Familija i prijatelji opraštaju se od Umeje Zukorlić: Donosimo EMOTIVNE ispovijesti iz njenog života koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim
Familija i prijatelji opraštaju se prve hanume rahmetli Muftije Muamera Zukorlića. Umeja je bila daleko od očiju javnosti te svaka priča koja ispliva na površinu iz njenog života svima privlači pažnju.
U nastavku pročitajte šta su njeni bliži pisali o njenom životu:
Piše: Almedina Zukorlić Pašalić
Ono što je nama muslimanima okom vidljivo i srcu blisko su ljudi koje krasi pobožnost. Baš takva je Umeja Muftijina, majka Usamina, Sedždina,Nedžmina i Medždina.
Način na koji je prihvatila običaje u Sandžaku, porodicu i prijatelje, kako je naučila naš jezik i izgovarala sandžačke frazeme činili su da je brzo zavolimo i beskrajno poštujemo. Mene je uvijek oduševljavala njezina privrženost vjeri, skromnost i iskrenost. Njezin najveći oslonac bio je Uzvišeni Gospodar.
Praktikovanje vjere nije nametala drugima, ali se sa tako čvrstim uvjerenjem pridržavala vjerskih propisa, da je svako od nas mogao samo poželjeti da bude na tom stepenu imana. U noći kad smo stigli u Orlje, da posljednji put ispratimo muftiju Zukorlića, zatekla sam je kako sjedi na krevetu učeći mu Kur’an.
Prestiž i javnost je nisu zanimali. Često bih se našalila pitajući je kako uspijeva u tome da joj Muftija, iako ona rijetko kad izlazi iz svog doma, naručuje sandžačke gurabije kad se vraća s puta. Ona bi se naglas smijala od dragosti i govorila: Almedine, tajna. Ja sve naučila što Muamer haje. I gurabijee, i mantije…
Živjela je tiho baš kako je to njezin sin opisao. Jedna od rijetkih prilika u kojima ste je mogli vidjeti bila je akademija maturanata Gazi Isa-begove medrese u Novom Pazaru. Danas razmišljam o tome kako je sutra kada joj je dženaza upravo ta akademija.
I pored svoje bolesti sa kojom se dugo borila, javljala mi se brinući o zdravlju moje majke koja je njezina dugogodišnja prijateljica. Na tome sam joj posebno zahvalna i to može razumjeti samo onaj ko je slično iskusio.
Odana pratiteljka, čuvarica časti, ugleda i tajni svog supruga Muamera kako ga je zvala, i majka 4 djece, a naš prijatelj, sagovornik i mnogima saborac, u našim srcima će ostati trajno.
Odana pratiteljka, čuvarica časti, ugleda i tajni svog supruga Muamera kako ga je zvala, i majka 4 djece, a naš prijatelj, sagovornik i mnogima saborac, u našim srcima će ostati trajno.
“Almedine, ne spavaš?. Imam nešto da ti kažem…” – njezine su riječi kada god me nazove.
Sad bih ja imala toliko toga da joj kažem, ali ona spava najmirnijim snom, konačno bez brige i bola.
Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
Sad bih ja imala toliko toga da joj kažem, ali ona spava najmirnijim snom, konačno bez brige i bola.
Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
Piše: Lamija Delihasanović
Daleko od rodne P4lestine, živjela je P@lestinka Umeja Abu Tahe Zukorlić.
Skromno, iako je mogla drugačije. Kloneći se pokazivanja, pogotovo u medijima. Sama svoje slike nigdje nikad nije plasirala. Možda butum Balkan misli da je htjela, ali nije znala?
Nije htjela, iako je znala. Divna Umejja, čedna, ponosna, otmjena robinja Allaha Milostivog. Njemu se vratila, nadamo se i dovimo, u vrtove Firdewsa. Položila Umejja, inšallah.
Pogazila zamke dunjaluka. Ostavila zlatan trag nama, “iskušanima” “tegobama” i “testovima”. Svjedočimo da je bila svijetli primjer vjernice, muslimanke našeg vremena.
Piše: Dženana Fetić Kurgaš
Čudna su vam sorta ti Palestinci.
Oni mogu vrlo brzo da prodru u vašu srž, i da vam vide sve vrline i mahane – ma koliko ih skrivali. Glasno će istaći svaku vrlinu, i u četiri oka reći svaku mahanu, sviđalo se to kome ili ne.
Oni mogu vrlo brzo da prodru u vašu srž, i da vam vide sve vrline i mahane – ma koliko ih skrivali. Glasno će istaći svaku vrlinu, i u četiri oka reći svaku mahanu, sviđalo se to kome ili ne.
Gledaće vas u oči direktno i reći “ti si bolja od mene u ovome” ili “nemaš pojma o tome”. Gledaće vas u oči i kad im okupirate domove i uzimate ono što je njihovo, jer su naučeni da se na nepravdu ne žmuri.
Takvi su rođeni, sa pregustim filterima i nema te nepravde koja može kroz to da prođe.
Takvi su rođeni, sa pregustim filterima i nema te nepravde koja može kroz to da prođe.
Čudne su te žene, Palestinke. Neobično lijepe i neuobražene. Ali ponosne. Dostojanstveno hodaju, vole, smiju se – i pate. Ne traže da budu popularne niti trpe da ih nazivaju žrtvama, a ipak svijet zna za njih.
Teško ih možete i očarati i razočarati. Jer, kažem vam, oni imaju senzore i pokažu crveno svjetlo ako im ne prijaš. Ako im prijaš, voljeće te i kad debelo griješiš.
Teško ih možete i očarati i razočarati. Jer, kažem vam, oni imaju senzore i pokažu crveno svjetlo ako im ne prijaš. Ako im prijaš, voljeće te i kad debelo griješiš.
Upoznala sam mnogo tog čudnog, palestinskog naroda. I nisam pristrasna, svi su takvi. Sve što rade, rade cijelim hudžutom. Ništa na pola. I vole, i ne vole. I smiju se i pate.
I žive – i umiru.
I žive – i umiru.
