”Da li je moguće da postoje još ovakvi sinovi, ali i snahe?” Nevjerovatna priča o nepokretnoj majci

Istinita priča među najljepšim pričama

Djevojka kaže: Jedan mladić je došao da me zaprosi, a njegov jedini uvjet za brak je bio briga o njegovoj majci!
Rekao mi je da neće tražiti ništa više od toga, samo da se brinem o njegovoj majci kad nije tu, jer njegova majka je već deset godina veza za krevet, a nakon smrti njegovog oca nije imao nikoga osim nje.
Rekao mi je: Ovo je moj jedini uvjet (moja majka).

Znam da nisi obavezna da se brineš o njoj ili da je služiš, ali ako pristaneš, to ćeš raditi iz svoje humanosti i poslušnosti prema meni, tako mi je rekao!

Njegova majka je doživjela strašnu saobraćajnu nesreću i izgubila je kontrolu nad cijelim tijelom, te je postala paralizirana. On se brinuo o njoj, ali zbog svojih studija i posla, ponekad bi je ostavljao samu, a ona je trebala lijekove i pažnju.

Mnogo sam razmišljala i bila zbunjena, činilo se kao da mu treba sluškinja, a ne žena.
Razgovarala sam sa svojim ocem koji mi je olakšao misli i rekao mi: “Slušaj kćeri, ovo je tvoja budućnost i nemam pravo utjecati na tebe, ali kad si me već pitala za mišljenje, vjerujem da zbog dobročinstva Allah štiti čovjeka od zla. Čovjek koji se brine o svojoj majci neće te zanemariti i neće ti uskratiti prava.

Ako te voli, poštovat će te, a ako te ne voli, neće te nepravdno tretirati.
Ako ćeš se brinuti o njegovoj majci ne da bi ga zadovoljila, nego kao o svojoj, pristani kćeri, a ako će ti šejtan naći put do srca da je tlačiš, onda reci “ne” jer je to sigurnije za tebe.

Stvarno smo se vjenčali, a prve noći me odveo u njenu sobu. Bila sam šokirana izgledom sobe, bila je kao dio dženneta, boje, raspored, grijanje, sve je bilo drugačije od ostatka kuće.
Ostavio me i prišao njenom krevetu, spavala je, nježno je prodrmao njeno rame i rekao: Mama, doveo sam ti poklon, ovo je moja žena, zar je ne želiš vidjeti?

Polako je otvorila oči i pogledala ga s osmijehom, zatim je pogledala mene. Ne mogu opisati taj trenutak, oči su joj bile pune bola, a usne su joj se smiješile s tugom, lice joj je bilo poput punog mjeseca, vrlo mirno za ženu u sedamdesetim godinama!

Rekla je: Čestitam ti kćeri na vjenčanju, molim Allaha da ti blagoslovi ovog mog sina, da ti podari sina kao što je on, i da ti ne budeš teška kao ja, a onda su joj oči zasuzile poput rijeke koja je dobila dozvolu da teče.
Požurio je da obriše njene suze rukavom svog odijela i rekao: “Ove riječi me ljute, znaš to, molim te majko, nemoj ih ponavljati!”

Približila sam se i poljubila joj ruku i glavu i rekla: Amin, majko!
Moji dani u ovoj kući su prolazili, a moje iznenađenje je raslo iz dana u dan. On je bio taj koji joj je mijenjao pelene, kupao je u njenom krevetu četkom za kupanje, vlažio joj kosu i češljao je. Kad je imala bolove od češlja, donio je poseban češalj od mekane kartonske ploče, nježan za njeno vlasište, koji je vidio u jednoj reklami i kupio ga za nju.

Bila je jako sretna zbog tog češlja, on joj je pletao kosu u dvije male pletenice, bila je posramljena kad je to radio i smiješila se sramežljivo, govoreći: “Nisam više dijete da to radiš, sinko.”

On bi odgovorio: “Kad se nekome svidiš, zahvalit ćeš mi”, a onda bi se smijala.
Gledala sam ga iza tog smijeha, kako je gleda kao dijete koje ima šest godina.

Zaista ju je volio mnogo.

Nisam razumjela šta je mislio kad mi je rekao da želi da se brinem o njoj.
Zapravo, on je radio sve. Rekao mi je da mu je teško ostavljati je samu kad je na poslu i da želi da je neko s njom.
Pitala sam se kako nalazi vrijeme za sve to, samo sam joj pomagala u jelu i uzimanju lijekova, to je bila moja jedina uloga.

Voljela sam njegovu vezu s njom, bio je jako vezan za nju, a ona još više za njega. Budio se noću najmanje tri puta da je okrene s jedne strane na drugu, da ne bi dobila rane od ležanja i da bi se uvjerio da je dobro.
Uz svaku priliku, donosio joj je novu odjeću i stvarao joj atmosferu te prilike uz pomoć tehnologije.

Jednom prilikom je zaboravio donijeti pelene za nju, a kad se probudio noću da je provjeri, osjetio je neugodan miris i shvatio da se uzneredila.
Plakala je i govorila: “Oprosti, dogodilo se protiv moje volje.”
Bio je zaokupljen čišćenjem dok je plakala i govorila: “Ne zaslužuješ ovo od mene, ovo nije prikladna nagrada za tebe, molim Allaha da ubrza moj odlazak sa ovog svijeta!”

Rekao joj je: “Radim to, majko, s istim zadovoljstvom s kojim si ti radila za mene kad sam bio mali!”
Te noći sam mnogo plakala.

Ovaj čovjek je zaista bio dar.

Rodila sam mu sina, željela sam da bude kao on u svemu, pa sam ga odnijela njegovoj majci i stavila ga u njen zagrljaj, rekavši: “Želim da bude kao tvoj sin.”

Ona se nasmiješila i rekla: “Ovaj moj sin je moj dar od Allaha, a darovi su u Njegovim rukama, draga moja, moli Allahaa da ga odgaja za tebe.”

Njegov život je bio ispunjen dobrotom i blagoslovom, nikad se nije žalio na nju, ni predamnom ni pred drugima.
Njegovo ponašanje je bilo ispunjeno dobrotom prema majci, do te mjere da sam mislila da je dovoljno za sve one koji su nezahvalni svojim majkama.

Ovaj dobri sin je: Šejh doktor Muhammed Ratib al-Nabulsi (na slici)
Stvarno primjer dobročinstva koje se zapostavilo i iščezava.

Nadamo se da će nas ova priča da podstakne da nazovemo roditelje, pošaljemo im poruku, uputimo dovu ili učinimo neko dobročinstvo.

Nakon što pročitaju ovu priču poneki ljudi ne mogu da vjeruju da postoje sinovi ali i snahe sa ovakvim ponašanjem prema majci i svekrvi.

Živimo u vremenu kada su ovakve vrijednosti zaista rijetke, zato budimo i mi primjer drugima svojim ponašanjem i lijepih ophođenjem prema roditeljima, sestrama,braći, rodbini, komšijama itd. ali ne zaboravimo da tako ispunjavamo našu odanost i dužnost Bogu

Pišite nam vaše priče, pošaljite nam vaše fotografije kao zanimljivosti ili probleme koje želite da objavimo. Mail adresa: sandzaklive.rs@gmail.com ili u bilo koju privatnu poruku naših stranica na društvenim mrežama

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala