Popović: Dritan Abazović je samo pijun, žele dovesti u pitanje članstvo CG u NATO-u
Kada je u februaru ove godine izjavio da je u Crnoj Gori na djelu klerikalno-četnička revolucija i da je velikosrpski nacionalizam rak-rana Zapadnog Balkana, mnogi su mislili da je jedan najvećih živućih savremenih crnogorskih književnika, Milorad Popović, odveć žarkim bojama crta situaciju u svojoj zemlji.
{module Oglas 1 – 2020}
Neviđen pritisak
Danas kada iz te zemlje pristižu zabrinjavajuće, pa dramatične slike, jasno je kakve su politike na sceni.
Popović nije pisac naknadne pameti. On se, kako je jednom zapisao Miljenko Jergović, našao se “u malenoj skupini pisaca koji su se jasno i vrlo radikalno odredili oko velikosrpske politike, Slobodana Miloševića i ranog četničenja i militarizacije srpskih narodnih masa”, “posvećujući, u velikoj mjeri, vlastiti život ideji slobodne i nezavisne crnogorske države”.
Jesu li te vrijednosti upitne u Crnoj Gori poslije 30. augusta?
U razgovoru za naš portal poslije nedjeljnih izbora objašnjava kako su ovi izbori imali “cjelogodišnji uvod u vidu tzv. protestnih litija”.
“Riječ je o jednom kleronacionalističkom pokretu koji je vodila Srpska pravoslavna crkva (SPC), u sadejstvu sa ostalim agenturnim mrežama u Crnoj Gori, medijskim, političkim i ostalim. Tako da smo u ozračje ovih izbora ušli, zajedno sa epidemijom korone, u jednom neobičnom smislu. Posljednjih 15 dana iz Beograda je iz svih mogućih adresa vršen neviđeni pritisak na jednu suverenu državu, na njezina unutrašnja pitanja, i to u vidu autolitija od Beograda do granica Crne Gore. Uspjeli su da preokrenu stanje koje je Milo Đukanović cementirao već 30 godina”, započinje Popović u razgovoru za Radiosarajevo.ba.
{module Oglas 0 – 2020}
Potpuno svjestan, veli kako očekuje da će nove političke snage sprovesti ono što su najavljivali.
“A najavili su jedan potpuni preokret i u unutrašnjopolitičkom, i u spoljnopolitičkom smislu, što će reći da će većina te koalicije insistirati, jer je ona i nominalno prosrpska, panslavistička, velikosrpska i proruska, na prekidanju politike ekvidistance, te da će se jače priljubiti prema Beogradu i Moskvi. Samim tim će, možda ne odmah, jer je to malo kompliciranije, dovesti u pitanje položaj Crne Gore u NATO-u. Sigurno da im je to u planu. Daljnji plan je uništavanje crnogorske nacije, svih njezinih atributa što se tiče crkve, jezika, istorije, pamćenja, multietničkog i multikulturnog sklada koji je funkcionirao u vrijeme Đukanovićeve vlasti”, nastavlja naš sagovornik.
Sistem spojenih sudova
Vjeruje i kako će izgledne nove vlasti nastaviti samo ono što je Đukanović loše radio, a to je netransparentnost, korupcija, “i ono što manje-više karakteriše sve balkanske politike”.
“A da će napraviti radikalan diskontinuitet u ovim domenima, onim politikama gdje je vlada Mila Đukanovića napravila veliki iskorak u pogledu evroatlanskog opredjeljenja, dobrosusjedskih odnosa i ekvidistance…”, naglasio je.
Bez obzira na svoju malobrojnost i neveliku teritoriju, Popović ističe kako, prema zakonu spojenih sudova na prostorima bivše Jugoslavije, i Balkana u širem smislu, Crna Gora ima izrazito važnu ulogu.
“Ovi događaji će se sigurno odraziti na unutrašnje politike, odnose snaga, recimo, u Bosni i Hercegovini. Vidjeli ste i sami da je u Banjoj Luci i drugim gradovima RS-a pobjeda prosrpske koalicije slavljena kao veliki nacionalni uspjeh. U tom pogledu će ojačati etnonacionalistički korpus koji je u kontinuitetu, sa malim prekidima, nastavio “memorandumsku politiku”, politiku Dobrice Ćosića i Slobodana Miloševića. Nažalost, to nisu prepoznale, ili nisu u dovoljnoj mjeri, ni vlade regiona, a ni međunarodna zajednica koja je mogla da reaguje. Pogotovo kada je Beograd onako javno pravio te demonstracije u vezi sa izborima u susjednoj, međunarodno priznatoj zemlji. Svi ćemo imati prilike da vidimo šta će donijeti novo vrijeme i nova politika”, analizira Popović.
Dizajnirana prevara
Nadalje, osvrćući se na politiku pokreta URA i Dritana Abazovića, Popović ističe da se on kao etnički Albanac nominalno zalagao za ulazak Crne Gore u NATO, te da je imidž pokreta bio građanski.
“Vidjet će se da li je URA dizajnirana samo da prevari ove procrnogorske i prozapadne glasače koji su nezadovoljni sa Đukanovićem, ili stvarno postoji nešto od toga za što su se zalagali”, kaže nam ugledni književnik.
{module Oglas 2 – 2020}
Na pitanje da li je rješenje u tzv. eskpertskoj vladi u kojoj bi, primjerice, do izražaja došao i mladi Abazović, Popović ističe:
“Kad bih manje znao o Crnoj Gori, da ne živim ovdje tako dugo, da ne poznajem lično te ljude, da nisam vidio to orgijanje na ulicama sa tim crkvenim i srpskim zastavama po Crnoj Gori, onda bih možda i povjerovjerovao. Ali, dajmo im šansu. Međutim, ja mislim da od toga neće biti ništa. Abazović tu nije autonoman igrač, mislim da je on jedan obični pijun u toj igri. Od 2010. godine se ovdje putem medija, konkretno koncerna Vijesti, nastoji pridobiti određeni broj nezadovoljnih independista da bi se srušio Đukanović, a gdje će nacionalne srpske stranke biti većina. Brzo ćemo znati jesu li ti moje sumnje opravdane”, zaključio je Popović.
Izvor: Radiosarajevo.ba
