Pogledajte što je ‘gastarbajter‘ iz BiH pronašao u kući koju je platio samo 3.550 u Njemačkoj
Priče o ljudima iz regije koji pronalaze prosperitet u Njemačkoj većini nas zvuče kao bajka. Međutim, ova bajka se zaista ostvarila za Dženana Ćišića iz Bosne i Hercegovine, koji je 2014. godine otišao preko granice kako bi zaradio malo više.
Umjesto planirana tri mjeseca, ostao je u Njemačkoj punih deset godina.
Kaže da gotovo da nema osobe koju nije odveo u Njemačku i pomogao joj da se snađe, prenosi Dom&Dizajn
“Moj prvi posao bio je na gradilištu. Kada sam odlučio da odem, rekao sam da nemam novca, a oni su mi rekli – zaradit ćeš novac. Nemam papire – nije važno. Ne znam jezik – ne treba ti. Imaš leđa, šuti i radi.”
Tako je Dženan počeo raditi na gradilištima u Njemačkoj. Sam priznaje da ga je bilo sram reći da se u Bosni bavio muzikom, radio kao profesor muzike i da je školovani muzičar koji svira klarinet, ali u Njemačkoj radi teške fizičke poslove.
“Nisam više mogao živjeti kao podstanar. Moja vjera mi nije dozvoljavala da uzmem kredit. Odlučio sam kupiti ruševinu, doslovno bilo šta, samo da investiram u nešto svoje. Ali čak su i ruševine u Njemačkoj bile skupe. Pretražujući internet, vidio sam da postoje aukcije na kojima se prodaju kuće.
Poslao sam oko 75 ponuda za kuće koje su bile na aukciji. Online sam ponudio koliko god sam imao gotovine. Jednog dana, dok sam odlazio na posao – u međuvremenu sam počeo voziti tramvaj – zazvonio mi je telefon. Žena s druge strane mi je rekla: “Čestitam, pobijedili ste na aukciji!”
Pitao sam je da li je cijena koju sam ponudio prošla, a ona je rekla da. Ponudio sam 3.550 eura za kuću i dobio je zajedno sa svime unutra – i smećem i “zlatom”.
Vlasnik kuće je preminuo i nije imao nasljednika. Kuća je bila prazna tri godine, a na kraju je odlučeno da se proda na aukciji. Početna cijena je bila oko 6.000 eura, ali je na kraju smanjena.” na 3.550.
Unutra je bilo oko 40 kubnih metara otpada. Ali to me nije smetalo jer sam znao da kada sve očistim, ostane mi kuća. U Njemačkoj samo građevinska dozvola košta oko 17.000 eura, tako da sam ipak bio čist.
Kuću sam čistio skoro 11 mjeseci. Da ne bih sve bacio i platio odvoz otpada, fotografisao sam stvari, objavljivao ih na internetu i davao ljudima. Bilo mi je važno samo da je sve odneseno.
Komšije su mi savjetovale da pažljivo pregledam sve knjige i predmete koje je žena ostavila. “Možda se tamo krije nešto vrijedno”, rekao mi je jedan komšija, prenosi Kurir.rs.
Kada sam u kuhinji pronašao prvih dvadeset eura, bio sam najsretniji čovjek na svijetu. A onda sam u koverti skrivenoj u knjizi pronašao novac, u iznosu koji bi pokrio sve troškove. To je vjerovatno bila njena ušteđevina”, dodaje Ćišić.
Dženan ističe da nikada nije sanjao da će u toj kući pronaći nešto vrijedno, ali sreća mu se ipak osmjehnula.
“Iznos je bio toliki da sam kuću potpuno renovirao i isplatio ljude koji su mi pomogli u radu.”
