BILI KRVNI NEPRIJATELJI / Zašto Čečeni ratuju u Ukrajini: Putinovo topovsko meso
Narod čiju je nezavisnost ukinuo baš Putin i koji je protiv Rusije u posljednja tri desetljeća vodio dva krvava rata danas za interes Putina ratuje u Ukrajini
Jedan od najupečatljivih momenata rata u Ukrajini bio je prizor čečenskih dobrovoljaca, koje je, njih 20.000, na centralnom trgu njihovog glavnog grada Groznog čečenski predsjednik Ramzan Kadirov postrojio da, uz povike „Allahu ekber“, krenu u agresiju na susjednu državu. No, stotinama godina Čečeni su ratovali protiv Rusa.
Sovjetska republika
Čečenska Republika je danas dio Rusije i ima određenu autonomiju. U njoj živi oko 1,3 miliona stanovnika, gotovo isključivo Čečena. Čečenski okrug je u Sovjetskom savezu 1922. posao Čečenska autonomna oblast, da bi se 1934. godine ona spojila s Inguškom autonomnom oblašću u Čečensko-ingušku autonomnu oblast, čiji je status 1936. godine uzdignut na nivo republike poznate kao Čečeno-Ingušetija.
Zbog optužbe da su sarađivali s nacistima, republika je ukinuta 1944. godine, prema Staljinovoj naredbi, a čečensko i inguško stanovništvo je deportirano u Kazahstan. Godine 1957. Čečensko-Ingušku Republiku obnovio je Nikita Hruščov, a čečenskom i inguškom stanovništvu bilo je dozvoljeno da se vrati.
Poput ostalih sovjetskih republika, godine 1991., Čečeno-Ingušetija proglašava nezavisnost, da bi zatim bila podijeljena na faktički nezavisnu Čečeniju i Republiku Ingušetiju, koja ostaje u sastavu Rusije.
Godine 1994. ruski predsjednik Boris Jeljcin odlučuje Čečeniju silom vratiti u teritorijalno-pravni poredak Rusije. Tada počinje Prvi čečenski rat, koji je odnio između 30 i 100 hiljada života, zavisno od procjena. Grozni je, ipak, pao pod rusku vlast iako je demoralizirana ruska vojska pretrpjela teške gubitke. Iako je u aprilu 1996. čečenski lider Dudajev ubijen ruskom navođenom raketom, Čečeni su se pregrupirali i vratili kontrolu nad glavnim gradom.
U Prvom čečenskom ratu su se na strani Čečena borili i mudžahedini. Oni su 1999. napali susjednu republiku Dagestan, dio Rusije, da bi se sa separatistima iz Dagestana borili za nezavisnost i te države.
Opkoljen i osvojen
Ruske snage su s lakoćom odbile taj napad i iskoristile ga kao povod za Drugi čečenski rat, koji je trajao od avgusta 1999. do aprila 2000. godine. U to vrijeme je upravo Vladimir Putin bio premijer Rusije.
Grozni je opkoljen i ubrzo osvojen, a zbog prekomjerne upotrebe artiljerije grad je gotovo potpuno uništen.
Iako su se gerilski napadi s planina nastavili sve do 2009., već 2000. Rusija je praktički pobijedila u ratu.
Danas je na čelu Čečenije Ramzan Kadirov, gospodar života i smrti u ovoj zemlji. Nekadašnji borac za nezavisnost u Prvom čečenskom ratu je Putinov podanik iako je upravo Putin slomio otpor čečenskih boraca, pobijedio u Drugom čečenskom ratu i uništio glavni grad Čečenije.
Tako je narod s podnožja Kavkaza postao Putinovo topovsko meso. Tragikomedija historije.
Mnogi su kasnije tvrdili da su teroristički napadi koji su pripisivani Čečenima bili tzv. false flag akcije Savezne sigurnosne službe Ruske Federacije (FSB), nasljednice sovjetske tajne službe KGB, kako bi se osigurala podrška javnosti za rat u Čečeniji. Važno je naglasiti da je prije nego što je postao premijer Vladimir Putin bio direktor FSB-a, ruske tajne službe. (Avaz)
Ceceni ratuju u Ukrajini zato sto moraju.
Zato sto se u hrabrom cecenskom narodu, koji se vekovima borio za svoju slobodu, jednoga dana iskotio Ahmat Kadirov, pa je on iskotio Ramzana i kako otac tako i sin prodali slobodu i nezavisnost svoga naroda najljucem dusmaninu.
Ahmat Kadirov je izdaju platio svojom glavom, a Ramzan jos nije, I niko nezna kada ce se to desiti, ali hoce sigurno.
I tako pod skutima Rusije Ramzan, ocigledno psihicki poremeceni tip, zivi dupli zivot sa jedne strane, on je Putinovo pseto na kanapu, a sa druge strane strah i trepet za namuceni cecenski narod.
U vremenima selameta ne može,a turbulentnim nikako ne smije očekivati dobro(,pomoć,zaštitu),od djece uleme iz sandzačkog izusa-a i čečenske zvanične uleme…uzvišeni Allah, gospodar arša silnoga,gospodar stvorenog,. u časnom kur’anu je rekao.,,da nema promjene stanja(na bolje) jednog naroda dok se taj narod sam ne promijeni.,,.no zasigurno nema ni posrnuća jednom narodu dok se ulema(hodze) tog naroda, ne oda moralnom fesadu(posrnuću,izdaji).i u tom posrnuću povuče i narod,ili veliki broj njegovih pripadnika …običan čovjek postavi sebi pitanje,šta može biti razlog da se ulema jednog narada prepusti razvratu izdaje sopstvenog dina i svoga naroda.odgovor leži u dunjalučkim(ovosvjetskim)prohtjevima i trenutačnom stanju porodičnog života uleme…ako žena čovjeka(iako je krhka),u ovom slučaju žene uleme,nemaju moralnu snagu da ukažu svojem mužu na njegovom zastranivanju,on sam ne može da se iz blata posrnuća,(stanja sopstvene duševne degradacije) izvuče,…mora imati vodilju…u porodičnom životu,direk kuće,odgajivač djece i vrednosnih sudova (svojeg) čovjeka je žena.ako žena ne može ili nema snagu furkana u sebi, (da razlikuje dobro od zala,da razdvaja istinu od neistine),ne može biti ni vodič ni smernica,svome mužu u pročišćenju njegove duše.pa samim tim ni čistioc(onaj ko pere,ispira)djela istog tog čovjeka(muža)….