Fahrudin Kučuk: AIDA JE IMALA 5 GODINA KADA JE UBIJENA: Išao sam da je vidim, TRENERKICA JE BILA SVA OD KRVI

Dječiji pisac Fahrudin Kučuk 2. maja 1992. izgubio je ono najmilije. Ubijena mu je petogodišnja kćerka Aida.

Geler od granate koja je ispaljena u jednu od zgrada na Grbavici, prošao je kroz zid spavaće sobe u kojoj je Aida spavala i pogodio je u preponsku arteriju.

U emotivnoj ispovijesti za Memorijalni centar Sarajevo, ispričao je kako je izgledao njihov posljednji susret.

Bili smo dva i po sata u bašti u Morića hanu. Njena tetka Admira, tetak Goran i njihov mali sin Adis su trebali da se vrate na Grbavicu. A prije toga, bezbroj puta samo Aida i ja išli na Grbavicu i znali smo biti sami u trolejbusu. Tada su bile barikade i slutanj, čudan osjećaj. Aida me znala pitati ‘šta je ovo tata, nema nikoga’. Teško je bilo djetetu od pet godina objašnjavati. Kada su rekli da idu na Grbavicu rekao sam da nije zgorega da djeca ostanu kod djeda i nane koji su živjeli kod Olimpijskog muzeja. Znalo se da će dio Grbavice zasigurno biti odsječen, znalo se po barikadama. Admira je rekla ‘samo ćemo uzeti stvari i vratit ćemo se’ – rekao je.

Kada je geler pogodio Aidu, niko nije znao. Mislili su da još spava, ali kada su ušli u sobu shvatili su da je ranjena. Tetak Goran je Aidu iznio na rukama i oklopnim vozilom JNA je prebačena u bolnicu u Lukavici gdje je vojni ljekar konstatovao smrt.

Nakon obreda, morao je brinuti o svojim roditeljima, porodici i svom životu. Priključio se Armiji RBiH.

To je bilo teško krvarenje i jedino je mogla preživjeti da je bio neki stručni ljekar da izvrši ekstenziju pritiska do operacije. 3. maja su mi javili… Šta znači javiti… Otišao sam. Iako je Grbavica bila presječena, sada su pustili kola da prođu s ubijenim djetetom. Dakle u određenim momentima može sve funkcionirati, je l’. Sedam dana nije bila sahranjena. Htio sam je sahraniti na mezarju na Širokači gdje sam rođen, ali toliko je granatiranje bilo tih dana da nisu smjeli da dođu ni do Bistrika. Na kraju smo je ukopali na Vratniku.

Prije obreda sam išao dva puta da je vidim. Uobičajeno u tradiciji muslimana je da se mrtav čovjek ne treba gledati. Molili su me da je ne vidim. Imao sam želju i ušao sam u dvorište pokopnog društva Bakije i bilo je niz ubijenih koji su bili prekriveni. I sada gledaš, ja pravo prilazim kao da znam, a pokriveno je. Beonjače vidite, zjenice su nestale, trenerkica koja je sva od skorene krvi. Nekako se izdužila kao da je narasla – rekao je.

Onog momenta kada se moj život ugasi, ugasit će se i ono da neko može otići na mezar ili razmišljati o mojoj Aidi – rekao je Kučuk.

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala