Minela Biberović: Zahtijevamo inspekcijski nadzor u vrtiću i Opštini Sjenica
Ne stišava se bura u Sjenici nako što je direktorica Predškolske ustanove “Maslačak” Minela Biberović, funkcionerka i kadar SDP-a, stala u zaštitu interesa radnika ove ustanove. Radnici na čelu sa odvažnom direktoricom od rukovodstva lokalne samouprave traže odgovore na brojna pitanja koja se tiču finansiranja ove ustanove, vezano za isplatu zaostalih zarada i rebalans budžeta.
{module Oglas 2019 – U članku 1}
Direktorica Biberović u razgovoru za Sandžačke ističe da očekuje skori dolazak prosvjetne inspekcije u ustanovu koju vodi, ali i dolazak finansijske inspekcije u opštinsku službu za budžet, kako bi se, kako kaže, najzad ustanovilo ko tu svoj posao ne radi kako treba.
Prethodna sjednica Skupštine opštine Sjenica obilježena je svojevrsnim skandalom sa Vama kao direktorkom Predškoslske ustanove “Maslačak” u centru pažnje. Možete li nam pojasniti dešavanja koja su do toga dovela?
– Na dnevnom redu sjednice bio je rebalans budžeta. S obzirom da radnici PU ‘Maslačak’ od mene traže odgovore na pitanja kada će biti isplaćene zaostale zarade, a nije ispoštovan naš prijedlog rebalansa, telefonom sam najavila predsjedniku opštine da zaposleni žele prisustvovati skupštini kako bi čuli odgovore. Međutim, predsjednik Skupštine opštine Sjenica je naš proceduralni propust iskoristio da nas udalji iz sale. Gdje mi sada treba da tražimo odgovore? Na ulici, mitingu?
Šta su nadlježni iz Opštine preduzeli nakon ovih nemilih scena? Da li vas je neko pozvao?
– Predsjednik skupštine je izgleda ljut što su se vaspitačice ‘drznule’ da traže svoja prava, a predsjednik opštine je organizovao sastanak na kom je trebalo da razgovaramo o načinima rješavanja problema. Međutim, na tom sastanku je pokušao da sve probleme svali na bivše rukovodstvo PU ‘Maslačak’, kao što se radi već godinama unazad, tvrdeći da je problem prezaposlenost i nesaradnja uprave ove ustanove i budžetskih službi opštine. Bilo je prethodnih godina raznih problema, od toga da nam daju budžet za plate za samo šest mjeseci, do toga da se u budžetu ne predvide sredstva za povećanje plata predviđeno vladinim uredbama, ali smo sve probleme uspjevali da riješimo, često na uštrb strpljivih vaspitačica i ostalih uposlenika PU ‘Maslačak’. Međutim, u srži problema je činjenica da je 2016. godine, kada je vrtić preuzet od strane SDP-a, donijeta odluka o maksimalnom broju zaposlenih, koji je ograničen na 35, i to u trenutku kada Ustanova ima 41 stalno zaposlenih. Ovaj umanjeni broj se koristi u budžetskim proračunima sve do danas, i to značajno otežava finansiranje.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
Zašto ovakav odnos opštinskih organa prema PU “Maslačak”. Ima li to veze, kako se u čaršijskim kuloarima govori, sa privatnim vrtićem u Sjenici?
– Mislim da je posrijedi politička igra, jer je odluka o smanjenju maksimalnog broja zaposlenih došla u isto vrijeme kad je vrtić predat SDP-u na upravljanje, stvarajući preduslove da se kasnije tvrdi kako niko ko nije član SDA nije u stanju uspješno da vodi ovu ustanovu. Ja sam ih u praksi demantovala i zato sad sa svojim radnicima nisam dobrodošla u skupštini. Što se tiče čaršijskih priča, činjenica je da postoji taj privatni vrtić i činjenica je da stagnacija javne ustanove, PU ‘Maslačak’, stvara preduslove da jedan privatni vrtić ima plaćanje iz budžeta od oko 3.000.000 dinara mjesečno. Za čiji se to interes radi, procijenite sami, reći ću samo da lokalna samouprava isplaćuje 16.000 dinara mjesečno privatnom vrtiću po svakom djetetu za koje nema mjesta u našoj ustanovi. U isto vrijeme, novi državni vrtić je skoro završen, ali finalni radovi stagniraju. Kome i zašto ovo odgovara, kao i ko je vlasnik privatnog vrtića i u kakvoj je vezi sa predsjednikom opštine, građani Sjenice dobro znaju, napomenuću samo da su svi ti podaci lako dostupni kod nadležnih opštinskih službi.
Kako ocjenjujete sebe kao direktorku i da li vam ovi događaji ruše ugled i reputaciju?
– Ja na svom poslu izgaram i dajem sto odsto sebe i normalno je da mi smeta i sputava me kada neko zarad ličnih finansijskih interesa sputava razvoj moje institucije i dobrobit vaspitačica i ostalih zaposlenih. Za vrijeme mog mandata je značajno povećan broj djece, otvorene dvije razvojne grupe, po prvi put formirana mlađa jaslena grupa u Sjenici. Ono na šta sam naročito ponosna je projekat ‘Vrtići bez granica’, u okviru koga smo obuhvatili veliki broj marginalnih grupa djece, kako u sjedištu predškolske ustanove, tako i na terenu. Ustanova trenutno obuhvata 729 djece i ima ukupno 86 zaposlenih.
{module Oglas 2019 – U članku 2}
Gdje nalazite motivaciju za konstantnu borbu?
– Meni je, prije svega, važan interes djece, jer zbog njih i živimo, zatim interes i pravo radnika koja moram da štitim i po zakonu i po moralnoj odgovornosti. Važan mi je, osim toga, i lični osjećaj da radim ispravnu stvar. Tek nakon svega toga dodje i ta satisfakcija kad vidite da imate skoro jednoglasnu podršku svih gradjana. Ljudi se javljaju, izražavaju podršku, i to je ono sto daje dodatni podstrek da svi skupa istrajemo u namjeri da ostvarimo svoje pravo. Prosto, ako nam država daje neko pravo, nećemo dozvoliti da neke sitne birokrate sa lokala to spriječe.
Jeste li se obraćali nekoj višoj instanci od lokalne samouprave. Ima li rješenja na vidiku?
– Neposredno poslije neslavne skupštine poslali smo dopis kabinetu predsjednika Republike Srbije, koji nam je zakazao sastanak sa pomoćnikom ministra za predškolsko i osnovno obrazovanje. Na sastanku smo iznijeli svoje probleme i zamolili što hitnije rješenje istih. Lično sam tražila reviziju na svim poljima, da se iznađe rješenje kroz postavljanje zdravih, zakonskih temelja u radu vrtića, ali i lokalne samouprave.
Dakle, očekuje vas dolazak inspekcijskih službi i njihova arbitraža?
Očekujem i nadam se da će doći da prekinemo igru gluhih telefona. Znamo da smo radili samo u interesu djece i zaposlenih, slijedeći slovo zakona, tako da priželjkujemo inspekciju. Upravo prije neki dan sam dobila uvjeravanja iz ministarstva prosvjete da će, na moju inicijativu, poslati i prosvjetnu inspekciju vrtiću ali i finansijsku inspekciju opštini, tj službi koja radi budžet. Da najzad ustanovimo ko tu ne radi svoj posao kako treba. Da li ja kao direktor ili opština kao osnivač vrtića. Ne želimo više da nam bilo ko prodaje maglu pričama o tome kako ovaj vrtić ne može, ne smije, nema prostora, nema para. Moj cilj kao direktora jeste da naš, državni vrtić dobije što više dobrog, kvalitetnog i savremenog prostora kakav naša djeca zaslužuju, da na osnovu toga primimo što više djece koja bi se u tom prostoru osjećala bezbjedno i komforno, a da na osnovu toga zaposlimo što više radnika bez obzira na političku i nacionalnu pripadnost, već samo na osnovu kompetencija i volje za radom. To je naša ustaljena praksa i na to smo ponosni. Imamo visok stepen harmonije i razumjevanja u našem kolektivu i funkcionišemo kao jedna velika porodica. Ako je neko mislio da preko naših leđa guši i gasi javnu a podiže privatnu ustanovu zarad ličnih finansijskih interesa ili političke koristi imaće u nama dostojnog protivnika.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
(Sandzacke)
