Običaji Bošnjaka utemeljeni na hadisu: Poklon je poklon, pa makar i jabuka
Onaj koji često druge daruje i poklanja, pa ih tako obraduje, je darežljiva osoba, a to je odlika plemenitih i velikodušnih. Kako god je zadovoljstvo primiti dar, još veća radost druge darivati. Pokloni se daju i siromašnim i imućnima, i djeci i odraslima, pa se u narodu kaže “Hedija je i caru draga“.
Hedija i pokloni su drage uspomene i ljubomorno se čuvaju i podsjećaju na darodavatelja. Kod posjeta i zijareta drugih nose se određene hedije i obično se kaže: Kako ću otići nekom bez poklona. Poznata su darivanja djeci kod akike i nadjevanja imena, kod sunećenja muške djece kod sticanja šehada i svjedodžbi u mektebu i školi, studentima nakon položenog ispita ili uspješnog završetka studija, mladencima na svadbama na vjenčanjima, hadžijama pri odlasku na hadž, a oni donose njima hedije sa hadža, vrijednim i uspješnim radnicima, darivanje u ramazanu i na Bajramima itd. Darivanje nije ograničeno vremenski, mjestom, količinom i biranim osobama kojima se daruje.
Najveći darodavatelj je Uzvišeni Allah koji nam je dao vjeru, život, zdravlje, opskrbu i brojne druge blagodati, na kojima smo dužni biti zahvalni.
Poslanik, s.a.v.s., koji je imao najodabranije osobine i svojstva, pa je tako bio i najdarežljiviji od ljudi, je govorio:
“Dajite jedni drugima hedije (poklone), pa će te se voliti.“( Ibnu Asakir-hasen, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br.344.)
“Poslanik s.a.v.s., je preporučivao svojim drugovima da jedni drugi daju poklone i darove, kako bi se ljudi uzajamno povezivali.“(Ibnu Asakir-hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1260.)
Narod dobro poznaje nepisano pravilo da se dar ne dobija i ne potcjenjuje, pa imaju izreke: “Poklonu se ne gleda u zube“, “Dar je dar, pa makar bio jabuka.“ Poslanik s.a.v.s., je govorio:
“Onaj kome stigne od brata mu dar, bez iznuđivanja i traženja, neka ga prihvati i neka ga ne odbija, jer mu je to opskrba od Allaha,dž.š..“ (Ahmed, Fikhus-sunne, Es-Sejjid Sabik, Prijevod, Knjiga V, str. 432.)
Darežljivost je oprečna škrtosti. Kako god ima cicija-škrtih osoba, koji samo gomilaju imetak, dok im na kraju sve ne propadne, tako ima i darežljivih osoba, koji djele, daju i pomažu potrebne i ugrožene. Za njih se kaže: “Što više daju, sve više imaju“,“Darežljivi ljudi ne mogu propasti.“ Darežljivost se postiže kroz razne vidiove dobročinstva.
Poslanik s.a.v.s., je govorio:
“Svako dobročinstvo je sadaka, a dobročinstvo je nasmiješiti se svome bratu muslimanu i iz svoje posude presuti u posudu svome bratu muslimanu.“ (Buharija, Tirmiz, Ahmed, El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, hadis br. 297.)
Autor: Ishak Sedić
Izvor: Običaji Bošnjaka utemeljeni na hadisu/Akos.ba
