je nekoliko mjeseci nakon povratka u SAD dobila ponudu za posao u jednoj njemačkoj marketinškoj agenciji. Krajem 2017. preselila se u München. Danas, gotovo osam godina kasnije, i dalje živi u Bavarskoj.
“Iskreno, to je bila najbolja odluka koju sam ikad donijela. Da tada nisam otišla, vjerojatno nikad ne bih”, priznaje.
Rođena u Dominikanskoj Republici, odrasla u New Yorku “od pelena”, Melissa kaže da se nikad zapravo nije osjećala kao da tamo pripada. “Do 28. godine sam shvatila da mora postojati nešto više od svega toga”, kaže. Bila je umorna od mentaliteta “radi naporno, tulumari još jače”, i žudjela za promjenom.
Spakirala život u tri kofera
Iako je odrasla u lošem kvartu u New Yorku, napravila je sve ono o čemu jedna imigrantska obitelj sanja za svoje dijete, uključujući i dvije diplome. Nedugo nakon povratka iz Europe, prijavila se za posao u Münchenu – i dobila ga. Njemačka agencija koja ju je zaposlila organizirala joj je pravnu pomoć i olakšala dobivanje radne dozvole.
“Uzela sam mjesec dana odmora i spakirala 28 godina života u tri kofera. Morala sam se odreći mnogih lijepih cipela”, smije se Melissa koja je u München doletjela preko Lisabona i odmah osjetila kulturološki šok. Bila je nedjelja i sve je bilo zatvoreno, nije imala što jesti. Prvi radni dan je čekao, ali prije toga morala je izvaditi porezni broj – obvezan za početak rada u Njemačkoj. “Prošle su još dvije-tri tjedna prije nego što sam uopće mogla zakoračiti u ured”, kaže.
Prvih mjeseci pokušavala se maksimalno uklopiti u lokalnu kulturu, sve je bilo novo, uzbudljivo, nepoznato. Sama za sebe kaže da je tada bila “Melissa u Münchenu, prije nego što je je postojala ‘Emily u Parizu’”. “Ali otići u trgovinu? Potrošila sam dva sata jer nisam imala pojma što kupujem”, iskreno priznaje.
Sporiji ritam života
S dolaskom januara, počela se pitati je li napravila pogrešku. “Prva godina je uvijek najteža. Razmišljala sam da možda ovo nije za mene. Ali onda sam si rekla – ako to prebrodiš, New York će uvijek biti tu ako poželiš nazad.” Ubrzo je shvatila koliko joj paše sporiji ritam života u Njemačkoj.
“Trebalo mi je dugo da se “od programiram” nakon života u New Yorku. Ovdje je nedjelja dan odmora – ne bušiš zidove, ne puštaš glasnu glazbu. Ja doduše puštam glazbu, jer sam Latina, ali ostalo ne diram”, smije se.
Jedna od osobina koju cijeni kod Nijemaca jest njihova direktnost: “U New Yorku sam često osjećala da moram paziti što govorim. Ovdje to ne moram. Ljudi su brutalno iskreni i to mi savršeno odgovara”, rekla je dodavši kako ju je iznenadilo koliko je zapravo važan balans u njemačkoj kulturi – unatoč reputaciji da su uvijek ozbiljni i predani poslu.
Bolja kvaliteta hrane
“Imaju puno više praznika nego mi. S deset dana godišnjeg u Americi skočila sam na trideset”, kaže Melissa koja je u Njemačkoj pronašla novu ljubav – prirodu. Ljeti, kaže, zna provesti cijeli dan vani. Život u Njemačkoj puno joj je financijski pristupačniji.
“Mogu napuniti frižider za 100 eura. Kvaliteta svega je bolja. Kad idem u New York, izbjegavam kupovati meso – kvaliteta je jednostavno pala“, kaže ova Amerikanka koju je oduševilo koliko je Njemačka sigurna zemlja. “Najgore što mi se dogodilo je da su mi ukrali bicikl”, kroz smijeh kaže Melissa.
Iako je isprva planirala ostati nekoliko godina, danas je stalna stanovnica i ne želi se nikad vratiti doma. Jedini joj je problem njemački za kojega zna da nakon osam godina ga govori s prijateljima, ali da nije bilo lako.
Što se politike tiče, priznaje da prati vijesti o usponu krajnje desnice, ali osobno ne osjeća nesigurnost. “U SAD-u sam se osjećala izloženije političkim podjelama nego ovdje.”
Ne žali ni za čim
Tijekom godina izgradila je krug prijatelja koji joj je posebno značio kad joj je preminula majka. Nedostaju joj poneke stvari iz New Yorka – restorani, moda, raznolikost – ali, kaže, odlazak iz poznatog i uranjanje u potpuno novu sredinu bilo je oslobađajuće: “Cijeli život sam imala nekoga tko će mi pomoći. Ovdje sam morala naučiti kako pomoći sama sebi. I zato sam odrasla kao osoba.”
Melissa planira jednog dana preseliti u Španjolsku, zemlju svojih baka i djedova, ali za sada je, kaže, savršeno zadovoljna u Njemačkoj. “Poručila bih svima koji razmišljaju o selidbi: budite otvoreni i prihvatite promjene. Sve novo što dođe u život naučit će vas nečemu vrijednom.”
