Bijelo Polje – Desetogodišnja Lejla Šabanović uskraćena za liječenje od teške bolesti zbog nedostatka novca
Desetogodišnjoj Lejli Šabanović iz Bijelog Polja prije pet godina dijagnostifikovan je juvenilni artritis. Od tada djevojčica na svaka tri mjeseca odlazi u Istanbul gdje joj reumatolozi pomažu u borbi sa ovom bolešću.
{module Oglas 2019 – U članku 1}
Pored troškova odlaska i boravka, terapije koje Lejla prima su veoma skupe pa se često desi da prođe i čitav mjesec a da djevojčica ne primi neophodnu dozu lijeka. Njena majka Elvira Šabanović se obratila redakciji FOS-a kako bi apelovala na sve ljude koji su u mogućnosti da joj pomognu u kupovini terapije za djevojčicu.
„Ona je dobila ovu bolest nakon teške infekcije grla. Odveli smo je u Podgoricu, ležala je dosta vremena tamo. Vratimo se iz Podgorice kući i njoj pada vrat. Odemo u Niš, jer u Crnoj Gori nema dječijeg reumatologa, doktorica kaže da je dijete zapušteno i da živi na steroidima. Kaže mi da tražim da nam odobre hospitalizaciju u Nišu kod dječijeg reumatologa. Napiše mi i da je dijete sa 95 % invaliditeta i prima jaku biološku terapiju. U Podgorici odbiju da mi napišu uput za hospitalizaciju pa sam objavila na Fejsbuk profilu „Lejla Lejla“ apel za pomoć. Javio se čovjek iz Turske i poslao jednog čovjeka da provjeri je li to istina. Došao je, vidio Lejlu i samo kazao “volio bih da je nisam vidio”. Nakon dva dana stigle avionske karte“, kaže Elvira za FOS.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
U jednom trenutku djevojčica je bila nepokretna i imala je samo 14 kilograma. Međutim, nakon osam dana boravka u Turskoj napravila je prvi korak.
„Lejla se liječi u Istanbulu pet godina jer Crna Gora nema dječijeg reumatologa. Što se tiče terapije koristi Humira injekcije, biološku terapiju, Arava tablete i reumal. Arava tablete koštaju 60 eura, injekcija Humira košta 400 eura a Reumal tablete 15 eura. Fond za zdravstvo ne pokriva terapiju. Terapija se prima sedmično a Lejla je do sada imala 14 punktiranja laktova i koljena a primila je 361 injekciju “, kaže za FOS majka Elvira Šabanović.
Ova majka se, kaže, obraćala i Ministarstvu zdravlja.
„Obratila sam se Ministarstvu zdravlja i odgovor je bio da sam dijete vodila na svoju ruku za Istanbul i da nemam pravo da tražim terapiju u Crnoj Gori. Oni mene krive što sam se ja borila za svoje dijete. Od Opštine Bijelo Polje sam dobila jednokratnu minimalnu pomoć a od Centra za socijalni ram mi isto tako pripada godišnje minimalna pomoć“, kaže ova majka.
{module Oglas 2019 – U članku 2}
Elvira i Lejla žive u bjelopoljskom naselju Rasovo, gdje Lejla pohađa četvrti razred Osnovne škole „Vladislav Slobodanov Ribnikar“. Za kupovinu terapije, nemaju dovoljno sredstava.
„Lejla prima tuđu njegu 63 eura i dječiji dodatak 30 eura. Živimo sa mojom majkom i nas dvije nemamo drugih primanja osim Lejline pomoći“, kaže Elvira.
Prođe nekada i po mjesec a da djevojčica ne primi potrebnu injekciju.
„Kada nemamo onda sve kreće iz početka. Tromjesečno idemo u Istanbul a ako je potrebno i prije. Idemo uz pomoć naroda koji nas cijelo vrijeme pomaže. Sakupe oni meni da odem do gore ali treba da imaš u novčaniku, da kupiš djetetu nešto, idem autobusom. Imam prevodioca gore jer se nađe uvijek neki student koji mi izađe u susret. Njena bolest napada i oči. To mora redovno da se kontroliše jer može da ostane bez vida i te kontrole radimo u jednoj klinici. U drugoj idemo na reumatologiju a treća je za grlo jer su joj se pojavile i kilice koje oni nazivaju gušom vrata“, kaže Elvira za FOS.
Apeluje na sve ljude koji su u mogućnosti da joj pomognu u nabavljanju terapije za djevojčicu. Takođe, naglašava: „Ko god želi da uđe u uvid njene papirologije, može da dođe kod nas kući da vidi sve, da im pokažem njenu papirologiju pa da se u sve navedeno uvjere i sami.“
