Događa se tačno ono što je Putin htio kada je počeo rat: ‘U srcu EU gradi se mafijaška država!’
Desničarske vlade Mađarske i Poljske ponovno dižu ‘pritisak’ svojim liberalnim evropskim kritičarima, a postoji i zabrinutost oko političkog smjera Slovačke kako se približava izborima u septembru. S druge strane, čini se da je politički kurs Češka nešto drugačiji, započinje svoju analizu za FT Tony Barber.
Sve četiri zemlje pripadaju takozvanoj Višegradskoj skupini, a u nekim aspektima korisno je usporediti njihovu politiku, kulturu i historiju. Ipak, sličnosti se ne smiju preuveličavati, piše Barber.
Novinar FT-ja posebno upozorava na knjigu Josepha Rothschilda o istočnoj i srednjoj Evropi od Drugog svjetskog rata. Naime, Rothschild u knjizi ističe da, iako su sve zemlje u regiji bile stegnute pod staljinizmom kasnih 1940-ih, njihova kasnija historija – prije i nakon svrgavanja komunizma 1989. – pokazuje da su bile i vrlo različita mjesta, piše Jutarnji.hr.
Mađarska vrijeđa Poljsku
Nekoliko evropskih čelnika na visom nivou prisustvovalo je u srijedu pogrebu bivšeg italijanskog premijera Silvija Berlusconija u Milanu. Jedan od njih bio je i mađarski premijer Viktor Orbán. On se vjerojatno s radošću prisjetio Berlusconijeve politike, prezira prema neovisnosti pravosuđa i njegovih simpatija prema Vladimiru Putinu, piše Barber
Ruska invazija na Ukrajinu dovela je Orbána u pravi sukob s mađarskim srednjoevropskim susjedima. Nije samo stvar u Orbánovu nedostatku entuzijazma za zapadnu vojnu i financijsku potporu Kijevu. To je ujedno i način na koji mađarski dužnosnici ponekad vrijeđaju višegradske partnere, piše Barber.
Uzmimo Gábora Böröndija, načelnika mađarskog glavnog stožera. Prošlog mjeseca opisao je nacističku invaziju na Poljsku u rujnu 1939. kao “lokalni rat” koji je doveo do Drugog svjetskog rata zbog nedostatka “mirovnog procesa”.
Ni riječi o nacističkim zločinima ili o sovjetskoj invaziji na istočnu Poljsku koja je brzo uslijedila nakon njemačkog napada sa zapada. Nije ni čudo što je poljski ambasador u Budimpešti bio bijesan.
Treba reći da nema samo Orbánova Mađarska monopol u srednjoj Evropi na nediplomatske komentare. Prije dvije godine, Igor Matovič, tadašnji slovački premijer, upitan je u radijskom intervjuu što je njegova vlada obećala Moskvi u zamjenu za isporuke ruskog cjepiva Sputnik V Covid. “Zakarpatsku Ukrajinu”, odgovorio je, misleći na najzapadniju regiju te zemlje.
Matovič je naglasio da je to bila šala (krajnje neukusna, s obzirom na to da je Putin već anektirao Krim 2014.), ali se slovačko ministarstvo vanjskih poslova osjećalo obaveznim ispričati se Ukrajini. Koliko je poznato, Mađarska se nije ispričala za Böröndijeve izjave o Poljskoj.
Rotirajuće predsjedništvo EU
Prije dvije sedmice, Evropski parlament usvojio je rezoluciju u kojoj se postavlja pitanje treba li Mađarskoj dopustiti šestomjesečno rotirajuće predsjedavanje EU-om kada na nju dođe red u srpnju 2024.
Prijedlog je usvojen s uvjerljivom većinom od 442 prema 144 glasa.
Po svoj prilici, Mađarska neće biti uskraćena za predsjedanje, a neće ni Poljska, čiji red slijedi u prvoj polovici 2025. i koja je u sličnim sporovima s EU oko vladavine prava. Druge vlade EU-a su oprezne u postavljanju presedana koji bi jednog dana mogli iskoristiti protiv njih samih.
U međuvremenu, sporovi Mađarske s EU-om oko vladavine prava i drugih pitanja znače da je još uvijek isključena iz fonda 27-članog bloka za oporavak nakon pandemije. EU također uskraćuje novac iz svojih regionalnih programa pomoći.
Sve u svemu, to je oko 36 milijardi eura (70.2 milijardi KM) koje Mađarska propušta. Ta sredstva svakako bi dobro došla, s obzirom na to da se – prema ING banci – stvarni bruto domaći proizvod Mađarske smanjuje od sredine 2022.
Poljski ‘Lex Tusk’
Poljskoj vladi koju predvodi konzervativna nacionalistička stranka Pravo i pravda (PiS) također se uskraćuju sredstva za oporavak i regionalnu pomoć. Ali nedavno se pojavio novi problem.
Riječ je o zakonu koji navodno ima za cilj blokiranje proruskih političara na javnim dužnostima. Ko god imalo poznaje poljsku povijest zna kakav je njihov odnos prema Rusiji pa je teško pomisliti da u Poljskoj ima ikakvih prokremaljskih političara.
Zbog toga je zakon neformalno poznat kao “Lex Tusk”, po Donaldu Tusku, bivšem predsjedniku Evropskog vijeća i vođi oporbe. Njegovi pristaše sumnjaju da bi upravo Tusk, a ne oni misteriozni proruski orijentisani političari, mogli završiti kao meta zakona.
Poljska bi trebala održati izbore prije kraja godine, a PiS će imati velikog posla ukoliko žele osvojiti ukupnu parlamentarnu većinu. U ovm kontekstu treba promatrati i gore navedeni ‘Lex Tusk‘, napominje Barber.
Izbjeglice i migranti
Unatoč njihovim dubokim razlikama u vezi s Ukrajinom, Orbánova Mađarska i Poljska pod PiS-om međusobno se slažu oko još jednog pitanja: politike EU-a prema neevropskim izbjeglicama i migrantima. Ozbiljnost ovog pitanja naglašena je u srijedu kada je najmanje 78 ljudi poginulo nakon što se ribarski brod za koji se vjeruje da je krenuo iz Libije prevrnuo u Sredozemnom moru. Još nekoliko stotina ljudi još se u četvrtak vodilo kao nestalo.
Manje od sedam dana prije tog užasnog incidenta, ministri unutarnjih poslova EU-a postigli su dogovor o reformi azilantskih i migracijskih procedura u Uniji. Samo su se dvije vlade usprotivile dogovoru — Mađarska i Poljska.
Svaki od njih pokazuje nepopustljivo neprijateljstvo prema svim mjerama koje podrazumijevaju primanje neevropskih izbjeglica i migranata (međutim, ne Ukrajinaca: Poljska zaslužuje puno pohvala za svoj učinkovit smještaj više od milijun ratnih izbjeglica, a Mađarska se također uključila, ali u manjem opsegu).
Slovačka: populizam protiv civilnog društva
Jako fragmentirani sistem političkih stranaka u Slovačkoj otežava predviđanje ishoda prijevremenih izbora koji će se održati 30. rujna. Ali ankete pokazuju da je glavni kandidat Smer, navodno stranka lijevog centra koju vodi bivši premijer Robert Fico.
Izgledi za još jednu vladu na čelu s Ficom ne ispunjavaju radošću kreatore politike EU-a i NATO-a. Kao i Orbán, on je nacionalpopulist koji je skeptičan prema zapadnim sankcijama Rusiji.
Tim Gosling tako u jednom od svojih tekstova primjećuje da su Fica “optužili protivnici za potkopavanje demokratskih institucija zemlje kako bi se izgradila ‘mafijaška država’ tokom njegove političke dominacije”.
Podsjetimo da je Fico podnio ostavku na mjesto premijera 2018. nakon masovnih prosvjeda izazvanih ubojstvom novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice. Iako je jasno da je Kuciak ubijen jer je istraživao korupciju u Slovačkoj, suđenja potaknuta ovim slučajem nisu u potpunosti odgovorila na pitanje tko je želio njegovu smrt.
Ostali aspekti javnog života čine Slovačku istaknutom od ostatka srednje Evrope. Prvo, ima jedno od najrusofilnijih društava bilo gdje u Evropi, iako se stavovi malo mijenjaju zbog rata u Ukrajini.
Drugo, bilo je ohrabrujuće vidjeti kako je bijes javnosti zbog ubojstava 2018. doveo do izbora za predsjednicu Zuzane Čaputove, odvjetnice koja se bori protiv korupcije.
Kao što su to primjetili Tim Haughton i njegovi kolege s Univerziteta u Birminghamu u svom vodiču kroz globalne autoritarne trendove, Slovačka pokazuje da se demokracija može obraniti ako se civilno društvo mobilizira i talentirani pojedinci s nepolitičkim iskustvom uđu u izborna natjecanja.
Češki izuzetak
Što se tiče Češke, ona se na neki način suprotstavlja trendu u srednjoj Evropi. Na parlamentarnim izborima prije gotovo dvije godine centrističke i konzervativne stranke izbacile su stranku Ano (Da) Andreja Babiša, biznismena milijardera čija politička karijera, obilježena čestim sukobima sa zakonom, dosta podsjeća na Berlusconijevu.
Prošlog januara je umirovljeni zapovjednik NATO-a po imenu Petr Pavel pobijedio Babiša na češkim predsjedničkim izborima. Nakon uspjeha Čaputove u Slovačkoj 2019., Pavelov trijumf predstavljao je drugu pobjedu za neprofesionalnog političara u srednjoj Evropi.
Ono što je važnonaglasiti jest da ni Pavel ni Čaputová nisu neki buntovnici protiv establišmenta. Umjesto toga, svaki je umjerenih političkih stavova i čvrstog prozapadnog stajališta, završava svoju analizu Tony Barber za FT.
