Harun Šabić je pobijedio opaku bolest: Rak se ne liječi samo citostaticima, nego i lijepom riječju, zagrljajem
Karcinom nije kraj, nego početak jednog novog života. Bolest jeste bila šok i za mene i moju porodicu, ali ona me je ojačala, nikako oslabila. Od prvog dana obećao sam sebi da se neću predavati, da ću se boriti i izboriti…
Ovako danas priča Harun Šabić, 29-godišnji mladić iz Zavidovića, kojem su ljekari sa 15 godina otkrili da boluje od osteosarkoma, najčešćeg primarnog raka kostiju, piše Faktor.ba.
Borba je trajala tri godine
Četrnaest godina poslije, Harun je zdrav mladić, diplomirani pravnik, uposlenik Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”, koje okuplja i pomaže djeci sa malignim bolestima sa područja cijele Bosne i Hercegovine.
Nakon hemoterapije na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), uslijedile su dvije operacije u Bolonji u Italiji, a onda opet ciklusi komoterapija u Sarajevu.
Dodaje kako je borba sa opakom bolešću trajala pune tri godine.
“Bilo je teških trenutaka kad sam se zaista osjećao loše, ali nisam se predao. Bio sam radoznao tinejdžer i od mene ljekari, ali ni roditelji nisu ništa mogli sakriti. Pošto sam se liječio na Onkologiji za odrasle, kad ležite u sobi u kojoj su svi pacijenti stariji, ćelavi muškarci, ne očekujete da će se nešto fino desiti. Kad tome dodate da je, prema nekim statističkim podacima, vrlo mali postotak mogućnosti da ćete uopće preživjeti bolest i kad karcinom napreduje, a s tim je i sve manje šanse za operaciju, a onda počnete tražiti po bijelom svijetu – ko je može izvesti…, naravno da se ne možete osjećati dobro. U tim periodima najvažnije je imati adekvatnu podršku bukvalno svih”, priča Harun.
Ali beskrajna volja za životom, podrška porodice, prijatelja, ljudi iz Udruženja, dovela je do toga da Harun iz tog, kako on kaže, košmara izađe kao pobjednik.
“Meni su moje psihičko stanje, jer se nisam predavao ni u jednom trenutku, ali i podrška okoline toliko značili i pomogli. Govorim to jer se rak ne liječi samo citostaticima, nego i lijepom riječju, zagrljajem, razumijevanjem…”, dodaje Harun.
Nakon završetka liječenja borba nije prestala. Kaže kako je tada počela jedna druga borba – vraćanja uobičajnom načinu života, okolini…
“Prošao sam kroz intenzivne fizikalne terapije. Bolest je pobijeđena, a ja sam brigu o sebi podigao na najviši nivo. Sada sam drugi čovjek koji i život shvata drugačije, sitnice koje su mi nekada bile važne i stvarale probleme, danas nisu vidljive. Radujem se svakom novom danu i u svakom od njih želim dati najbolje od sebe. Mislim da je to smisao naših života, sve drugo je prolazno, beznačajno”, poručuje na kraju razgovora Harun Šabić.
Izvor: Faktor.ba
