Pešterska nana ostala bez majke, a kasnije joj muž doveo mlađu ženu: Njene reči i danas se pamte
Pešterska nana, čija je životna ispovest sačuvana na video-snimku, ostavila je iza sebe priču o siromaštvu, teškom detinjstvu, odrastanju bez majke i godinama provedenim u radu i podizanju porodice. Ipak, jedan detalj iz njenog bračnog života posebno privlači pažnju – kada je zašla u godine, njen suprug doveo je mlađu ženu.
„Nisam smjela da se žalim, ali lijepo smo živjeli jer je bila dobra“, ispričala je nana, prisećajući se života sa drugom ženom svog supruga.
Ova skromna žena sa Pešteri danas više nije među živima, ali njene reči nastavljaju da žive. Brojni komentari ispod snimka pokazuju koliko je ljudima bila draga i koliko je toplih uspomena ostavila iza sebe.
Bez majke ostala još kao devojčica
Nanin život nije bio lak još od najranijeg detinjstva. Majku je izgubila dok je bila mala devojčica, a odrastala je uz maćehu.
U svojoj ispovesti prisetila se i pomoći koju je dobijala nakon što se udala, pokazujući koliko su porodični odnosi i međusobna podrška bili važni u vremenima kada se živelo mnogo skromnije nego danas.
Život na Pešteri tada je podrazumevao svakodnevnu borbu. U velikim porodicama, sa mnogo dece i malo materijalnih mogućnosti, žene su često na svojim plećima nosile gotovo sav teret domaćinstva.
Trebalo je odgajati decu, spremati hranu, brinuti o kući, stoci i svim poslovima koje je život na selu donosio. Za odmor je bilo malo vremena, a za žalbe još manje.
Uprkos svemu, mnoge žene te generacije pronalazile su zadovoljstvo u porodici, međusobnoj pomoći i onome što su imale.
Muž je doveo mlađu, a nana se nije žalila
Posebno neobičan deo njene životne priče odnosi se na trenutak kada je suprug, nakon što je ona zašla u godine, doveo mlađu ženu.
Govoreći o tome, nana se prisetila da nije smela da se žali, ali je istakla da su lepo živele jer je druga žena bila dobra.
Njene jednostavne reči otkrivaju koliko su se nekadašnji bračni odnosi i položaj žene razlikovali od današnjih.
Ono što bi danas za mnoge predstavljalo nezamislivu situaciju, ona je opisala mirno, bez teških reči prema ženi koja je došla u njen dom.
Iza takvog svedočenja krije se mnogo više od jedne neobične porodične priče. Tu su i životne okolnosti, običaji i odricanja koja su obeležila čitave generacije žena.
Nana je preselila, ali njene reči nisu zaboravljene
Snimak pod nazivom „Pešterske priče bošnjačkih nana“ objavljen je na Facebook stranici „Grad Tutin“.
Iako nana više nije među živima, komentari ispod njene ispovesti govore koliko je ostala u lepom sećanju onima koji je pamte. Ljudi je se prisećaju sa toplinom i posebnom naklonošću.
U njenom kazivanju nema velikih reči. Ona jednostavno govori o svom životu – o majci koju je rano izgubila, maćehi, porodici, svakodnevnom radu i suprugu koji je doveo mlađu ženu.
Možda je upravo u toj jednostavnosti najveća vrednost njenog svedočenja.
Ovakve životne priče podsećaju na vreme kada se živelo teško, kada su porodice bile brojne, a svakodnevni rad neizostavan deo života. Uprkos mnogim odricanjima, naši stari umeli su da budu zahvalni i zadovoljni onim što su imali.
Reči ove pešterske nane prenosimo u nadi da neće biti zaboravljene. Da ostanu kao uspomena na nju, ali i kao svedočanstvo o generacijama naših majki, nana i pranana koje su mnogo toga preživele, mnogo toga prećutale i svojim radom podizale porodice.
Jer kada njih više nema, ostaju njihove priče. A sa svakom pričom koju sačuvamo, čuvamo i deo života kakav je nekada bio na Pešteri.







