KRIZA U NJEMAČKOJ / Edis : Morao sam od oca pozajmiti 10 hiljada eura kako bih preživio, otac mi je dao svu svoju ušteđevinu

Objavljene su nove cijene prehrambenih proizvoda u Njemačkoj, pri čemu je vidljivo ono što i ptice na grani znaju, a to je da sve poskupljuje.

Njemački Bild piše kako je litra mlijeka trenutačno 1,17 eura, 250 grama maslaca 2,49 eura , kilogram sira gauda košta 7,87 eura). Sto grama salame košta 2,53 eura , dok je pakiranje od 10 jaja oko 2 eura (3,95 KM). Prije tačno godinu dana svi ovi proizvodi bili su od 30 eurocenti do 3 eura jeftiniji.

Sve ostavlja traga

Njemački Bild piše i da je kafa poskupjela za 22,85 posto, sok od narandže 57,4 posto, a hljeb 18 posto. Da ni “obećana zemlja” u krizi nije što je nekad bila i da ju je rat “zatekao”, potvrđuju i svjedočanstva ovdašnjih ljudi, kojih je sve više. Tako je Edis Isaković, koji je živio u Freudenstadtu, 65 kilometara od Stuttgarta, nedavno otkrio da doslovno preživljava.

• Morao sam od oca posuditi 10 hiljada eura kako bih preživio. Otac mi je dao svu svoju ušteđevinu. Baka mi je dala još 5 hiljada eura, od čega smo kupili automobil jer živimo na selu pa nam je potreban. No, i njega sam prije mjesec dana prodao jer nisam više imao novca. Sram me je situacije u kojoj sam se našao – ispričao je nedavno za Fenix.

U cijeloj toj šokantnoj priči stoji kako su i supruga i on radili u pilani i da je ona dobila otkaz čim je zatrudnjela, iako je bila u stalnom radnom odnosu. Tužila je poslodavca koji se tako ponio prema njoj, međutim, Edis tvrdi da su njega nakon te tužbe počeli maltretirati i ponižavati na poslu, tako da se i sam našao u problemima, a imao je i onih zdravstvenih.

Nedavno je objavljena i priča kako je svaka šesta osoba u Njemačkoj na rubu siromaštva, a poskupljenje plina, struje i hrane itekako ostavlja traga. Problem je i sve veći jaz između bogatih i siromašnih.

• Iznos socijalne pomoći je uistinu rezultat tijesne računice. Za hranu se računa pet eura dnevno po osobi. Zato siromašna kućanstva često kupuju manje hrane ili kupuju namirnice lošije kvalitete – stoji u analizi Zaklade Heinrich Böll, koju je objavio Deutsche Welle.

Nedavno je objavljen izračun njemačkih banaka prema kojem 3600 eura neto više nije dovoljno za jedno kućanstvo. Helmut Schleweis, predsjednik Udruge njemačkih štedionica i banaka, kazao je da već sada 60 posto kućanstava troši cjelokupni mjesečni prihod i dio ušteđevine samo za podmirenje troškova.

Međutim, iako sve ovo zvuči loše za Njemačku, činjenica je da govorimo o najjačoj evropskoj, privrednoj sili u koju hrle radnici s Balkana i da će ova zemlja sve učiniti da joj se ne dogodi neka strašna kriza kakvih je bilo u historiji. Da Nijemci neće šutjeti, odnosno da svi radnici neće šutjeti u toj zemlji, potvrđuje i najava štrajka IG Metalla. Njih 15 hiljada traži sastanak s poslodavcima.

• Sindikat traži osam posto veće plaće, navode njemački mediji. Poslodavci su ponudili jednokratnu isplatu od 3000 eura neto u trajanju od 30 mjeseci, kao i neodređeno povećanje plaća. Propadnu li pregovori u Ludwigsburgu, sindikat bi mogao pozvati na 24-satni štrajk ili pokrenuti glasanje o štrajku na neodređeno vrijeme. S 2,26 miliona članova IG Metall (IGM) najveći je pojedinačni sindikat u Njemačkoj, ispred Verdija, a ujedno je i najveće svjetsko organizirano predstavničko tijelo zaposlenika – navodi Fenix. Što se tiče naših ljudi u Njemačkoj, kroz razgovor nam otkrivaju da se još neće vraćati na razinu naših starih koji su bili spremni spavati i pod vedrim nebom da bi štogod uštedjeli i donijeli kući, ali…

Neizvjesna budućnost

• Otišao sam u cilju da provedem 5 – 10 godina u Njemačkoj i naravno kako mi nije plan vratiti se kući praznih ruku. Međutim, trenutačna situacija nije dobra za radnike. Imam posao, imam i dodatni posao, a nedavno sam našao kuću koju dijelim s još pet osoba i uistinu mi nije nikakav problem. Plaćam 400 eura mjesečno. Zasad mi cimeri nisu problematični i uspijevamo se organizirati kako bismo svi bili zadovoljni. Naravno da bi svako volio svoj komfor, ali ovdje sam došao zaraditi, a ne uživati – ispričao nam je mladić koji je ovdašnje prostore prije dvije godine zamijenio njemačkima.

Budućnost je, očito, svugdje neizvjesna, a na malim ljudima je raditi i snalaziti se u ovim globalnim anomalijama.