Ispovijest mladića kojeg su nacionalisti pretukli: Živim u strahu, vjerovatno ću se odseliti (VIDEO)
Osman Mehanović je uzoran 19-godišnjak koji skupa sa majkom i ocem živi u Bratuncu. Iako su skoro svi njegovi prijatelji otišli, u ovoj malenoj općini donekle je vidio svoju budućnost. Međutim, slučaj u kojem su ga maloljetni nacionalisti pretukli, promijenio je njegove poglede na život.
Ukoliko posjetite Bratunac i lokalno stanovništvo upitate za mladića Osmana Mehanovića čut ćete samo riječi hvale. Ovaj 19-godišnjak nakon završetka srednje škole dobio je zaposlenje u Udruženju Prijatelji Srebrenice koje ima i svoju medijsku kuću, upisao je IT akademiju, a rock muzikom i aktivizmom se borio protiv nacionalizma. Živio je u nadi da je svijetlu budućnost moguće graditi u mjestu u kojem živi.
Međutim, proteklog petka njegovu životnu sliku promijenila je grupa od troje maloljetnika, koja ga je pod plaštom nacionalizma brutalno pretukla. Udarce od njih je dobio samo zbog toga što je Bošnjak.
Informacija o ovom slučaju, koji je u civilizacijskom društvu potpuno neprihvatljiv, sinoć se pojavila u javnosti, a ekipa portala Klix.ba danas je posjetila Mehanovića, koji je u ispovijesti za naš portal govorio o svemu što ga zadesilo, strahu koji osjeća, ali i svojoj budućnosti, koju više kao svijetlu ne vidi u Bratuncu.
Na samom početku našeg razgovora, ovaj 19-godišnjak se prisjetio ranijeg perioda, govoreći da je život u Bratuncu bio lijep, jer je to malo mjesto u kojem se generalno svi poznaju. Prevelikih prilika za mlade ne nudi, ali to ga nije sputavalo da ostane tamo živjeti.
“Svi koji žele napredovati, trebaju otići iz Bratunca. Donedavno sam bio mišljenja da ostajem živjeti ovdje, pokušao sam aktivizmom sagraditi lokalnu zajednicu kakva treba biti, ali sam sada promijenio tu svoju sliku”, kaže nam Osman.
Životna prekretnica
Sliku je promijenio upravo zbog događaja koji ga zadesio u petak uvečer, a koji je predstavljao njegovu životu prekretnicu. Naime, te noći ovaj mladić je brutalo pretučen od troje maloljetnika.
“S društvom sam sjedio u jednom lokalu, nakon čega sam pošao kući. Morao sam otići po automobil koji je bio parkiran iza jedne pekare, prešao sam glavni trg te sam došao do Vidovdanske ulice. Ispred pekare sam vidio tri osobe koje su najnormalnije sjedile i jele. Kada sam ušao u mračni dio ulice, čuo sam dobacivanja, ali nisam obraćao pažnju, misleći da nije meni upućeno”, prisjeća se Osman te nastavlja:
“Dobacivanja su nastavila, tri osobe su mi prišle, a jedno od njih me gurnulo te sam pao ispod zida. U tom trenutku sam se uhvatio za drvo, nekako sam uspio da ustanem, ali jedan od njih me opet gurnuo uz povike: ‘Znaš li ti da smo mi Kravičani, hoćeš li da te koljemo kao što smo klali ’95’ uz razne druge nacionalističke ispade i gnusne izjave.”
Osman je tom prilikom zadobio povrede glave i ruke, a izbijen mu je i jedan zub. Na svu sreću, veća tragedija nije nastala jer se u trenutku incidenta na mjestu događaja pojavila ženska osoba, a napadači su se udaljili.
“Krv mi je izlazila iz nosa i usta, bio sam u šoku, a ta ženska osoba me prevela preko ulice te otpratila do Policijske stanice Bratunac. Tu su mi uzeli kratku izjavu, razgovor je protekao kako treba. Pitali su me da li poznajem osobe koje su me napale, odgovorio sam negativno. Nakon toga su me odveli u Dom zdravlja, gdje mi je pružena ljekarska pomoć i izdata uputnica za Bolnicu u Zvorniku”, nastavlja Osman.
Dan nakon nemilog događaja Osman je ponovo saslušan u policiji, a napadači su pronađeni i uhapšeni. Međutim, naš sagovornik nekoliko dana kasnije i dalje osjeća veliki strah.
“Bojim se. Nije jednostavno, a dobio sam i uputnicu za odlazak u Centar za mentalno zdravlje u Srebrenici. Uvečer se bojim otići do parkinga. Konstantno pratim da li će neko iz mraka izaći i napasti me. Kada legnem, slike sa tog događaja mi prolaze kroz glavu… Nije jednostavno”, nadovezuje se ovaj mladić, dok nam pokazuje fotografije nastale odmah nakon napada.
Podrška stiže sa svih strana
Veliku podršku javnosti Osman od sinoć konstantno dobija, ističe da mu je to veoma značajno, jer osoba kojoj se desi sve ono kao što je njemu, sama ne može izaći iz traume.
S druge stane, nažalost ovaj događaj je pokazao da ekstremistički nacionalizam i dalje razara bh. društvo, posebno u manjim sredinama. Zabrinjavajuće je i to da su u njemu okovane osobe koje su rođene u godinama nakon rata.
“Taj nacionalizam uglavnom šire starije osobe, u ovom slučaju roditelje te djece. Mislim da se mlađe generacije ne bi trebale obazirati na to. Sve što se dešavalo bilo je prije nas, ali u svakoj naciji ima određenih ljudi koji nisu baš za ovo društvo i zajednicu. Generalno, u manjim zajednicama u Republici Srpskoj nacionalizam prevladava i ne može se iskorijeniti”, smatra Osman.
Ovaj mladić uvijek je bio protiv nacionalizma, u takve teme se nije želio uplitati, a protiv pošasti dosad se borio aktivizmom i rock muzikom. Smatra da nije u redu da neko nekoga mrzi samo zato što je druge nacije.
“Podržavao sam radionice protiv nacionalizma, sa bendom sam svirao na mnogim mjestima. Trenutno se nalazim u školi rock muzike koja je podržana projektom Udruženja Srebrenica, a finansirana od Američke ambasade u BiH. Imamo 40 polaznika koji imaju nekoliko manjih bendova. U jednom se nalazim i ja, nastupamo na raznim događajima, ljudi nas podržavaju i drago mi je zbog toga”, kaže Osman.
Mladi iz Bratunca danas uglavnom odlaze, a Osman ostaje usamljen jer su skoro svi njegovi prijatelji napustili rodno mjesto.
“Naravno, ima i onih koji pokušavaju ovdje nešto izgraditi, ali nažalost, ispada nemoguće. Ovom prilikom mladima i svim građanima BiH poručujem da ne bismo trebali gledati koje je neko nacije, vjere i boje kože. Svi smo ljudi, trebamo sarađivati i raditi. Ako se ujedinimo imat ćemo bolju budućnost, ali sa trenutnim stvarima ništa nećemo postići”, stava je ovaj 19-godišnjak.
Svoju poruku, Osman će izvjesno ostvariti u drugoj sredini jer mjesta za sebe u Bratuncu više ne vidi. Žalosno je, što ljudi poput njega odlaze, a ostaju upravo oni, okovani u nacionalizmu, uskraćujući bilo kakvu priliku za dalji razvoj ove općine, koja potencijala itekako ima.
(Klix)
Prokleti paganini ne miruju.
Nikplom Paganini
To je ta,, miroljibiva i svetosavska “vjera. Mirise te na prljavstinu i zlo. Gen vam je koljacki i genocidni.
To su vaše ludačke priče, jedina je Srbija multietnička zemlja, bila i ostala.
Da nije provocirao ovo mu se ne bi desilo.
Ti sto su ga napali su pali sa marsa, nisu oni nikako deo naroda, koji gaji takvu agresivnu kulturu i vjeru. Treba stvari nazvati njenim imemom. On i mozda ne smije ali se treba reci – to su srbi i oni stite napadace, kao sto to inace rade…
Kako štite, zar nisu kroz par sati svo troje pohapšeni i predati sudu? Nije to naci federacija
Da pohapseni i pusteni kao i svaki do sad. Kao i oni sto su nas prebijali 90-tih u Sandzaka i kao oni sto prijete da ce paliti dzamije…..
Nisu pušteni, u pritvoru su i biće kažnjeni. A policija za vrijeme Miloševića je bila tek malo blaža od Titove – prebibala je po Beogradu i drugde mnogo više i za manje stvari od udruživanja i spremanja oružane pobune vjeruj.